Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Petorica veličanstvenih

Igrači čije su povijesne brojke obilježile sezonu

Zadnja izmjena: 4. lipnja 2017. Profimedia

Kakva će biti nečija filozofija ovisi o tome kakav je netko čovjek – prije više od 200 godina mudro je zaključio filozof Johann Gottlieb Fichte, jedan od onih koje se, nogometnim pojmovnikom, smatra povijesno značajnim igračima.

Filozofija i nogomet po tome nisu puno drugačiji. Bilo da ste igrač, trener, direktor ili vlasnik, vaš stil igre ili rukovođenja ovisi o tome kakav ste čovjek. Nije puno drugačije niti s analitičarima, novinarima ili esejistima, svima onima koji pišu o nogometu. Ovisno o tome kakvi smo ljudi, više smo ili manje fokusirani prema nekom od elemenata nogometne igre ili nogometne kulture. Naši tekstovi dobrim dijelom razgolićuju naš karakter, baš kao što stil igre razgolićuje nogometaše.

Što se ovog autora tiče, oduvijek je volio brojke. Još od malena. Ne samo brojke, nego i relacije, korelacije, tablice… Ukratko, mogućnost da se nešto precizno odredi. Mogućnost da se nešto kvantificira. Nikad nije zadovoljan ako to nije moguće postići zbog nepreciznosti mjernog aparata ili nedostatka informacija, čime samo plivamo u sferi dojmova i spekulacija. Sve je moguće izmjeriti ako imamo dobre i precizne mjerne aparate. Ako nemamo, ostaje nam samo autoritet, najgora stvar na ovom planetu.

A nema boljeg mjernog aparata za nogomet od duboke statistike. Pogotovo ako se stvari dovode u prave relacije i korelacije. I baš zato, smisao ovog teksta je pokazati kako su najbolji igrači ove sezone, oni koji su doista bili fascinantni i golom oku, isti oni koji imaju fascinantne, zapravo povijesne brojke.

Nažalost za neke, nasreću za neke druge, duboka je statistika dostupna tek posljednjih desetak godina, tako da nije riječ o nekom dugom povijesnom periodu, ali barem možemo odrediti fascinantna postignuća posljednje dekade. To ćemo i pokušati napraviti, dovodeći ih u vezu s važnosti svakog pojedinca te onoga zašto je baš ta karakteristika ključna za momčadski uspjeh.

Izdvojit ćemo pet, ali pet doista povijesnih…

Atipični Brazilci, nevjerojatni bekovi

Joga Bonito. To su vjerojatno prve dvije riječi koje padaju na pamet kada se pomisli na brazilski nogomet. Ali Brazilci, više nego bilo koja druga nogometna nacija, nisu ono što su nekoć bili. Štoviše, iako ponovo imaju sjajnu generaciju ofenzivaca (Neymar, Gabriel, Coutinho…) u posljednje su vrijeme redovito imali kvalitetnije igrače u zadnjoj liniji. A trend se nastavlja…

Ovogodišnji Juventusov uspjeh posljedica je briljantne (prije svega) taktičke prilagodljivosti okolnostima i odlične momčadske kohezije. Međutim, sve bi to bilo nemoguće kada ne bi imali individulano dominantne pojedince. A, vjerovali ili ne, nijedan bek nikad (ili barem otkako se vodi statistika) nije dominirao kao Alex Sandro ove sezone!

Gledajući sve bitne napadačke i obrambene podatke – startovi, oduzete lopte, ključna dodavanja, driblinzi i pretrpljeni prekršaji – Alex Sandro u 25 je nastupa u prvoj momčadi (ne računamo dvaput kada je na kratko ušao s klupe u Serie A) skupio prosjek od preko 2 u svakoj od kategorija. Ova ‘Katica za sve’ tako je donosio prevagu – kako individualno, tako i momčadski – te davao toliko potrebnu individualnu komponentu dominacije potrebnu uz liniju.

Bez takvog, povijesno dobrog beka, Juventus možda ne bi osvojio niti jednu titulu. Pomoglo je, dakako, to što je Dani Alves u drugom dijelu sezone proigrao na svojoj staroj razini (zbog čega je u raspravi za najboljeg desnog beka svih vremena), ali Alex Sandro je bio toliko konstantno dobar i toliko u svemu dobar, da se to više vjerojatno nikad neće ponoviti!

Ako mislite da je Alex Sandro dobar, što tek reći za njegovog sunarodnjaka Filipea Luisa. Ako postoji jedan čovjek koji utjelovljuje Atletico Madrid, onda je to on. Naime, dobar dio stila igre momčadi Diega Simeonea počiva na tome da su igrači defenzivno jaki u situacijama jedan-na-jedan. A u toj kategoriji nitko ne dolazi niti blizu Filipea Luisa.

