Manchester City je u gradski derbi ušao sa 14 bodova zaostatka za liderom Premier lige. Nikome nije jasno kako je do toga došlo, pa ni menadžeru aktualnog prvaka.
“I ja bih želio znati razloge ovako velikog zaostatka za Liverpoolom”, priznao je Pep Guardiola. “Jedan od njih je nesumnjivo kvaliteta suparnika. Ponavljam se, ali jedan poraz u 60 utakmica… To su nevjerovatni brojevi. Kad analiziram sve utakmice koje smo odigrali u dosadašnjem dijelu prvenstva, čak i onu protiv Norwicha, u svakoj smo stvorili oko 20 prilika. Poznata mi je statistika, daleko smo najbolji tim u ligi po broju stvorenih prilika. Također, suparnicima dopuštamo najmanje udaraca, ali svejedno smo toliko bodova iza. Nešto se desilo. Nešto ljudsko što pokušavam shvatiti. Primjera radi, protiv Burnleyja smo postigli četiri nevjerojatna gola, dok nekad promašujemo gol sa udaljenosti od jednog metra.”
Momčad je i protiv Manchester Uniteda zabilježila 22 pokušaja prema golu, 16 udaraca iz kuta, 71 posto posjeda lopte i svejedno izgubila. City u utakmice ove sezone ulazi s istom tendencijom kao i prethodnih sezona u kojima je otpuhao premierligašku konkurenciju, ali više ne može dominirati terenom i držati suparnika pod kontrolom svih 90 minuta. Katalonac će za to okriviti ljudsku prirodu, spomenuti želju igrača, njihovo zasićenje i nedostatak koncentracije, ali je nemoguće oteti se dojmu da žanje ono što je davno posijao.
Sve su glasnije priče o nedostatku želje, o zasićenju… Drugim riječima, o kraju ciklusa
Pasivni pristup tržištu u ljetnom prijelaznom roku, u kojem je propustio nadomjestiti odlazak kapetana Vincenta Kompanyja, ispostavit će se vrlo brzo kao ogroman hendikep u utrci sa Liverpoolom. Osim liderske crte, Guardiola je njegovim odlaskom izgubio najboljeg stopera u šesnaestercu.
U Johnu Stonesu i Nicolásu Otamendiju City jednostavno nema dovoljno kvalitete za borbu za naslov prvaka. U svojoj četvrtoj sezoni na Etihadu Stones je i dalje jednako nedorečen, neuporedivo bolji s loptom u nogama nego bez nje. S druge strane, Otamendi je jedan od rijetkih stopera koji opstaje u vrhunskom klubu sa samo jednom elitnom karakteristikom u svojoj igri. Njegova agresivnost koristi Guardioli protiv specifičnog suparnika koji igru gradi na dugim loptama na napadača koji se spušta između linija Cityjeve odbrane, ali to je nedovoljno za mjesto u prvoj postavi. Korištenjem Fernandinha na stoperskoj poziciji nakon ozljede Aymerica Laportea, Pep je priznao pogrešku.
Pasivnost i horor
Tim potezom je, međutim, izazovao niz drugih problema za svoju momčad.
City je ljetos izdvojio rekordnih 70 milijuna eura za dovođenje Fernandinhova nasljednika, igrača koji će profilom odgovarati stilu igre Guardioline momčadi. Izbor je pao na Rodrija, koji je predstavljen kao savršen pivot za pozicijski nogomet. Problem je u tome što Građani ove sezone rijetko dolaze do uvjeta u kojima mogu razviti prepoznatljivu geometriju na terenu i izložiti suparnika kontinuiranom pritisku. Umjesto toga, utakmice im često izmiču kontroli i njihov dobar dio provode u tranziciji s jednog kraja terena na drugi. Uvjeti su to u kojima se Fernandinho mnogo bolje snalazi od Rodrija.
