Zapravo, čovjek u 10 sezona Lige prvaka ima više odigranih polufinala nego pobjeda u gostima, što je stvarno nevjerojatno.

Suluda je priča da njegov stil igre ne funkcionira kad stvari postanu ozbiljne. Za početak, dvije osvojene Lige prvaka i sedam polufinala u 10 godina dovoljni su argumenti da ipak funkcionira. Dakle, te iste klubove protiv kojih njegov stil navodno ne funkcionira ipak redovito pobjeđuje. Međutim, stvar s ovim porazima i njegovim stilom igre je zapravo u tome da ovo što Guardiola igra na gostovanjima uopće ne odgovara njegovoj nogometnoj filozofiji. On od nje na tim gostovanjima odustaje, a to je vrlo slikovito pokazao i najnoviji poraz.

Pep je odbacio rizik i onda je logično da je izgubio utakmicu točno ovako kako je izgubio. Čuvao se suparničke tranzicije, a popio je gol u postavljenom napadu

Suprotno svojoj filozofiji koja se temelji na napadačkom nogometu, Guardiola nije doveo Manchester City u goste Tottenhamu kako bi pokušao pobijediti. Izvan svih matematičkih zakonitosti veće vrijednosti gola u gostima, Pep je u London došao samo ne izgubiti, kao što obično radi u gostujućim utakmicama knock-out faze Lige prvaka.

I baš zato je izgubio — jer nije igrao onako kako obično igra i jer je odbio riskirati.

Pochettino prihvatio ponuđeno

Jedan od ključnih mehanizama koje Guardiolina momčad koristi u izlascima iz svoje trećine je uvlačenje beka u sredinu terena, gdje onda ima figuru više preko koje može osigurati posjed i prebaciti težište igre na suparničku polovicu. To je i sinoć radio City.

Fabian Delph ulazi s pozicije lijevog beka na centralnog veznog i sa sobom povlači Christiana Eriksena te se cijela Tottenhamova obrambena postavka naginje ulijevo. Prednja linija je orijentirana prema lopti, a dvojica zadnjih veznih prate njeno kretanje kako bi korigirali eventualno ispadanje. To Delphovo kretanje otvara prostor za İlkayja Gündoğana koji se izvlači u prazan prostor u lijevom halfspaceu i City ima ono što je tražio — zonu slobodnog prostora preko koje može izaći naprijed. Tim više što su dva krila postavljena uz aut liniju i šire Tottenhamovu obranu vežući obojicu bočnih igrača, a David Silva i Sergio Agüero se zavlače iza leđa Mousse Sissoka kako bi spriječili iskakanje na Gündoğana.

U ‘običnim’ utakmicama ova je situacija tek pitanje egzekucije. City ima četiri protiv četiri sa zadnjom linijom Spursa, navukao je presing na jednu stranu, dobro je okupirao sve zone terena. Međutim, u tim običnim utakmicama ta lopta do Gündoğana i raspada suparničkih linija ide preko Delpha, jedinim putem kojim može doći dovoljno brzo i dovoljno precizno.

Problem je u tome što ova utakmica nije obična i za Nicolása Otamendija je to dodavanje previše riskantno s obzirom na trojicu igrača u Delphovoj blizini, tako da se on odlučuje na dugu loptu prema krilu. A to jednostavno nema smisla — nema smisla uvlačiti beka, nema smisla raditi rotaciju kojom će se osloboditi veznjak i nema smisla uzimati ovakva polovična rješenja. Ako će Otamendi napucati loptu, onda je najbolje da se svi odmah za to pripreme umjesto da se postavljaju kao da će igrati onako kako inače igraju.

Prebaciti krivicu samo na igrače nije pošteno. Očito je kako je ovakav pristup s manjom dozom rizika na koji se odlučuje Otamendi bio dio plana utakmice ,jer City je veći dio utakmice stajao potpuno simetrično i s vrlo malo rizika u fazi posjeda, bez penetracije u napadačkom dijelu terena i bez napadanja praznog prostora. Izgleda da je naprosto temeljni zadatak stavljen pred igrače bio da se osiguraju od suparničke tranzicije.

U tome su na kraju uspjeli. Tottenham cijelu utakmicu nije ozbiljno ugrozio City iz kontre. Ali Mauricio Pochettino je snimio situaciju, prihvatio ponuđeno i uzeo je utakmicu u postavljenom napadu. Odigrao je točno onako kako je trebao protiv ovakvog polovičnog Cityja.

City sad mora još više riskirati

“Mi baštinimo rad Cruyffa, Juanme Lilla, Brazila 1970-ih, Menottija i Cappe. I naravno da ćemo ponekad izgubiti” izjavio je Guardiola u knjizi The Evolution koju je napisao Martí Perarnau. “Ali sunce će ponovo izaći idući dan, sanjat ćemo naše snove, raditi na naš način. U nogometu nitko ne pobjeđuje svaki put.”

Problem je bio u tome što ovaj put — a to je pravilo kad je riječ o gostovanjima u knock-out fazi Lige prvaka — Pep nije radio na svoj način. Ono što određuje njegov način je aktivno traženje pobjede kroz igru, a ovaj put toga nije bilo. Potpuno je odbacio rizik i onda je logično da je izgubio utakmicu točno ovako kako je izgubio. Čuvao se suparničke tranzicije, a popio je gol u postavljenom napadu, preko Delpha koji igra lijevog beka samo da bi preko njega mogao otvarati napade — koje City nije otvarao jer je to, jelte, bilo previše rizično. I sve to sasvim iracionalno, jer gol u gostima vrijedi jako puno i Tottenham s ovih 1:0 ima prilično dobru poziciju.

Za očekivati je da će se Pep na Etihadu odlučiti za drugačiji pristup, onaj koji je puno sličniji njegovu standardnom stilu. Onom stilu koji ne otvara prostor kompromisima i koji se zasniva na riziku. Međutim, ovakvim polovičnim ulaskom u prvu utakmicu sam je sebe doveo u situaciju da u uzvratu mora još više riskirati. Pep vjerojatno vjeruje u svoju momčad i njenu sposobnost da se izvuče iz problema, ali ako ta utakmica ne bude dovoljna — a vrlo lako je moguće da neće, jer u nogometu nitko ne pobjeđuje svaki put, a čak ni pobjeda možda ne bude dovoljna — onda će se morati suočiti s činjenicom da je on sam ubacio City u te probleme. I to ne svojom filozofijom igre i svojim stilom, nego odustajanjem od načina igre koji ga čini onim što jest.

Ako ispadne, ispast će zato što je opet ponovo odlučio biti Pep u gostima.