U posljednjih pet sezona (ne računajući jednu u Chelseaju), otkako je u Atletico Madridu, skupio je 612 uspješnih startova, a pri tome je predriblan samo 89 puta. Niti jedan igrač u Europi ne dolazi mu niti blizu, iako daleko od toga da je i Juanfran loš. No, Filipe Luis je sa svojih je 87 posto uspješnosti toliko bolji od svih ostalih (barem onih s usporedivim uzorkom) da je dobar dio razloga zašto Atleticova obrana izgleda toliko neprobojno. Jer kada bekovi mogu svakoga zaustaviti jedan-na-jedan, ne treba im dodatna podrška i momčad se može dodatno skupiti u sredini, kako Atletico i čini.

Uostalom, kada ga jedne sezone nije bilo (igrao za Chelsea, s relativno jednako dobrim brojkama), Atletico je u ligi primio 38 golova, uvjerljivo najviše u posljednjih pet sezona. Može biti slučajno, ali svakako se ne čini da je tako. Guilherme Siqueira, njegova zamjena, jednostavno nije bio jednako dobar, niti dovoljno agresivan, u duelima.

Obojica imaju jedan peh. Brazilci su. A Brazilac je i Marcelo, bek koji je ove godine podijelio najviše asistencija i ofenzivno je vjerojatno najopasniji obrambeni igrač na svijetu. To je jednostavno luksuz kakav imaju samo Brazilci. Ujedno i razlog zašto Alex Sandro, najpolivalentniji branič u povijesti modernog nogometa, ima tek šest nastupa za reprezentaciju. Da je Talijan, imao bi već 60. Možda i više.

Dajte mi prostor, a ostalo zadržite!

Ako se pomaknemo prema veznom redu, ne postoji izbor bilo kojeg ozbiljnog medija ili analitičke kuće koji ne bi postavio Thiaga Alcantaru kao najboljeg veznjaka u ligama ‘Petice’ ove sezone. Kako to obično biva, brojke potvrđuju koliko je povijesna njegova sezona bila, te koliko je Thiago doista postao moderni nogometni vijač prostora.

Bayern je ekipa koja je i ove sezone dominirala posjedom. Ovisno o izvoru brojka varira, ali sve se kreću oko 65 posto posjeda po utakmici. Dva do tri posto manje ima Barcelona, jedina momčad, uz PSG, koliko-toliko usporediva s Bavarcima. Jasno je da je riječ o ostavštini Pepa Guardiole, koju nije pretjerano modificirao Carlo Ancelotti.

Zbog toga, nije nimalo čudno da je Thiago Alcantara, španjolski playmaker, drugi u Europi po broju točnih dodavanja po utakmici. Zbog njegove tehničke profinjenosti, nije niti čudno da je jedini igrač (poslije Tonija Kroosa) koji ima preko 80 posto točnosti dugih lopti. Već bi to bilo dovoljno da se njegova sezona proglasi vrlo dobrom, ali nešto je drugo čini povijesnom.

Thiago je, naime, najbolji oduzimač lopti u Europi! Prosječno po susretu suparniku u Bundesligi oduzme sedam i pol lopti, s 4,6 presječenih lopti po utakmici.

Kada se pogledaju trendovi, oni su logični. Prošle je sezone najbolji oduzimač lopte u ligama petice bio N’Golo Kante, koji je igrao za Leicester, momčad koja je imala posjed oko 45 posto. Sezonu prije toga, najbolji je bio Jordan Amavi, koji je igrao za Nicu, tada ekipu s relativno malim posjedom lopte, tek 50 posto.

Time postaje samo jasnije što je postigao Thiago. Za početak, atipično je da je najbolji oduzimač lopte igrač koji je prije svega sjajan tehničar i odličan u distribuciji. Povijesno je postignuće kada takav igrač to postigne igrajući za momčad koja ima najveći posjed od svih europskih ekipa. U svakom slučaju, postignuće kakvo se vrlo vjerojatno više nikad neće ponoviti. Osim ako to ne napravio sam Thiago…

Magija u Barceloni

Puno je tinte iskorišteno kako bi se tematizirala Barcelonina igra, često s tezom da su ondje postali kao Real Madrid, momčad koja podjednako gomila zvijezde te im udovoljava. Koliko god to možda i točno bilo, te koliko god značilo da se izgubio dobar dio Barcine magije koja je dolazila iz kolektivističkog pristupa, ofenzivna razina talenta u toj momčadi doista je nevjerojatna. A brojke to, naravno, potvrđuju. Jer u Europi (iako je Eden Hazard blizu) nisu postojala dva individualno toliko dominantna igrača kao Neymar i Lionel Messi.

