Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Phoenix se diže

Sunsi su konačno posloženi na obećavajući način

Zadnja izmjena: 4. studenoga 2019. Ilustracija Vladimir Šagadin/Getty Images

Phoenix Suns su se konačno uspjeli pomaknuti s mjesta. Nakon što su smijenili GM-a, potrošili četiri trenera u isto toliko godina i praktički bacili četiri sezone u vjetar, izgleda da su pronašli kombinaciju koja vraća profesionalnu košarku u Arizonu. A moram naglasiti ovo ‘profesionalnu’, jer je ono što smo gledali od 2015. bio čisti amaterizam, i to po osnovama, osim po platnim listama.

Pet utakmica nisu uzorak na osnovu kojeg bi trebalo donositi zaključke — posljednja pobjeda nad Golden State Warriorsima obilježena je lomom ruke Stepha Curryja u trećoj četvrtini, iako treba primijetiti da su Sunsi već u prvoj četvrtini vodili 30 razlike i do kraja kontrolirali susret. S priličnom sigurnošću, dakle, možemo utvrditi da je u pustinji obnova konačno završila. Temelji su konačno postavljeni, a dižu se i pristojni nosivi zidovi.

Kada je ovoga ljeta James Jones dobio ovlasti slagati momčad, s razlogom je bila prisutna skepsa.

Smatran tek privremenim rješenjem dok gazda ne pronađe iskusniju alternativu za upravljanje košarkaškim djelatnostima u klubu, dugogodišnji igrač zadatka sezonu ranije uskočio je u vatru nakon što je vlasnik Robert Sarver neočekivano otpustio Ryana McDonougha. I to nakon što je ovaj već posložio roster za novu sezonu, angažirao Igora Kokoškova za novog trenera i draftao lokalnog miljenika Deandrea Aytona umjesto Luke Dončića. Ovakav kaotični uvod u sezonu nije dao previše šanse Jonesu da se dokaže, stoga se, čak i nakon što mu je ovog ljeta ispred titule GM-a maknut onaj famozni ‘v. d.’, kao logični zaključak nametalo se da ga je škrti vlasnik izabrao jer je zbog manjka pedigrea puno jeftinija opcija od nekog zvučnog imena.

Iako bi činjenica da su udarni igrači ipak premladi mogla biti važnija od toga što su ih okružili sposobnim veteranima, za Sunse je najvažnije da nastave graditi

Kako god, Jones je izgleda imao viziju što napraviti i odmah je posložio struku po svom guštu te je za trenera izabrao čovjeka s čijim radom se imao prilike upoznati još u Portlandu tijekom jedne od svojih igračkih epizoda. Monty Williams je te 2008. bio tek mladi nadobudni asistent kojega su ozljede prisilile da dosta rano zaključi igračku karijeru, a kasnije i trener koji je u međuvremenu prošao sve i svašta.

A izgleda da je i čovjek koji je s Jonesom imao itekako čvrstu vezu. Pokazao je to i način na koji su mu Sunsi prepustili da bira vlastiti stručni stožer — Williams je okupio društvo kojemu vjeruje, a koje je krcato nekadašnjim suradnicima iz Oklahome i New Orleansa. Da bi stvar dobila dodatnu patinu, angažiran je i Steve Blake, bivši Portlandov bek koji je svojevremeno dijelio svlačionicu upravo s Jonesom i Williamsom.

Ljetno preslagivanje

S ovakvim preduvjetima za ozbiljan rad, trebalo je samo posložiti roster i uvjeriti Devina Bookera da prihvati njihov način gledanja na košarku. Samo.

Jonesov prvi potez nije dočekan s odobravanjem, iako je cilj bio jasan, a iz ove perspektive i opravdan. Dati šesti pick drafta u zamjenu za Darija Šarića i 24 godine starog rookieja možda zvuči rastrošno, međutim uprava očito nije željela razvijati još jedan talent, već je htjela igrače koji su u stanju odmah odraditi konkretne uloge. A kako je draft ionako bio jedan od slabijih zadnjih godina, nije da su propustili nešto specijalno.

Uglavnom, u Šariću su dobili solidnu četvorku koja shvaća koncept timske igre i u stanju je žrtvovati svoje brojke za dobrobit momčadi, a ujedno može zabiti otvorenu tricu i proliti znoj u pokušaju igranja obrane. Cam Johnson je pak spot-up šuter izabran iz očitog razloga — jednodimenzionalan je gotovo jednako kao i njegov GM koji je osvojio tri prstena prateći LeBrona Jamesa uokolo, sjedeći na dnu klupe i uvijek bivajući spreman ući u igru, makar na minutu, kako bi zabio eventualnu otvorenu tricu.

Iste draft večeri iskoristili su potrebu Boston Celticsa, koji su u svrhu oslobađanja prostora na salary capu u Phoenix poslali jednog od najboljih back-up centara u ligi, Arona Baynesa. Usput su zamijenili i pickove prve runde: Sunsi su poslali svoj budući u Boston i nazad dobili još jednog iskusnog NCAA igrača, 22 godine starog Tya Jeromea, koji je svojim tricama i asistencijama doveo Virginiju do naslova prvaka. Opet nailazimo na isti uzorak — plafon nije bitan koliko sposobnost da igrač odmah pomogne na neki način.

