Bacite pogled na popis 23 igrača koje je izbornik belgijske nogometne reprezentacije Roberto Martinez odabrao za Svjetsko prvenstvo u Rusiji i vrlo brzo ćete uočiti anomaliju. Thomas Meunier je jedini bek na njemu. Ahilova peta belgijske verzije Das Reboota ispostavit će se kao nerješiv problem na putu do trofeja za prvu stasalu generaciju tog programa koja se na svim drugim pozicijama prolama od kvalitete.
Imajući to na umu, postaje jasnije zbog čega se inače smrknuti Martinezov pogled kojim promatra događanja na terenu, sredinom drugog poluvremena četvrfinalnog susreta protiv Brazila pretvorio u pogled očajnika. Negdje na putu prema polufinalu Meunier je dobio žuti karton koji ga je suspendirao za susret protiv Francuske. Ostao je bez bekova pred utakmicu karijere.
Španjolac je dovoljno iskusan da zna kako Mundijal nije učionica. Par dana koje je imao na raspolaganju za pripremu utakmice nije dovoljno da od igrača koje ima na okupu dobije novog beka. Pokušat će promjenom formacije prikriti hendikep i još jednom iznenaditi suparnika. Dok su se Brazilci u nevolji koju im je pripremio trudili shvatiti što se događa, njegovi su igrači uzimali ponuđeno okrenuvši im vlastito oružje u lice. Sada je vrijeme da zaustavi francuski napad pogonjen Antoineom Griezmannom i Kylianom Mbappeom.
Treći put u tri utakmice promijenio je raspored u kojem je njegova ekipa istrčala na teren.
Ovaj put nije bilo lažne devetke, Romelu Lukaku je predvodio napad. Nacer Chadli je zamijenio suspendiranog Meuniera na desnom beku, zaigravši na četvrtoj različitoj poziciji na prvenstvu, dok je Jan Vertonghen nakon utakmice s Brazilom ponovo zauzeo mjesto na lijevom beku u formaciji 4-2-3-1. Mousa Dembele je dobio priliku u veznom redu uz Axela Witsela, a ispred njih je igrao Marouane Fellaini sa zadatkom markiranja Paula Pogbe.
Duboki francuski blok
Tako su stvari izgledale na papiru. U praksi su Belgijci još jednom primjerom pokazali igru brojeva i uloga u koju nogomet evoluira.
Poštujući navike u igri svojih igrača i principe pozicijskog nogometa u posjedu lopte, Martinez ih je ponovno dovodio u zone u kojima se najbolje osjećaju. Vertonghen se pretvarao u trećeg stopera, Kevin de Bruyne s krila ulazio u sredinu terena, dok je Chadli širio teren na desnoj strani.
Pozicijski napad sa petoricom napadača najefikasnije selekcije na prvenstvu inače bi bio dovoljan za trijumf ili barem koju izglednu priliku pred suparničkim golom, ali odgovor s druge strane pripremao je Didier Deschamps.
Deschamps je završio utakmicu gledajući s osmijehom na licu trijumf svoje vizije. S četvoricom zadnjih veznih na terenu odao je počast i svojoj igračkoj karijeri
Francuski izbornik, kapetan selekcije koja je prije 20 godina osvojila Svjetsko prvenstvo na domaćem terenu, nije podlegao pritiscima i željama navijača da igru reprezentacije učini atraktivnijom. Ostao je dosljedan svojoj viziji čak i onda kada je postalo jasno da će suparnik u utakmicu ući bez bekova. Ousmane Dembele ili Thomas Lemar su driblinzima mogli ismijati i obilježiti Nacera Chadlija, koji je tijekom prvenstva uzduž i poprijeko terena, uglavnom igrajući na neprirodnim pozicijama, skupljao minute. S polufinalnom utakmicom skupio ih je 289, što je 73 minute više nego u čitavoj prošloj sezoni koju je proveo u West Bromwich Albionu. Toliko o Martinezovim opcijama na bekovskim pozicijama. Deschamps ni u takvoj situaciji nije odlučio riskirati. Sagledao je širu sliku i još jednom donio ispravnu odluku.
