“Žele da budemo klaunovi u njihovom cirkusu”, rekao je igračima na sastanku prije utakmice. “Cirkus je ovdje. Liverpool će postati prvak”, a onda napravio pauzu i dodao: “ali mi nećemo biti klaunovi”. Uspio je isprovocirati reakciju oslabljenog tima. Uvjerio je igrače u opravdanost strategije odugovlačenja od samog početka utakmice i obećao im da će im suparnik, ako budu dovoljno strpljivi, pokloniti pobjedu.

Taj čovjek je bio José Mourinho, a utakmica u kojoj se Steven Gerrard poskliznuo njegov posljednji veliki trijumf u engleskom nogometu. Liverpool je taj dan ostao bez titule i morao čekati sve do ove sezone za novu priliku.

Sarriju je ostalo uzdati se u ono u što se Mourinho uzdao prije pet godina

Anfield je jučer davao istu predstavu. Liverpool je morao pobijediti Chelsea da bi ostao u utrci za titulu. Umjesto Mourinha na klupi londoske momčadi sada sjedi Maurizio Sarri. Doveden uz fanfare i reputaciju beskompromisnog ideologa, trebao je promijeniti nogometnu kulturu na Stamford Bridgeu. Sarri se zaista trudio. Tvrdoglavo je insistirao na visokom presingu, gradnji napada od vlastitog gola i njihovom kanaliziranju kroz Jorginha, svog ljubimca postavljenog u sredinu mreže od tisuću dodavanja. No, negdje na tom putu, Chelsea je na dva uzastopna gostovanja Bournemouthu i Manchester Cityju primio 10 golova. Igrači su odlučili da je bilo dosta, da takvi porazi štete reputaciji kluba. Na sastanku sa Sarrijem tražili su da se povuku 20-tak metara dublje, da budu kompaktniji; drugim riječima — da igraju onako kako su navikli.

Sarri je pristao i potpisao smrtnu presudu za Sarriball. Iako je Chelsea zadržao ostale stilske elemente, jasno je da je došlo vrijeme za ustupke. Kako se odrekao jednog, odreći će se i ostalih. Pljuska u lice je to za čovjeka koji je po dolasku u Englesku hrabro izjavio da će se radije vratiti u banku nego gledati svoj tim kako se brani. No, Premier liga ima takav utjecaj na trenere, bez prilagodbe je nemoguće uspjeti u njoj.

Liverpoolov teret

Sarri je jučer na Anfieldu sahranio Sarriball. Prepustio je posjed Liverpoolu i stao s desetoricom igrača iza lopte. U pokušaju da eliminira rizik odustao je čak i od prepoznatljivog upijanja presinga napadima koji se umnogome oslanjaju na golmana kao dodatnog igrača u polju.

Ni tu se nije zaustavio s prilagodbom. U strahu od utjecaja Liverpoolovih bekova koji kombinirano imaju 19 asistencija ove sezone, pomaknuo je Edena Hazarda s lijevog krila u sredinu napada. Nadao se da će Willian bolje odgovoriti defenzivnim zadacima. Hazardu je zauzvrat dao potpunu slobodu i od njega napravio fokalnu točku napada koji je ovaj put umjesto u Jorginhu organizatora igre imao u Davidu Luizu.

Sarri je ispravno predvidio prostor koji će ostati nedirnut Liverpoolovim presingom i odlučio ga iskoristiti izbjegavajući presing zamku koja se bila spremna zatvoriti oko njegova playmakera. Luiz je imao dovoljno vremena s loptom u nogama da analizira suparničku postavku i dodavanjem kroz linije pronađe Hazarda koji se spuštao iza leđa domaćeg veznog reda. S energičnim Rubenom Loftus-Cheekom gurnutim između linija i Willianom na lijevom krilu, Sarri je pokušao stvoriti višak i igrom ‘na trećeg čovjeka’ osloboditi jednog od svojih napadača iza leđa Liverpoolove obrane.

Na njegovu žalost Hazard, iako najbolji Chelseajev igrač, nije ‘devetka’. I sam je par puta isticao da se ne osjeća najbolje igrajući u vrhu napada. Iskoristio je to njegov čuvar Joël Matip i utakmicu završio s najviše dobivenih duela na terenu.

