Postaje li Hrvatska kontraška momčad?

Izbornik Dalić okrenuo je ploču. Hrvatska se, čini se, mijenja

Zadnja izmjena: 28. ožujka 2018. Profimedia

Nakon što je prije puta u Ameriku pričao o senatorima koji imaju prednost i velike privilegije, koje je dokazao tako što je šestorku pustio kući nakon prve utakmice, danas je izbornik Zlatko Dalić promijenio ploču.

„Ne mogu trpjeti staru slavu, Hrvatska 10 godina nema rezultat, a ima strašnu ekipu“, grmio je Dalić nakon što je Hrvatska dobila Meksiko. „Da, pitali su nas za šest najboljih igrača, ali ja sam im rekao da imamo bolje. Oni su danas pokazali da mogu uzeti svoje mjesto u Rusiji. Nitko nije siguran u prvoj jedanaestorici, ja ne mogu trpjeti igrače koji žive na staroj slavi. Neću se povući, sakriti i čekati što će se dogoditi. Nisam kukavica, idem glavom kroz zid i ako ne bude dobro, ja odlazim. Nisam nikoga otpisao, ali nitko nije siguran. Dolaze mlađi, napetiji i agresivniji. Pokazali smo kvalitetu, Rebić je odigrao fantastično i preskočio je Perišića. Neka Perišić sad preskoči njega.“

Izbornikov nastup je sasvim logičan. Sigurno mjesto u reprezentaciji nitko ne bi trebao imati po inerciji, imenu ili nasljedstvu, a pozitivna konkurencija među igračima je faktor koji treba biti motivacija za još bolje utakmice i više uloženog truda. Međutim, ono što je izbornik rekao poslije utakmice s Meksikom nije dosljedno s dosad prikazanim načinom razmišljanja.

„Ja ne lutam, itekako dobro znam tko će igrati, imam u glavi shemu, viziju svega kako bi to trebalo izgledati“, rekao je Dalić krajem 2017. u intervjuu za Net.hr. Prije puta u Ameriku slične je stvari rekao Sportskim novostima: „Imam ja u glavi već i prvu jedanaestoricu za utakmicu s Nigerijom u Kalinjingradu. Ali naravno da to neću otkrivati medijima jer cijela konstrukcija ovisi o formi i ozljedama. Bolje je da znam tri mjeseca uoči starta SP-a, nego da lutam, zar ne?“.

Dakle, ono što je izbornik donedavno smatrao lutanjem, sada postaje nova paradigma rada u kojoj će se igrači morati snalaziti. Odjednom je Dalić promijenio ploču i pokazao prve nedosljednosti kojima je možda oduševio javnost jer je postavio stvari onako kako trebaju biti, ali je zbunio igrače koje je dosad pokušavao držati maksimalno sretnima.

Nije to šampanjski nogomet

Na stranu što imamo Niku Kovača kao dokaz da izbornici koji su pokušali natjerati senatore da na treningu izbore svoje mjesto u početnoj postavi ne prolaze dobro i da na klupi duže traju oni izbornici koji su prijatelji s igračima, ostaje upitno koliko je utakmica s Meksikom zaista relevantna. A u situaciji kad je do Rusije ostalo toliko malo vremena, fiksiranje na pogrešne zaključke i mijenjanje ideje može voditi do velikih problema. Stoga stvarni zaključci koje Dalić može izvući iz američke turneje nikako ne smiju biti vezani samo na utakmicu s Meksikom.

Jasno je da je momčad iz utakmice s Peruom individualno bolja od momčadi koja je odigrala s Meksikom i kako će velik dio od one šestorice ipak početi utakmicu protiv Nigerije u Kalinjingradu. Kao što je Dalić rekao, Hrvatska nema 100 igrača i najbolji će uvijek imati prednost pred najvažnije utakmice.

Kad malo analiziramo stvari, jasno je da Hrvatska protiv Meksika nije odigrala baš toliko dominantnu utakmicu za koju se može reći kako je osnova za daljnji rad. Uostalom, protiv Perua je, usprkos realno skroz lošoj i bezidejnoj igri, imala više udaraca po golu i u okvir gola, više kornera i puno veći posjed lopte nego protiv Meksika. Osim rezultata koji sakrije puno toga, Meksiko je pružio bolji osjećaj jer velik dio dojma utakmice dolazi i iz očekivanja, a ona su za ovako kombiniranu momčad bila prilično smanjena. Tako gol iz penala i svega 38 posto posjeda lopte postaju nešto sasvim prihvatljivo, iako to i nije neka osnova za optimizam pred Rusiju.

Međutim, iako je ta momčad generalno lošija, igrači u njoj su puno kompatibilniji jedni s drugima i igra ove ‘rezervne’ momčadi ima smisao. Nije to šampanjski nogomet, ali je i dalje mnogo više nego što nudi čista improvizacija i igrači čije se uloge sudaraju. Kad se, stoga, uzmu obje utakmice zajedno, neki zaključci su jasni.

Žrtvovanje Modrića

Prvo, Milan Badelj, uz sve svoje mane koje su vezane uz manjak fizikalija, na poziciji ‘šestice’ koncepcijski ovakvoj reprezentaciji donosi nemjerljivo više nego Marcelo Brozović . Njegov utjecaj na izgradnju igre je puno veći, nemjerljivo bolje drži poziciju ispred zadnje linije i na taj način olakšava igru stoperima, tako da ne bi trebalo biti dileme tko je u prednosti. Američka turneja je, ako ne bude problema s ozljedama, zacementirala Badelja na poziciji zadnjeg veznog.

