Ne postoji franšiza u ligi u zadnjih 10 godina koja je tako dobro na svojim leđima nosila etiketu beznadežnog slučaja. I to je opasno, jer u NBA-u i sportu općenito ako već ne nudiš opciju borbe za vrh, moraš barem ponuditi i prodati nadu da će u budućnosti biti bolje. U posljednjem desetljeću Kraljevi nisu nudili ni jedno ni drugo. U moru loših franšiza, mediokritetskh momčadi, bezveznih vlasnika, oni su bili uglavnom sve to skupa. Ostale franšize u ligi bar su jednom ponudile rezultatski uspjeh, ili nadu u bolje sutra, a Kingsi ništa od toga.

Njihovo postojanje svih ovih godina činilo se besmislenim. Uvijek zadnji u poretku, uvijek prvi na memeovima kada se treba narugati s nekom ekipom. Služili su kao opomena drugima i ligom je odjekivalo: “Nemoj biti kao Kingsi”. Imam prijatelja mazohista koji je njihov navijač i koji bi na različite teme, kako bi naglasio da uvijek može gore, reagirao s: “A što bi ja trebao reći, ja navijam za Kingse?!”

Zadnji put su u playoffu bili 2006., a od tada do danas promijenili su devet trenera, na draftu su gotovo uvijek birali krivo, preplaćivali su igrače, radili loše trejdove, mijenjali vlasnike, rasipali resurse i jedva se spasili od relokacije i odlaska franšize iz Sacramenta.

Eto zašto je njihova priča danas tako zanimljiva kada su na omjeru 6-4 i nude nekakvu perspektivu. Do sinoćnjeg poraza od sjajnih Bucksa bili su u nizu od pet uzastopnih pobjeda, a među njima je bilo respektabilnih skalpova. Igraju solidno u oba smjera, tjerajući nas da upalimo njihove utakmice kako bismo vidjeli neke nove Kraljeve koji se vraćaju na NBA mapu.

Pronađen identitet

Sacramento je treća najmlađa momčad u ligi, za čiji je razvoj i trenutne rezultate najvažniji identitet pronađen na početku sezone, a koji svih ovih disfunkcionalnih godina nisu imali. Identitet je uz asistenciju uprave produkt trenera koji mora stvoriti pravi kontekst, igrače staviti u prave role te odlučiti što i kako igrati. Nisam bio optimističan po tom pitanju. Trojac koji bi trebao kreirati identitet Kingsa nije mi se činio sposoban za to. Međutim, osebujni vlasnik Vivek Ranadive i GM Vlade Divac zasad se ne miješaju u posao treneru Daveu Joergeru koji je pokazao fleksibilnost, trenersku crtu koju nije pokazivao prijašnjih godina.

Iako relativno mlad stručnjak, pripadnik je old-school trenerske škole i košarkaškog stila kakav su njegove momčadi godinama prikazivale. Dobro, treba biti pošten i reći kako je u Memphisu naslijedio posao i dobio već formirane Grit & Grind Grizzliese koji su počivali na defenzivnom identitetu, sporom tempu i igranju s dvojicom klasičnih visokih igrača. Joergerovi Grizzliesi su u tri sezone uvijek bili među četiri najsporije momčadi lige po tempu. U prvoj sezoni pod njim igrali su petim najsporijim ritmom, a lani najsporijim. Trener u zadnje dvije godine nije odustajao od dosadne, spore košarke, igranja kroz post i tromih neefikasnih visokih postava. Sve do ove sezone, kada je napokon odbacio svoj staromodni oklop i dao ovoj mladoj momčadi dozvolu da trči, traži lagane poene i kreira mismatcheve koje će napasti.

https://youtu.be/ATJfQaaIt5s 

I samo tako, identitet je formiran. Kreiran je kontekst u kojem se igrači snalaze i odgovara njihovim vještinama i u kojem su predodređeni za uspjeh. Kingsi trenutno igraju drugim najbržim ritmom lige od 106,4 posjeda po utakmici, što je čak za 12 posjeda više nego lani i pritom samo Warriorsi i Lakersi postižu više poena iz kontre od njih.