Guardiola je također na vrlo diskutabilan način pristupio rješavanju problema na poziciji lijevog beka. Sada je već jasno da Benjamin Mendy, zbog silnih ozljeda koje su iscjepkale njegovu karijeru, nije ispunio očekivanja u engleskom nogometu. Cityjev menadžer je ranije krpao poziciju ukrajinskim ofenzivcem Oleksandrom Zinčenkom, a proteklo ljeto je odlučio izdvojiti 12 milijuna eura za PSV-ova Angeliña.
Što suparnici misle o takvom rješenju možda je najbolje pokazao sinoćnji derbi u čijoj pripremi je Ole Gunnar Solskjær odlučio lijevog beka, kao individualno najslabiji dio Cityjeve momčadi, često ostavljati bez čuvara. Umjesto toga, pozicioniranjem Daniela Jamesa na linije dodavanja mogao je istovremeno zgusnuti sredinu i kontrolirati protok lopte iz zadnje linije prema Raheemu Sterlingu, ali i stvoriti odličnu platformu za kontranapade svoje momčadi preko desnog krila.
City je i pored pasivnog pristupa na tržištu u sezonu ušao sa ponajboljom ekipom u ligi, dovoljno snažnom da utrku sa Liverpoolom pretvori u još jednu povijesnu priču sličnu prošlosezonskoj. Očekivanja su bila ogromna, ali pozicija će se promijeniti već u prvim minutama nove kampanje. Gubitak Leroya Sanéa u utakmici engleskog Community Shielda zbog ozljede križnih ligamenata koljena bio je uvod u horor čiji kraj Guardiola još nije dočekao. Iz istog razloga je tek nekoliko tjedana kasnije izgubio i Laportea, a tek je par prvotimaca uspjelo proći bez raznih mišićnih i beskontaktnih ozljeda. Sergio Agüero, koji ove sezone postiže gol svakih 85 minuta i bez problema rješava situacije koje Guardiola navodi kao jedan od razloga lošijih rezultata, nije bio te sreće. Problemi sa mišićima su čak i Edersona na dva tjedna udaljili od terena.
Na raskrižju
Ozljede su to koje dolaze kao posljedica akumuliranog umora uzrokovanog Cityjevim stilom igre i Guardiolinim intenzivnim treninzima tijekom kojih insistira na maksimalnoj koncentraciji. Njihova priroda iscrpljuje igrače — kako fizički, tako i mentalno — i zahtijeva duži period od nominalnog za povratak u optimalnu formu. Iz tog razloga sve su glasnije priče o nedostatku želje, o zasićenju… Drugim riječima, o kraju jednog ciklusa. Argumente za njih danas i nije teško pronaći. Dovoljno je pogledati ljestvicu i vidjeti ogromni zaostatak za Liverpoolom koji, uprkos Guardiolinim naporima, raste iz tjedna u tjedan.
To ne mora nužno značiti i kraj njegove ere u Engleskoj.
Odlazak menadžera je najjednostavniji i najjeftiniji način za osvježavanje ekipe, ali Katalonac nije bilo kakav menadžer. On je konačno dosanjani san Cityjevih vlasnika i uprave kluba koja je godinama unaprijed svoje odluke krojila prema njegovim mjerama. Zato će na Etihadu sigurno razmotriti i drugi put, onaj kojim je Sir Alex Ferguson izgradio dinastiju na drugoj strani grada. Mnogo skuplji i teži, ali često i mnogo učinkovitiji. Pogotovo kada se za kormilom nalazi jedan od najboljih trenera na svijetu.
Ako Guardiola odluči ostati, morat će napraviti par nepopularnih rezova i napasti tržište agresivnije nego ikada prije. Dotad njegova momčad nastavlja izgledati kao blijeda kopija sebe same. Ranjiva i prepuna neugodnih iznenađenja, više ne podsjeća na besprijekorni stroj koji smo navikli gledati, nego na nešto ljudsko.
