Nakon toga dugo nisu uspijevali ući ni među četiri najbolja u ABA Ligi, ali su 2010. pod vodstvom Dejana Radonjića probili tu barijeru i potom postali skoro pa nezaobilazni sudionik regionalnih polufinala. Međutim, korak više nikada nisu napravili. Bili su blizu 2015. kada su prosuli vodstvo od 2-0 protiv Cedevite; možda još i bliže godinu dana kasnije, kada su osvojili prvo mjesto nakon ligaškog dijela natjecanja da bi sve prosuli u polufinalu protiv Mege, srpske momčadi koja igra isključivo s mladim igračima. Među talentima koji su im presudili posebno su se istaknula dva izgubljena podgorička sina – Nikola Ivanović i Danilo Nikolić.

Dvije godine potom predsjednik Dragan Bokan, umoran od upornog posrtanja, odlučio se za zaokret: „Odlučili smo napraviti reorganizaciju kluba i ispraviti stvari u kojima smo griješili“, rekao je.

Ovog će ljeta Budućnost složiti momčad u skladu sa svojim imenom – najavljeno je najmanje 10 Crnogoraca u sastavu, i to ne bilo kakvih. Neće se dovući iskusni veterani s oko 30 na leđima, niti će se ići na radikalno pomlađivanje u vidu guranja hrpe tinejdžera u prvu postavu. Novac koji se dosad trošio na islužene euroligaške igrače poput Marcusa Williamsa i Shawna Jamesa uložit će se u okupljanje potentne jezgre domaćih snaga u ranim 20-ima, a dobar dio novca ići će na ulaganje u omladinsku školu i potrebnu infrastrukturu.

Trust The Process

Što se tiče igračkog kadra, ovaj je projekt zapravo počeo već prošle godine kada su potpisani tada 20-godišnje Petra Popovića i Zorana Nikolića. Uz talentiranog beka i centra, dobru minutažu dobio je i također mladi Aleksa Ilić, nevjerojatno skočno krilo. Prvi potezi u ovom prijelaznom roku potpisi su spomenutih izgubljenih sinova iz Mege. 24-godišnji krilni centar Danilo Nikolić vratio se bivši klub nakon sezone u španjolskom Bilbau, a s 23-godišnjim razigravačem Ivanovićem sve je dogovoreno, samo se čeka da dogovori raskid ugovora ili posudbu iz AEK-a.

To bi bila čitava petorka, a najavljeno ih je još. Neki bi trebali potpisati već idućih dana; spominje se povratak 26-godišnjeg beka Vladimira Mihailovića iz Oldenburga, ali doznajemo da se s njim još ništa konkretno nije poduzelo. Potencijalna meta je i Nemanja Radović, 25-godišnji krilni centar koji je posljednjih sezona nastupao za španjolsku Murciju.

Nekim prošlosezonskim igračima je istekao ugovor, a mogli bi biti zadržani. Pouzdano krilo Suad Šehović prvi je potpisao produženje i on će kao 30-godišnjak dati potrebnu doze iskustva mladoj momčadi. Uskoro će se znati hoće li ostati i njegov brat Sead, a prošle su sezone od mlađih u kadru bili i 21-godišnji centar Vasilije Baćović te 18-godišnji šuter Andrija Slavković.

Treba vidjeti je li izvediv dolazak još nekog ponešto iskusnijeg i skupljeg – primjerice, reprezentativnog krila Nemanje Đurišića (26), koji zadnjih par sezona igra vrlo dobro u poljskoj Zielonoj Gori ili 25-godišnjeg krilnog centra Marka Todorovića, koji je prošao kroz Barcelonu i Khimki. Momčad će voditi Aleksandar Džikić, cijenjeni srpski stručnjak koji dolazi nakon turbulentne sezone u Partizanu.

Bokan je svjestan da od ovakve momčadi ne može očekivati instant-uspjeh, ali ipak zvuči kao pila naopako tvrdnja da je cilj izboriti ostanak u ABA Ligi – pogotovo uzevši u obzir okolnosti u kojima više nije sigurno može li se uopće ispasti po novom, zatvorenom formatu. Bokan takvom izjavom samo želi skinuti pritisak s leđa mlade momčadi i omogućiti da u rasterećenoj atmosferi ostvari svoj maksimum.