Još prije drafta Jones se riješio ugovora T.J. Warrena kako bi oslobodio dodatni prostor na capu u kojega će ubaciti novog startnog playmakera — a, iz ove perspektive možemo dodati, i kako bi se oslobodio čovjeka koji bi se sa svojim stilom igre (čitaj: sklonošću haklanju jedan-na-pet) teško uklopio u ovo što su on i Williams zamislili. Imali su sreću što se na tržištu našao Ricky Rubio te su tako konačno zakrpali poziciju s kojom su imali problema još otkako su se brzopleto riješili Gorana Dragića u korist Erica Bledsoea, a izvukli su korist i iz poteza koji u prvom trenutku nije izgledao kao ništa drugo nego prilika da se riješe Josha Jacksona, još jednog problematičnog igrača čije se shvaćanje košarke, a i nedostatak vještina, nikako nije uklapalo u novu viziju. Jackson je bio još jedan hakler koji je želio loptu više nego je zaslužuje.

Naime, tu su od Memphisa dobili nazad Jevona Cartera, igrača koji se u rookie sezoni baš i nije naigrao, ali koji se uklapa u profil. S 24 godine nije neiskusan, u NCAA je godinama bio jedan od najboljih pressing braniča, a uz to ima i dokazano pouzdan šut za tri poena. Potez za kojim se tada malo tko osvrnuo, a koji je, eto, Sunsima možda donio jednog od najboljih back-up playmakera u ligi, jer čovjek trenutno izgleda kao svojevrsni miks Montae Morrisa i Pata Beverleya.

Najveća pobjeda

S ovakvim rosterom, koji je Sunse od najmlađe momčadi u ligi lansirao u prosječnost, a i rotacijom koja ima potencijal biti izuzetno duboka, stvorili su uvjete da implementiraju promjene u stilu igre i konačno počnu razvijati Bookera i Aytona u ozbiljne igrače.

Već je jasno kakav je plan.

Kao i svi koji su ikad učili košarku od Gregga Popovicha, Williams vjeruje u fundamente poput igranja obrane nogama i dodatnog dodavanja. Jedna od najgorih obrana lige zadnjih godina, ona čija kurcobolja najbolje oslikavala stanje u klubu na svim razinama, preko noći je tako pretvorena u solidnu družinu koja možda još uvijek ne zna što radi, ali koja se itekako trudi. Nije tu stvar samo u zamjeni očajnih defenzivaca poput Warrena, Jacksona, Dragana Bendera, Troya Danielsa ili mumificiranog Jamala Crawforda aktivnim igračima poput Šarića, Cartera, Baynesa, Jeromea i Rubija, već u umijeću da se Bookera i Aytona uvjeri kako obrana ne služi jedino čuvanju energije za napad.

Jasno, Williams će s više ostavljanja centra u zoni, manje preuzimanja i više pomaganja olakšati posao, ali u ovom trenutku još je korisnija njegova sposobnost da se poveže s ovim mladim bogatašima i natjera ih razmišljati o nečemu drugom osim o vlastitim brojkama.

Doduše, Ayton će očito još neko vrijeme biti pod dojmom toga koliko marihuane si sada može priuštiti godišnjom plaćom, ali još su mladi i imaju vremena — Ayton je daleko najmlađi član jezgre na rosteru, dok je Booker drugi najmlađi usprkos tome što mu je ovo peta sezona u ligi. Uglavnom, činjenica da Booker ulazi u utakmice koncentriran na obranu i da se probija kroz blokove dok prati čovjeka, umjesto da ga tek prepusti suigraču, najveća je pobjeda za Sunse i dokaz da su ovog ljeta pogodili s trenerom. I svi ovi sitni potezi u potpunosti će biti trijumfalni tek ako Booker napravi taj iskorak iz nekoga poput Zacha LaVinea u nekoga poput Bradleya Beala.

Ništa manje dramatične nisu ni promjene u napadu. Booker je lani bio jedan od najvećih potrošača kroz pick & roll u ligi jer su u Phoenixu vjerovali da samo tako mogu razviti njegov talent. Williams je taj pristup okrenuo naglavce i u novom se sustavu Bookerova uloga kao kreatora s loptom prepolovila. I upravo njegov primjer najbolje simbolizira promjenu u igri. Umjesto pimplanja jedan-na-pet, Booker se otvara bez lopte ili čeka priliku u spot-upu, dok su za pokretanje napada kroz pick igru zaduženi Rubio i Carter. Ako se ne ukaže brza prilika kroz tranziciju ili šansa za lagano poentiranje kroz početni pick, lopta ne staje kod jednog čovjeka, već kruži uokolo dok netko ne ostane na otvorenom šutu ili ulazu.