Takav stil igre savršeno odgovara njihovom najboljem igraču, playmakeru De’Aaronu Foxu, koji do stotke na otvorenom parketu ide brzinom treptaja oka. Fox je najbolji primjer toga što povoljan kontekst može učiniti za igrača. Dok je lani igrao u sporom tempu i bez prostora za operiranje, izgledao je kao još jedan promašaj Kingsa na draftu. S promjenom identiteta momčadi izgleda kao legitimni kandidat za nagradu Most Improved Player. Trenutno postiže 18,6 poena uz 4,7 skokova, 7,6 asistencija i šut iz igre od 49,6 posto.

U njegovoj igri najviše imponira upravo brzina kojom suparnika ostavlja u prašini. Trenutno je jedan od najboljih finišera iz tranzicije u ligi i jedan od najboljih strijelaca na obruču. Šutove oko obruča realizira s čak 72 posto uspjeha, što su elitne brojke i za čak 12 posto povećana efikasnost u odnosu na lani. U nedavnoj utakmici protiv Hawksa Fox je došao do svog prvog triple-doublea u karijeri, jer je na 31 poen dodao i 10 skokova te čak 15 asistencija.

Fox u svojoj drugoj godini pokazuje i da sve bolje čita igru i baca pravovremena dodavanja, iako mu je broj izgubljenih lopti ponekad prevelik, što je opet razumljivo za mladog playa koji igra u brzom ritmu i glavni je kreator. Druga mu je mana šut za tricu koju pogađa s 30 posto uspješnosti i tu ima prostora za napredak. Trenutno ga u momčadi na tom polju izvlače suigrači Buddy Hield i Nemanja Bjelica.

Sacramento trenutno podsjeća na lanjski Orlando, koji je sezonu otvorio s omjerom 6-2 i spektakularnim šuterskim brojkama, a nakon toga se ohladio i pao niz liticu

Hield je u NBA došao s pedigreom najboljeg koledž tricaša, a u rookie sezoni 2016./17. razmijenjen je iz Pelicansa u Kingse za DeMarcusa Cousinsa. Lani je pokazao da može efikasno trpati s perimetra kada je bio deveti najbolji tricaš lige po postotku. Tricu je pogađao s 43 posto, a ove je sezone ta brojka skočila na fantastičnih 48 posto. Hield je neumoljiv kada ostane sam u spot-upu, a elitan je i kada se iz bloka diže na šut.

Bjelica je, pak, možda uz Foxa najbolja priča ove ekipe. On se ovog ljeta prvotno dogovorio sa Sixersima (uf, kako bi im sada dobro došao dok je Dario Šarić u krizi), a onda izigrao taj dogovor i skoro se vratio u Europu, da bi na kraju balade ipak završio u Sacramentu na trogodišnjem ugovoru vrijednom 20 milijuna dolara i uz Foxa postao glavni nositelj preobražaja Kingsa.

Prije ove sezone Bjelica je tri godine za Wolvese igrao rolu čistog šuterskog specijalca sa zanemarivim statističkim učinkom od 6 poena, 3,8 skokova i 1,3 asistencije. Nakon što se oslobodio okova Toma Thibodeaua (slično kao i njegov kolega po poziciji Nikola Mirotić), Belly je procvjetao. Nakon 10 utakmica na prosjeku je od 14,4 poena, 5,8 skokova, 2,8 asistencija, šutu iz igre od 56,1 posto i šutu za tri od 53 posto. Srbijanski reprezentativac je pravo osvježenje u odnosu na ono što su Kingsi lani imali na toj poziciji četvorke. Puno je moderniji od Zacha Randolpha i Skala Labissiera, koji nisu ekipi davali taj šuterski raspon. Baš kao i Hield, Bjelica je ubojit iz spot-upa, a brojke nam kažu da s njim na parketu svim igračima Kingsa raste šuterska efikasnost.

Ovoj trojici svakako moramo pridodati i centra Willieja Cauley-Steina koji vas na prvu možda neće impresionirati, ali onda pogledate brojke i vidite da je Willie trenutno treći najbolji strijelac ekipe, najbolji skakač, peti najbolji asistent i uz Bjelicu najefikasniji strijelac. On je zapravo most između Joergerovih starih ideja iz Memphisa i ovog novog modernijeg trenerskog stila.