Usprkos tome što na prvenstvu u Rusiji imaju najkvalitetniju napadačku strukturu, Belgijci se najbolje osjećaju napadajući na nepostavljenu obranu. Kontranapadi odgovaraju kadru kojim raspolažu, pogotovo De Bruyneu i Lukakuu, što su pokazali u završnici utakmice protiv Japana kada su orkestrirali pogodak nakon vjerovatno najljepše akcije na prvenstvu. Deschamps je svjestan da je napravio pola posla ukoliko im oduzme prostor za trčanje. Odluka je pala. Francuzi će se braniti u dubokom bloku.
Zbog toga ne trebaju ni Dembelea ni Lemara; inteligencija Blaisea Matuidija u hibridnoj ulozi na lijevoj strani terena još jednom će pomoći osiguravanju stabilnosti. Za razliku od njihova večerašnjeg suparnika, Francuzi imaju igrače koji mogu podnijeti duge periode igranja bez lopte i uživaju dijeliti teren na mali dio koji brane i veliki dio koji napadaju.
Bez presinga, s napadačima na 40 metara od gola Huga Llorisa pozicioniranim tako da blokiraju pasove prema Witselu i Dembeleu, francuski vezni red predvođen najboljim destruktivcem na svijetu u središtu svake obrambene akcije oduzeo je prostor za igru Belgijcima. Kevin de Bruyne, organizator njihove igre, ugušen je na istom mjestu na kojem i Leo Messi par utakmica ranije.
Sustav podređen Mbappeu
De Bruyne i Lukaku nisu jedini igrači koji uživaju u trčanju kontranapada. Griezmann je vjerojatno najbolji napadač na svijetu u takvim situacijama, a u reprezentaciji kraj sebe ima čudo od djeteta. Mbappe je toliko dobar da mu je Deschamps podredio kompletni sustav i strategiju kojom Francuzi ulaze u utakmice. Odluka da se brane u dubokom bloku dobrim dijelom je uzrokovana potrebom za stvaranjem idealnih uvjeta za igru mladog napadača Paris Saint-Germaina. Deschampsu pri tome ne predstavlja nikakav problem ni forsiranje napadača koji već sedam sati nogometa nije postigao pogodak. Olivier Giroud otvara prostor igračima oko sebe. To je dovoljno.
Mbappe je s tri pogotka na prvenstvu opravdao ukazano povjerenje. Utakmicu protiv Belgije nije odlučio svojim pogotkom, ali je umjesto toga kreirao šest prilika i imao sedam uspješnih driblinga iz 15 pokušaja, što je najviše u dresu francuske reprezentacije otkad postoji službeno mjerenje podataka.
Ono što nije pošlo za rukom Mbappeu, pošlo je Samuelu Umtitiju početkom drugog poluvremena. Prigodno za ovo prvenstvo je da makar jedan finalist bude odlučen golom nakon prekida. Umtiti je iskoristio nesporazum miksa zonske i čovjek-na-čovjeka obrane kornera belgijske reprezentacije i Griezmannov ubačaj preko Fellainija poslao u mrežu. Do kraja susreta Martinezovo slanje napadača na teren nije imalo efekta. Dries Mertens, Yannick Carrasco i Michy Batchuayi nisu mogli pronaći način kako zaobići Stevenom N’Zonzijem dodatno ojačani francuski blok.
Didier Deschamps je završio utakmicu gledajući s osmijehom na licu trijumf svoje vizije. S četvoricom zadnjih veznih na terenu odao je počast i svojoj igračkoj karijeri. Već u nedjelju će nekadašnji Vodonoša imati priliku da se osvajanjem trofeja pridruži Mariju Zagallu i Franzu Beckenbaueru, jedinima kojima je ranije polazilo za rukom da postanu svjetski prvaci i kao igrači i kao izbornici. Nogomet zaista piše nevjerojatne priče.