Messi polako mijenja samog sebe te postaje nevjerojatno efikasan igrač koji smanjuje broj driblinga i duela u korist proigravanja suigrača i nemilosrdne završnice

U njihovim slučajevima, najbolje je taksativno nabrajati kako bi se dodatno stekao dojam što su sve napravili. Ovo su sve stvari koje je Neymar ove godine napravio, a nitko dosad u ligama ‘Petice’ nije:

–          Najbolji dribler i najviše pretrpljenih prekršaja. Prvi put da netko ima preko 5 driblinga i 4 pretrpljena prekršaja po utakmici. Prvi put da je netko najbolji u obje spomenute kategorije.

–          Ofenzivni učinak po utakmici od 12,8  kad se zbroje driblinzi, pretrpljeni prekršaji i ključna dodavanja. Nitko još nije imao preko 12.

–          Prosjek od 5,6 driblinga po utakmici, kakav je dosad imao samo Messi u jednoj sezoni.

–          Prvi put da netko dosegnuo prosjek od preko 5 driblinga, 4 pretrpljena prekršaja i 3 ključna dodavanja.

S obzirom da Neymar igra uglavnom blizu suparničkog gola, postaje jasno koliku ondje razliku čini te koliko drugi iskorištavaju prostor koji on stvori. Nije stoga čudno da je Barcelona postigla 116 golova, najviše od svih ekipa u Europi i jedina preko tri gola po utakmici. Teško je zamisliti da bi netko, osim samog Neymara, mogao ponoviti ovakvu sezonu. Ali, Neymar je, dakako, imao pomoć…

Lionel Messi možda je najbolji igrač u povijesti nogometa. Ove je godine vrlo vjerojatno opet najbolji. Fascinantno je vidjeti sve na jednom mjestu:

–          Najbolji strijelac u Europi: postigao 37 golova u La Ligi.

–          Najefikasniji strijelac u Europi: za 37 golova trebalo mu je 46 prilika. Jedini ima preko 80 posto konverzije.

–          Stvorio najviše prilika za suigrače, čak 31. Samo zbog njihove nepreciznosti nije najbolji asistent u Europi (to je Emil Forsberg, koji na stvorenih 25 prilika ima 19 asistencija, čak 10 više od Messija).

–          Najviše postignutih golova izvan šesnaesterca, čak 9.

–          Najfrekventniji strijelac: postizao je gol svakih 77 minuta. Drugi je Alexandre Lacazette, kojemu je za gol trebalo gotovo 10 minuta više.

Messi je po ofenzivnoj efikasnosti toliko ispred svih ostalih da zapravo nema konkurenciju. Jedina njegova nesreća je da ovaj Messi nije najbolji Messi. Po svim ovim parametrima, imao je sezone u kojima je bio bolji.

Sada je individualne elemente igre (u kojima je nekoć također dominirao) prepustio Neymaru, jer više nema polet kakav je nekoć imao. Međutim, kako se bliži svojoj 30-oj, Messi polako mijenja samog sebe te postaje nevjerojatno efikasan igrač koji smanjuje broj driblinga i duela u korist proigravanja suigrača i nemilosrdne završnice. Zato je i povećao broj stvorenih prilika i golova van kaznenog prostora, iako su mu brojke u drugim područjima pale.

Veličanstvenih pet

Kada se pogleda dovoljno utakmica i dovoljno brojki, treba u ovoj sezoni spomenuti imena kao što su: Eden Hazard, Emil Forsberg, Romelu Lukaku, Robert Lewandowski, Andrea Belotti, Kylian Mbappe-Lottin, Ousmane Dembele, Toni Kroos, Dries Mertens, Edin Džeko, Luis Suarez

Pa ipak, četvorica su nogometaša – Alex Sandro, Thiago, Neymar, Messi – ove godine postigli nešto što dosad još nitko nije, a moguće je da ćemo se dugo načekati da netko i ponovi. Jednako kao što je teško vjerovati da ćemo na period od pet sezona vidjeti toliko kontinuirano dominantnog čovjeka u duelima kao što je Filipe Luis.

Kada ih gledamo na terenu, vidimo da su, svaki u svom zanatu, najbolji na svijetu. Kada se sve zbroji i oduzme, stvari djeluju još fascinantnije. Jer fascinantni ljudi imaju fascinantne brojke!

Ne propusti top članke