Igrač o kakvom mnogi sanjaju

A opcija koje znaju koristiti ovakav pristup ima. Kao zamjena za Bookera tu je Tyler Johnson, još jedan all-round bek koji može igrati u oba smjera i na obje vanjske pozicije što, ovisno o matchupu, Williamsu pruža priliku da igra i s trojicom bekova i tako dodatno raširi reket i ubrza igru s njim, između Rubija i Bookera. Doduše, za tim baš i nema potrebe jer se Kelly Oubre i Mikal Bridges rotiraju na trojci i to rade izuzetno.

Oubre je iskoristio izostanak Aytona kao pick & roll finišera te se nametnuo kao drugi strijelac momčadi, a Williams mu osim u tranziciji i spot-upu vjeruje i kao kreatoru iz pick & rolla te mu daje dosta prilike s rezervama, dok su Booker i Rubio na klupi kako bi dodatno brusio vještine koje čine razliku između zvijezde i igrača zadatka. Dovođenje Oubrea lani iz Washingtona prvi je odličan Jonesov potez kao GM-a. Naknadno je doveo i Johnsona kao još jednog mladog igrača već solidnih temelja koji se s vremenom može razviti u nešto više, ali baš je Oubre onakav tip talenta oko kojega se u NBA ligi grade uspješne momčadi. A i karijere u upravi.

Swingman vrhunskog atleticizma koji može braniti više pozicija i nešto kreirati, a ne samo finiširati, nešto je o čemu mnogi sanjaju, a što su Sunsi dobili iskoristivši rasulo u Wizardsima koji su se rješavali kvalitetnih igrača za sitniš. Oubre, istini za volju, u četiri godine nije potvrdio da je pouzdan u 3&D roli, a kamoli u većoj ulozi, međutim, Sunsi ovdje praktički ništa ne riskiraju; razvije li se u trećeg igrača koji je u stanju pomoći nositi odgovornost dobili su na lotu. Ne razvije li se, već imaju 3&D nasljednika u Bridgesu kojega komotno mogu staviti između Bookera i Aytona.

Uz bogatstvo opcija u vanjskoj liniji, itekako je važna rola visokih igrača poput Franka Kaminskog, Šarića i Baynesa, koji su sposobni i raširiti reket, ali i baciti pravovremeno dodavanje bez potrebe da forsiraju igru jedan-na-jedan ili finiširanje kroz gužvu. Nesebičnost, velik broj opcija i puno kretanja lopte i igrača čine ove Sunse puno učinkovitijom, ali i oku puno ugodnijom momčadi. Williams usto još nije ozbiljnije koristio mogućnost igranja s četvoricom vanjskih, što također može pomoći ako netko od visokih ispadne iz forme ili upadne u probleme s penalima. Ili ako naleti na povoljan matchup.

Kao lani Kingsi

Stilske ili, ako hoćete, identitetske promjene su tako poprilične, a o tome koliko je dobro posložen ovaj roster možda najbolje govori način na koji su Sunsi reagirali na gubitak Aytona koji će zbog suspenzije za korištenje diuretika propustiti 25 utakmica.

Upravo je spomenuti Kaminsky, kojeg je Jones potpisao nakon što je već potrošio prostor za pojačanja takozvanom room iznimkom, dobio priliku dijeliti minute na visokim pozicijama sa Šarićem i Baynesom i trenutno je vjerojatno najbolji igrač s Phoenixove klupe — njegova sposobnost da pogodi šut iz vana, ali i napadne nižeg igrača u postu nakon preuzimanja, donosi pouzdani priljev poena. Također, Kaminsky ima i potrebnu visinu za smetati pod obručem u obrani te mu Williams trenutno vjeruje više nego Šariću i Baynesu u završnicama upravo zbog koristi koju donosi u oba smjera. Osloniti se na njega nije rješenje za ovaj period u kojem ne mogu računati na Aytona, ali trenutno radi razliku, što je dokaz koliko je roster dobro posložen.

A znamo da duboka rotacija u regularnoj sezoni itekako dobro dođe i da je to još jedan razlog zbog kojeg bi Sunsi ove godine mogli biti ono što su lani bili Sacramento Kings — momčad koja će igrati dovoljno dobro za ostati u kombinacijama za playoff, nadajući se da će nekakva ozljeda oslabiti konkurenciju i možda otvoriti vrata za ulazak među osam.

Iako bi na kraju činjenica da su udarni igrači ipak premladi mogla biti važnija od toga što su ih okružili sposobnim veteranima, pa bi se dobar dio ovoga napretka u igri mogao urušiti, za Sunse je najvažnije da nastave graditi ovo što su započeli.

Ako se i pokaže da neki ne mogu konstantno održati ovakav način igre — Booker pristupom, a Oubre, Kaminsky i Carter učinkom — pogotovo jer će s vremenom konkurencija puno ozbiljnije pristupati utakmicama protiv njih i znat će se pripremiti na novitete u obrani i napadu koje im trenutno serviraju kao iznenađenja, samo se treba nastaviti truditi i igrati dobru košarku. Uz nadu da Sarver neće ovaj put zasrati stvar nekakvom impulzivnom reakcijom čim nalete na prvi problem.

Ne propusti top članke