Istina je da je ovo ekipa koja se želi osposobiti za ostvarenje nečeg velikog sljedećih sezona. Ali tko odabere ovakav put, onda ga se mora ustrajno držati. U slučaju gadne serije poraza ne smije se unositi strano tkivo ili mijenjati trener usred sezone, jer će ideja projekta pasti u vodu. Ovakva momčad treba sama izgraditi svoj karakter i iz teških poraza načiniti kamen temeljac za buduće velike pobjede.

Problem je što niti slijepo vjerovanje ne jamči uspjeh, ma koliko god puta sebi ponovili „Trust The Process!“. Toliko toga se treba poklopiti – od kvalitete, kemije i taktike pa do sinergije s publikom, psihičke snage, pa i slabosti suparnika te čiste sreće u neizvjesnim završnicama. Sve je bitno, ali opet ništa nije toliko bitno da bi se u slučaju izostanka nečeg od navedenog olako napustilo projekt. Alternativa, odnosno povratak na staro, nije ništa svjetlija.

Trener najavio dva stranca

Koliko je vjerojatna uspješnost izvedbe, ako pretpostavimo da je stvarni cilj osvajanje ABA Lige za par godina?

Tu postoji nekoliko poteškoća. Prva je da, za razliku od Srbije i Hrvatske, Crna Gora ima mnogo manju bazu igrača i uprava zaista nema previše izbora pri dovođenju, posebice kad se uzme u obzir da su joj njeni najbolji izdanci poput Nikole Vučevića (Orlando Magic), Bojana Dubljevića (Valencia) i Dina Radončića (Real Madrid) nedostupni.

Druga poteškoća mogla bi biti u treneru. Džikić nije poznat po tome da igru voli graditi na mladim igračima, barem to nije pokazao u Partizanu gdje su sve ovlasti bile u rukama prekaljenih Willa Hatchera i Novice Veličkovića. Na predstavljanju je izjavio kako je s upravom na istoj valnoj duljini što se tiče guranja mladih, ali je opet spomenuo da će pokušati dovesti dva stranca – jednog pod košem i jednog na vanjskim pozicijama, kako bi se podigla kvaliteta.

Hm… Zar to nije u suprotnosti sa svim što je dosad navedeno?

Ne nužno. Ako bi ti stranci imali bitnu ulogu iz sjene – kao, primjerice, u Olympiacosu – to bi bila pozitivna stvar. No, ako bi oni bili u glavnoj ulozi i najveći potrošači lopti, onda je bolje da se od projekta odmah odustane jer je osuđen na propast.

Tada bi se išlo u Cedevitinu viziju ‘domaće’ momčadi, odnosno skupila bi se hrpa talenata kojima bi se stavili lanci u obliku skupih stranaca-nositelja kojima se trebaju podrediti. Kad se psu u kućici stavi lanac, on ne može naprijed ma koliko god se upinjao, nego upregnut stoji na istoj razdaljini, dok mu ne dosadi uzaludni trud pa se vrati par koraka natrag.

Isto je s igračima. Napredak je ograničen, a stagniranje se često pretvori u nazadovanje. Ivanović se neće vraćati da bi bio rezerva nekakvom novom Omaru Cooku, zbog kojeg je otišao prije tri godine.

Kad se sve zbroji i oduzme, uprava se odlučila na logičan potez, koji će usput pogodovati i cjelokupnoj crnogorskoj košarci. U izostanku rezultatskog pomaka odlučili su se na jeftiniji put koji im se može višestruko isplatiti u bližoj budućnosti, a ovako složena ekipa će zasigurno dobiti veći kredit i privrženost od navijača u Morači.

Šampionska momčad iz ne toliko davne 2000. godine također je velikom većinom bila domaća i gradila se neko vrijeme prije uspona na tron. Zašto se povijest ne bi ponovila? Početni koraci za takav pothvat su poduzeti.