WCS je Foxov najvjerniji partner u trci i tranziciji, ali je istovremeno i Sacramentov Marc Gasol. Ne, ne kažem da je Willie jednako dobar ili bolji igrač od Marca — samo da ga Joerger koristi na sličan način kao i Gasola u Memphisu, i da je WCS užasno bitan za funkcioniranje sistema Kingsa u ovom momentu.

Pošto Cauley-Stein nije šuter, ali je dobar roller i ima dobar osjećaj za asistenciju, Joerger ga izvlači na visoki post i daje mu dosta slobode da igra kao sekundarni kreator ili mantinela. Tu sada dolazi do izražaja Joergerova prošlost iz Memphisa iz koje je povukao nekoliko ideja. Recimo, ovaj side pick and roll koji su nekada vrtjeli Mike Conley i Gasol, danas vrte Fox i WCS. Ili, na primjer, ovi setovi s visokog posta koji su nekada igrali Randolph i Gasol, danas igraju Bjelica, WCS, Marvin Bagley III i Harry Giles:

Fox, Hield, Bjelica, Cauley-Stein je udarna četvorka Kingsa koja kada dijeli parket ostvaruje koš razliku od +22,5 poena na 100 posjeda, što je jedan od najboljih rezultata u ligi. Njima Joerger ovisno o matchupu, zdravstvenom stanju i formi pridružuje Justina Jacksona, Imana Shumperta ili Yogija Ferrella, a s klupe svoju ulogu imaju i Bagley, Giles, Kosta Koufos, Frank Mason i Troy Williams.

Dozirani optimizam

Kingsi trenutno imaju 12. najbolji napad lige, iako nemaju pravog All-Star scorera na rosteru i dosta su limitirani kada napadaju na postavljene obrane. Dobra je vijest i da bi se povratkom Bogdana Bogdanovića napad mogao još dignuti, jer će dobiti korisno tijelo u rotaciji i dodatnog tricaša.

Ono što zabrinjava kod njihova napada je to što su peta momčad u ligi po broju uzetih šutova s poludistance, a samo tri ekipe u ligi uzimaju manje pokušaja s trice od Kingsa. Istina je da su Kraljevi trenutno tako vrući da su pri vrhu lige po postotku realizacije s obje udaljenosti, ali upitno je koliko to može trajati. Sacramento trenutno podsjeća na lanjski Orlando, bratsku franšizu po disfunkcionalnosti; koji je sezonu otvorio s omjerom 6-2 i spektakularnim šuterskim brojkama, a nakon toga se ohladio i pao niz liticu. Liga će ih uskoro bolje skautirati, Hield i Bjelica će se ohladiti s trice, Fox će naići na zid na obruču, i vrlo je vjerojatno da će Kingse onda tresnuti realnost.

Ista stvar vrijedi i za njihovu obranu koja je trenutno ligaški prosječna, ali je sazidana od petorice prosječnih defenzivaca. Joerger je tu dao svoj pečat, jer ekipa igra disciplinirano i drže se koncepta. Ipak imaju dva problema, a to je da dopuštaju previše pokušaja na obruču i s trice. Suparnici trenutno odlično realiziraju protiv Kingsa na obruču, ali ih još uvijek ne kažnjavaju poenima s perimetra. Kada se i to počne događati, urušit će se i njihova obrana — jer ako ti curi na obruču i s trice, danas se nemaš se čemu nadati. Preduvjeti za to su tu, jer Kingsi igraju zonu na strani bez lopte i centra drže postavljenog u zoni kada brane pick, što protivnicima olakšava dolazak do otvorenih šutova.

https://youtu.be/_0lszuY4FJc 

Rezultati s početka sezone su navijačima razlog za party koji ja nikako ne bih trebao kvariti crnim predviđanjima, ali ću to ipak poput pravog partibrejkera napraviti i najaviti povratak Kingsa u realnije okvire. Što uopće nije loše. Ako se nastave držati identiteta, očuvaju kemiju koju imaju i pokažu pravi pristup iz večeri u večer, onda su na putu da nadmaše očekivanja s početka sezone po kojima su još jednom trebali biti samo beznadežni Kingsi.