Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Pobjeda s ivice ponora

Izgledalo je kao da će Hrvatska opet klonuti u ključnom trenutku. Nije

Zadnja izmjena: 2. srpnja 2018. Profimedia

Sad kad je prošla dalje u ovakvoj utakmici, Hrvatska može jako daleko.

Ulazak u večerašnji susret protiv Danske za Hrvatsku je značio i svojevrsni prijelomni trenutak, barem što se ove generacije na odlasku tiče. U vječnoj izmjeni uloge favorita i autsajdera i balansiranja između etiketa koje bi nam redovito diktirale pristup, Hrvatska je ovog puta odlučila okrenuti pilu naopako, pa je u zenitu tradicionalno visokih očekivanja krenula putem podosta realnog pristupa. Ova Hrvatska možda neće nužno od početka tražiti igru, ali nas je dosadašnji tijek turnira — kao, uostalom i trijumf Portugala na Euru — podsjetio da u tome nema ništa loše. Dapače, Hrvatska je u grupnoj fazi uspijevala maksimalno ukomponirati oprez sa stilom, što je zapravo jako rijetka pojava, a osobito u reprezentativnom okruženju.

Zato je susret protiv Danaca bio onaj u kojem je Hrvatska htjela-ne htjela morala ući kao favorit. Mi smo mi to uspješno oprezno naličje prihvatili u hodu, dok su oni momčad tradicionalno formirana na opreznom izbjegavanju igre. Iz tog sam razloga možda i priželjkivao da se Hrvatska susretne s Islandom dok je još u pitanju borba za prolazak dalje; daleko od toga da se nešto pretjerano kalkuliralo u toj pobjedi, ali je odgovor na pitanje koliki potencijal leži na našoj klupi, koji smo u toj utakmici dobili, ujedno i anulirao jasan odgovor koliko smo spremni izvući iz klasične knockout utakmice. Odnosno, klasičnog knockout protivnika koji će svoju papirnatu inferiornost pokušati uigrano pretočiti u konačnu superiornost.

A onda kada još na takav pritisak stigne onakav rani suparnički gol, za mnoge bi to značio možda i konačni nokaut.

Hrvatska je u prošlosti prečesto patila od manjka sreće, a ona se ovdje vratila

Srećom, na jednu je bizarnu grešku došla i druga, pa je Hrvatska ponovno dobila prigodu vratiti sve na tvorničke postavke. Međutim, tu je tek krenuo onaj najteži dio priče, onaj u kojem smo imali posjed, ali opet — pogotovo u prvom dijelu — to nismo znali kapitalizirati na pravi način. U toj igri faza visokog presinga, pri kojoj su se kod Danaca Andreas Christensen i Thomas Delaney s dubokih pozicija izmjenjivali u jednodimenzionalnoj ulozi markiranja Luke Modrića i Ivana Rakitića, Hrvatska je imala više šansi stvoriti višak. Ali čak i kada smo u jednom trenutku zarotirali Ivana Perišića i Antu Rebića kako bi Rebić ciljano išao na Henrika Dalsgaarda, kojeg je već u 30. minuti s te desne strane natjerao da mu jede prašinu s pete, redovno bi bili brzopleti u rješenjima pa se u konačnici sve s obe strane svelo na čekanje nekih novih pogrešaka.

Da bismo onda i to izgubili u drugom dijelu.

Nismo upozoravali na neke manjkavosti tijekom ovih grupnih utakmica jer smo, eto, zlonamjerni ili jer želimo našoj reprezentaciji loše. Greške koje se javljaju su tu da se ispravljaju, a kada to ne napravite, već kao i pri povratku s poluvremena sve nedorečene fragmente okupite i odvedete na hrpu, onda stvari prijete lošom kulminacijom.

Slično kao i protiv Islanda smo prepustili loptu Dancima, ali takva ‘industrijska’ ekipa je itekako znala što s njom učiniti. Oni možda i jesu one trick pony ekipa, ali taj jedan trik je bio dovoljan da nam taj poni stalno bude na rubu opasnog udarca koji bi nas dokrajčio. Ovakva rigidna i disciplinirana utakmica, poput kakvog boksačkog meča, traži takav impuls i prostor za razbiti klinč. Dok smo mi ponovno besciljno lupali duge lopte bez ikakve strukture u izgradnji napada, Yussuf Poulsen — koji je unaprijed označen kao čovjek s ključnom ulogom kod danske reprezentacije — radio je ono za što je i predodređen. Uvjerljivo je izdominirao u zračnim duelima, što su Danci ciljano računali. Čak 15 od ukupno 87 dugih lopti je on sam spustio kao široki ‘sidrun’, a gotovo svaka ta spuštena lopta bila je opasnost po naša vrata. Osjetilo se i kako za ovakav susret nedostaje kombinacija Andreja Kramarića i Nikole Kalinića ispred njega, ali to je sada stvar prošlosti o kojoj nema smisla lamentirati. Naprosto nismo iskorištavali naš potencijal u sudaru sa suparnikom koji je bio strpljiviji i koncentriraniji, ali koji možda upravo zbog njihove pozadine nema taj završni udarac spreman.

No, nogomet nije crno-bijeli.

Jednako kao što smo mi držali na konopcima Tursku onog nesretnog ljeta 2008. godine, samo da bi sve prosuli u završnim sekundama, tako smo i ovdje dobili svoj trenutak čiste sreće. Jedanaesterci nisu nikakav rulet, ali svakako nisu ni najbolji pokazatelj zaslužnika u utakmici koju odlučuju. Hrvatska je u prošlosti prečesto patila od manjka te sreće, a ona se ovdje vratila i to kad je možda ovoj generaciji bila i najpotrebnija. Jer ova je utakmica, i to protiv ovakvog suparnika, zaista bila glavni ispit ove momčadi, a on je na kraju profilirao ovu ekipu kao đaka koji ima tendenciju da svoje neupitno znanje nespretno prospe u ključnom trenutku, samo da bi mu se na ključnom ispitu malo voda odvela na njegov mlin.

Naravno, euforiju će sada biti teško kontrolirati, ali mi ponovno iz večerašnje utakmice jednostavno moramo izvući pouke. Slijedi nam možda i euforičniji domaćin koji manjak kreativnosti i ideje kompenzira također izrazito m bunkeraškim pristupom i pogotovo iz tog razloga ova večerašnja utakmica ne smije biti ona koju ćemo, kako jedan od hrpe nogometnih klišeja kaže, “zaboraviti i ići dalje”. Povijest velikih turnira je pokazala da momčadi koje imaju talent i paralelno dobiju svoj lucky break na njegovim krilima uglavnom probiju taj grč i u konačnici se oslobode tako što će zaista izvući svoj maksimum. Valjda je takav scenarij sada predodređen i Hrvatskoj.

Ne propusti top članke