Tragično je da momčad s ovoliko igrača koji su stvoreni za napadački nogomet nema igru, nego se mora odlučiti na prepuštanje inicijative i neku vrstu ‘radnog’ nogometa

Drugi bi se zaključak trebao vezati za Ivana Rakitića, koji se u ove dvije utakmice nametnuo kao najbolji igrač reprezentacije i koji je svoj status zacementirao potezom kad je izabrao ostati uz reprezentaciju, a ne vratiti se u Barcelonu. Međutim, velik dio njegove renesanse je vezan uz poziciju na kojoj igra. Kod Ante Čačića bio je ‘desetka’, pomalo izopćen iz igre i neprepoznatljiv; kod Dalića je povučen na ‘osmicu’, gdje ima puno više vremena na lopti i odakle može puno bolje kontrolirati opcije i organizirati igru. Promijenjen mu je kontekst, doveden je u bolju i njemu poznatiju situaciju i to radi odlično.

Međutim, kad prilagodimo kontekst Rakitiću, problem je u Luki Modriću. U Dalićevim planovima on je sada desetka i on je taj koji mora ordinirati u skučenom prostoru gdje je pomalo izopćen iz igre. Protiv Perua je Ivan Strinić imao više točnih dodavanja nego Modrić. Jasno je kako Dalić želi iskoristiti Modrića što više u zadnjoj trećini terena i preko njegove sposobnosti da se otrese presinga izlaziti u kontre, ali pitanje je isplati li se držati najboljeg organizatora igre na poziciji gdje tu igru nema ni mjesta ni vremena organizirati.

Nadalje, postavlja se i pitanje – što učiniti s Rakitićem ako Modrića vrati na poziciju gdje će mu povećati utjecaj? Njih obojica zapravo najviše daju u istoj zoni terena i jednog je potrebno žrtvovati. Zasad se Dalić odlučuje igrati tako da Modriću daje nepovoljniji kontekst igre, računajući da se on može nositi s time bolje nego Rakitić. No, koliko je pametno ne graditi igru tako da najboljeg igrača staviš u najbolji mogući kontekst?

Zbiti linije

Treći je zaključak je vezan uz samu strategiju igre.

„Zadovoljan sam zbog pobjede, iako možemo bolje“, rekao je Dalić u analizi igre. „Pokazali smo agresivnost, kompaktnost i kvalitetu, odigrali smo kako sam i htio, na vrhunskom nivou. Čvrst blok, puno šansi, to je to, a golovi će doći.“

Šteta je momčad koja ima toliko individualnog talenta i toliko prirodnih organizatora igre pretvarati u momčad koja se brani i iz čvrstog bloka izlazi u kontru. Međutim, kad se pet godina nije razvio nijedan pošteni mehanizam igre, možda je to zaista najracionalnija strategija za igru u Rusiji. Unutar te strategije bit će potrebno razviti dodatne taktičke modele, vjerojatno se prilagoditi svakom posebnom suparniku, ali možda i najvažniji zaključak bi bio da Hrvatska ima najbolji okvir za rezultat ako se ograniči na 35 posto lopte u nogama, čvrstu i kompaktnu zonu koja će štititi užu obranu i pustiti inicijativu suparniku.

Zapravo, ideja je zbiti linije i uzdati se u okomite izlaske naprijed.

To će značiti da nema mjesta za Marija Mandžukića, posebno ne na krilu, niti za Nikolu Kalinića. Kao centralni napadač će igrati Andrej Kramarić, dok će na širokim pozicijama morati biti dvojica pravih krilnih igrača koji će dati okomitost, brzinu i dribling. Tragično je da momčad s ovoliko igrača koji su stvoreni za napadački nogomet nema igru, nego se mora odlučiti na strategiju koja uključuje prepuštanje inicijative i neku vrstu ‘radnog’ nogometa s puno čvrstoće i trke. No, u ovako kratkom vremenu do početka Svjetskog prvenstva upitno je može li se konstruirati nešto više od toga. Zato je taj zaključak možda najvažnija lekcija koju Dalić može donijeti iz Amerike.

Koliko je izbornik u svojim izjavama i prijetnjama zaista bio autentičan, to procijenite sami. Je li to bio trik s figom u džepu da probudi senatore, hoće li se stvari zaista promijeniti ili je već nazvao šestorku i uvjeravao ih kako je to samo predstava za javnost i kako je njihov status siguran, to ne znamo.

Ono što znamo je to da reprezentacija ima zaista fantastične pojedince i da je izbornik u pravu kad kaže kako na velikim natjecanjima teško prolazimo skupine jer imamo zvijezde, ali gubimo utakmice zato što nemamo igru. Ostalo je još sasvim malo vremena da dođemo do te igre, pa makar se ta igra stvarno svela na 35 posto posjeda lopte, kompaktni blok i izlazak naprijed kroz tranziciju. Nije mnogo i sramotno je malo s obzirom na kadar kakav imamo, ali i takve jasno definirane uloge su mnogo više od čiste improvizacije.

Možda je vrijeme da Dalić i tu okrene ploču.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.