Sarrijev plan je osujećen. Ostalo mu je uzdati se u ono u što se Mourinho uzdao prije pet godina. Titula Premier lige je odavno postala preveliki emotivni teret za Liverpool kojem treba pobjeda da bi zadržao nadu. Liverpool će stoga, kako vrijeme prolazi, postajati sve nervozniji, počet će žuriti i raditi pogreške koje njegova ekipa može iskoristiti.

I zaista je momčad Jürgena Kloppa svojom postavkom plesala po rubu. S obojicom bekova visoko, krilima koja testiraju koncentraciju Chelseajeve obrane napadajući prostor iza njenih leđa i ‘osmicama’ između linija, Liverpool je bio jedan pogrešan pas udaljen od katastrofe. Ali nije ga odigrao, iako je Fabinho bio blizu kada je sredinom prvog poluvremena poklonio loptu Willianu. Domaći igrači su na odmor otišli s 62 posto vremena provedenog s loptom u nogama i jednim udarcem unutar okvira gola.

Chelseajeva predaja

Klopp je na poluvremenu prilagodio postavku svoje ekipe izvlačeći Mohameda Salaha uz aut-liniju. Na taj način je Liverpool nakon kruženja oko Chelseajeva obrambenog bloka mogao staviti svog najboljeg igrača u izolaciju sa Emersonom. Nakon pet minuta drugog poluvremena Liverpool je zahvaljujući Kloppovoj promjeni u razmaku od dvije minute i 22 sekunde postigao dva gotovo identična gola. I dok je drugi individualni bljesak Egipćanina, onaj prvi savršeno oslikava fluidnost napada domaće ekipe.

Matip dodavanjem pronalazi Salaha uz aut-liniju. Roberto Firmino prilazi i nudi se kao opcija za dodavanje koju Salah koristi za dupli pas, čime se rješava Emersona. Jordan Henderson čita situaciju i iz drugog plana napada prostor iza Luizovih leđa, tjerajući Andreasa Christensena na reakciju kojom na drugoj stativi kreira višak dva-na-jedan za suparničku ekipu. Salah u nastavku akcije proigrava Hendersona, koji sjajno prebacuje loptu na drugu stativu i asistira Sadiju Maneu za vodeći pogodak.

Sarri je odmah reagirao uvođenjem Gonzala Higuaina u igru, što je značilo da se Hazard može vratiti na lijevo krilo. Belgijac je na prirodnoj poiziciji vrlo brzo dosegao svoju radnu temperaturu, ušao u dvije vrhunske prilike, ali promjene rezultata nije bilo. Nakon što je Klopp uvođenjem Ginija Wijnalduma pomogao Trentu Alexander-Arnoldu kojeg je Hazard izluđivao, Chelsea se predao za rutinski Liverpoolov trijumf u najtežoj utakmici do kraja prvenstva.

U sljedeća dva kola Redsi gostuju davljeniku Cardiffu i dočekuju davno otpisani Huddersfield. Iako Pep Guardiola očekuje da utrka za titulu prvaka neće biti riješena do samog kraja prvenstva, Klopp se sigurno nada da će idući Cityjevi suparnici, Tottenham i Manchester United, odraditi dio posla za njegovu ekipu.

Chelsea, pred kojim je završnica Europa lige i borba za mjesto koje vodi u Ligu prvaka, mora gledati što će Sarri sljedeće uraditi. Nakon što je odustao od svojih principa i pokopao Sarriball, nema smisla nastaviti tvrdoglavo insistirati na djelomičnim rješenjima. Skidanje dijela tereta s Hazardovih leđa mora biti njegov prioritet. Povećana minutaža za Calluma Hodson-Odoija i Loftus-Cheeka u nedostatku kvalitetnijih rješenja fin je korak u tom pravcu. Promjena formacije i korištenje N’Gola Kantéa u ulozi u kojoj može ponuditi svoj maksimum mogla bi Chelseaju otvoriti prostor za još jednog ofenzivnog igrača na terenu i dati prijeko potrebne nove opcije u završnici sezone.

Pitanje je, međutim, je li Sarri spreman otići toliko daleko. Od odgovora na njega vjerojatno ovisi hoće li i sljedeće sezone biti na klupi kluba u kojem je ostvareni rezultat jedini faktor pri donošenju takve odluke.