Philin gordijski čvor

Sixersi izgledaju svježe, ali to je dobrim dijelom još iluzija

Zadnja izmjena: 7. veljače 2021. Vizual: Vladimir Šagadin/Telesport

Priča o Benu Simmonsu i Joelu Embiidu u Philadelphiji dobro je poznata svakom NBA fanu. Protječe njihova sad već četvrta zajednička sezona, a da interes i rasprave oko najpoznatijeg gordijskog čvora NBA lige ne jenjavaju. Na pitanje mogu li zajedno Simmons, playmaker zarobljen u tijelu visokog igrača i bez ikakvog šuterskog dometa, i Embiid, klasični post-up visoki, bezuspješno su već pokušala odgovoriti čak tri GM-a. Svi su taj gordijski čvor promatrali bezuspješno pokušavajući dokučiti gdje je početak, a gdje kraj užeta, i odakle početi raspetljavati.

U osnovi, u raspravi o partnerstvu Embiida i Simmonsa postoje dvije strane. Prva zagovara stajalište da se igračka nekompatibilnost dvojice može kompenzirati dodavanjem trećeg velikog imena i kvalitetnih igrača zadatka oko njih. Dokaz tome je sezona 2018./2019. u kojoj su Sixersi imali Jimmyja Butlera kao treće veliko ime i J.J. Redicka, idealnog igrača zadatka, te ih je jedna lopta dijelila od izbacivanja kasnijih šampiona Toronto Raptorsa u drugoj rundi playoffa. Druga strana u raspravi sugerira kako su Simmons i Embiid jednostavno loš fit s nepomirljivim razlikama, odnosno sličnostima, i za dobrobit franšize jednog se treba odreći da bi drugi dosegnuo svoj puni potencijal.

Kada je početkom studenoga 2020. Daryl Morey preuzeo mjesto predsjednika košarkaških operacija 76ersa, navijači u njemu nisu vidjeli štrebera s MIT-a i bivšeg GM-a Houston Rocketsa s militantno analitičkim načinom vođenja franšize, nego Aleksandra Makedonskog osobno. Morey nije uspio donijeti titulu Houstonu, ali je umro pokušavajući. Isto se od njega, kao četvrtog GM-a u eri Simmonsa i Embiida, očekuje i u Philadelphiji. Ili će raspetljati gordijski čvor ili ga presjeći.

Puna tri mjeseca od Moreyjeva preuzimanja funkcije, trener Doc Rivers dobitnik je nagrade za Trenera mjeseca u siječnju, a Embiid je proglašen najboljim igračem Istočne konferencije u siječnju. Sixersi drže vrh Istoka s omjerom 16-7, imaju učinak 12-0 kad su im svi starteri na raspolaganju, a ni 13. najbolji napad i peta obrana lige nisu za podcijeniti.

U svojoj srži ovo su i dalje isti Sixersi kao i prije, s istim vrlinama i istim manama. Njihov plafon s ovom momčadi nije ništa viši nego što je bio prijašnjih godina

Znače li rani uspjesi da je zapravo Morey uspio i raspetljao čvor? Pa, ne baš.

Morey zasad vuče poteze kojima zapravo savršeno balansira između spomenute dvije stane u raspravi o partnerstvu Embiida i Simmonsa. Krenuo je raspetljavati čvor složivši oko dvojca kompetentnu i komplementarnu pratnju koja će im dati nekakvu šansu da uspiju zajedno, ali istovremeno u ruci drži mač spreman u svakom trenutku presjeći čvor ako se za to ukaže prilika, kao što je bila u slučaju pregovora s Houstonom oko tradea Jamesa Hardena za Simmonsa.

Dio koji nedostaje

Po dolasku u Philadelphiju Morey se prvo riješio lanjskih akvizicija — Ala Horforda i njegova glomaznog ugovora te Josha Richardsona. Za njih je u tradeovima dobio dvojicu šutera, Dannyja Greena i Setha Curryja, i tako barem teoretski stvorio glavni preduvjet da Embiid i Simmons mogu funkcionirati, a to je spacing. Odmah valja naglasiti da Sixersi ipak ni blizu nisu nalik Moreyjevim Rocketsima jer su ligaški ispodprosječni po broju ispaljenih trica te njihovoj realizaciji. Zapravo, Sixersi zatvaraju ligaški top 5 ekipa s najvećim brojem pokušaja s poludistance, a po realizaciji s mid-rangea su uvjerljivo najbolji u ligi.

Green standardno oscilira s postotcima s perimetra (36 posto), ali ga obrane barem moraju respektirati. Curry se, pak, pokazuje kao pun pogodak. Iako je malo pao u formi nakon pauze zbog infekcije koronavirusom i dalje je na vrhunskih 48 posto šuta s trice. Sixersi su s njim konačno dobili nekoga nalik na Redicka, nekoga tko kažnjava skupljanje obrana oko Embiida i Simmonsa, može igrati u handoffu s Embiidom te je u nekim utakmicama šuterskim dionicama donio Sixersima pobjedu.

Iako je s Greenom i Curryjem uspio dobiti sjajne igrače zadatka, Morey (zasad) nije uspio pronaći treće veliko ime poput Butlera koje bi pridodao Embiidu i Simmonsu. To trenutno nije toliki problem zato jer Tobias Harris izgleda kao vrlo dobra utješna nagrada. Harris nikako nije ono što Sixersima zapravo treba da kompletiraju slagalicu, a to je bek-kreator u rangu Bradleyja Beala. Iako nije taj profil, Harris itekako ima zasluge u ranom Philinu uspjehu. Njegovi prosjeci od 20 poena, sedam skokova, tri asistencije, efektivnim šutom od 57 posto i šutom za tri od 44 posto impresivni su i u domeni All-Star igrača.

Harris je pod Riversom već sjajno igrao u LA Clippersima, tako da njegovo buđenje i iskorak nisu iznenađenje. Tobias je vrhunski catch and shoot tricaš i još jedan iz petorke zadužen za držanje spacinga oko Embiida i Simmonsa, ali je i među najboljim realizatorima s poludistance u ligi. Njegova napadačka raznovrsnost dolazi do izražaja kroz još neke aspekte igre koje pokazuje ove sezone: pick and roll s Embiidom, pick and pop sa Simmonsom, trice u tranziciji, pa čak i pogođeni šut za pobjedu protiv LA Lakersa. Zbog svega ovoga njegov ugovor težak 180 milijuna dolara potpisan 2019. izgleda nešto podnošljivije. Sad kad su mu digli vrijednost neće biti iznenađenje ako ga Morey uvali nekome do trade deadlinea a sebi priskrbi pravog igrača kapitalca.

Riversova ideja

Pojavljivanje ove lake konjice u vidu šutera kojima je okružen najbolje je leglo Embiidu.

Nije slučajno da baš sad kad mu je kontekst maksimalno naklonjen igra na MVP razini. Brojke su sjajne: 29,1 poena, 10,8 skokova, 2,7 asistencija, 1,3 blokade, efektivni šut od 59 posto i trica 42 posto. Međutim, puno više od brojki kod Embiida oduševljava individualni napredak. Dodao je neke nove elemente u igru i konačno, čini se, sazrio.

Stilski gledano to je i dalje isti igrač: dominantni post-up strijelac koji i dalje više šutira s poludistance nego s trice i oko obruča zajedno. Stilski možda nepromijenjen, ali kao igrač u globalu bolji. Prvo, izgleda fizički i kondicijski puno spremniji nego lani i u zadnjoj četvrtini više ne diše na škrge. Zatim, puno bolje rješava situacije kod udvajanja, bira dobra rješenja i traži otvorene šutere na trici. To mu je pomoglo da malo smanji i broj izgubljenih lopti. Konačno, Embiid je naučio kako još bolje koristiti svoju fizičku superiornost nad čuvarima. U maniri Jamesa Hardena iznuđuje slobodna bacanja i s 11,1 penalom po utakmici prvi je u ligi u toj kategoriji.

Zbog načina kako koristi Embiida, ali i šutere oko njega, potom i Simmonsa, treneru Riversu i njegovom stožeru treba odati priznanje. Doc nije na glasu kao trener-taktičar i zna se da je primarno motivator i karizmatični tip koji će lagano upravljati ljudskim odnosima u svlačionici, što je u Philadelphiji itekako bitno. Ipak, posao na parketu zasad je odrađen fantastično, prvenstveno zato jer je svakom igrač pronašao idealnu rolu i stavio ga u situaciju da uspije.

Simmons je takav primjer. Maksimalno je zaigrao na kartu njegovog atleticizma i fizikalija i ako Embiid dominira na postavljenim napadima, Simmons ima apsolutnu slobodu kao prvi play ekipe rano pokretati napade i forsirati tranziciju. Nakon što su lani igrali tek 19. tempom Sixersi su ove sezone šesta najbrža momčad lige kojoj čak 16 posto svih napada čine tranzicijski posjedi. Nakon uhvaćenog skoka Simmons odmah napada otvoreni teren i ako ga ekipe ne preuzmu rano, on je već na obruču; ako ga zatvore laka šuterska konjica trči s njim, raspoređuje se na trici i uzima šutove s perimetra.

Rivers i stručni stožer trude se biti kreativni i kad napadaju postavljenu obranu kako bi od Simmonsa izvukli maksimum. Ne mogu ga koristiti u spot-up roli, ne mogu s njim igrati klasični pick and roll, a ne mogu ga potpuno ni zanemariti i samo ga držati u dunker spotu dok se napad vrti preko Embiida, pa su dodali neke nove akcije koje Simmonsu omogućuju da s loptom napada prostor ili u blizini obruča. Zato koriste dupli blok koji mu najčešće otvara lijevi ulaz ili on i Embiid igraju takozvani logo pick and roll koji ih obojicu smješta blizu obruča, odakle su najopasniji.

Fantazije i aspiracije

Koliko god svi ovi detalji iz Simmonsove igre bili hvalevrijedni, neke stvari su oko njega ipak zabrinjavajuće. Najveći problem je što ne pokazuje znakove nikakvog napretka ni u ovoj sezoni. Trice i dalje ne šutira, poludistancu i dalje ne šutira, što ga automatski limitira kao pick and roll kreatora. Uzima horoge, poluhoroge i floatere s kraće distance, ali ih ne realizira pretjerano uspješno. Simmons je i dalje ovisan o napadanju obruča i u tome je dobar jer finišira s obje ruke i na različite načine, ali i tu postoje dva problema. I dalje zabija samo 60-ak posto slobodnih bacanja, što je daleko od idealnog, i jako je loš and-one realizator.

Njegove opće brojke su ove sezone u padu. Prosječni broj poena (13,4), efektivni šut (53 posto), šut za dva (54 posto) i postotak potrošenih napada Sixersa dok je na parketu (19 posto) najniži su u njegovoj karijeri. Simmons je napravio određene ustupke i odrekao se dijela kolača u napadu da bi Harris prodisao i da bi Embiid u konačnici došao do legitimnog MVP kandidata.

I to je možda najbolja stvar koja se mogla dogoditi Sixersima.

U Philadelphiji bi možda trebali prestati fantazirati da je Simmons franšizni igrač, kreator i napadačka opcija. Simmons nije ni novi LeBron James ni Giannis Antetokounmpo. Čovjek je praktički isti igrač kao onoga dana kada je došao u ligu. Čak i da je novi LeBron ili novi Giannis, Sixersi to nikada neće saznati ako se ne riješe Embiida i igru potpuno podrede njemu, baš kao što su to napravili Milwaukee Bucksi s Giannisom.

Ako se to ne dogodi, Simmons može ostati u ovoj šljakerskoj roli i opet biti All-Star. On je u budućnosti zacementirani glue guy koji će biti u stanju igrati više rola: sekundarnog playmakera, point forwarda, small-ball centra, tranzicijskog finišera, mismatch strijelca u visokim postavama i, na koncu, vrlo bitno, elitnog obrambenog igrača na pozicijama od 1 do 4. To možda nije ono čemu su se Sixersi i njihovi navijači nadali, ali i to je bolje od nasilnog guranja okruglog predmeta kroz trokutasti okvir.

To nam nešto govori i o aspiracijama Sixersa ove sezone. Njihov plafon s ovom momčadi nije ništa viši nego što je bio prijašnjih godina. Nova uprava, novo lice na klupi, roster kreiran prema potrebi glavnog igrača i modifikacije u igri su dobri potezi, ali u svojoj srži ovo su i dalje isti Sixersi kao i prije, s istim vrlinama i istim manama koje će opet jasno izaći na vidjelo u playoffu. Oni su poput automobila koji je prošao servis, prelakiran je i stavljene su mu nove gume, ali je motor i dalje ostao isti.

Takvi će i ostati dok Morey ne raspetlja ili ne presječe gordijski čvor.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.