Borrusia Dortmund došla je u München s dva boda prednosti na vrhu prvenstvene ljestvice, sa samopouzdanjem koje je vukla iz činjenice da je spremna pobjeđivati ružno i u sudačkim nadoknadama i s jasnom ambicijom da napravi ključni korak u utrci za naslov prvaka.
Međutim, Borussia je u toj utrci ušla u jednosmjernu ulicu i Bayern ju je pregazio. Bayern nije samo dobio utakmicu 5:0, razbio je Borussiju razbio u svakom pogledu nogometne igre. Uz pet golova, imao je 10 udaraca unutar okvira gola, 22 ukupno, 58 posto posjeda lopte i 11 kornera. Za usporedbu, Borussija je loptu u kazneni prostor Bayerna donijela tek četiri puta.
Niki Kovaču je u ovom gaženju Borussije i slanju poruke javnosti pomogla, barem na neki sporedni način, slučajnost. James Rodríguez je prije utakmice ozlijedio aduktor i to je značilo jednu brigu manje u pripremi. Jasno da je Kovač odlično pripremio utakmicu. Rani gol iz prekida znači da je dobro snimio Borussiju i da je primijetio obrazac koji su dosad iskoristili Stuttgart, Tottenham, Werder, Bayer Leverkusen i Hoffenheim, koji su Borussiji zabijali na sličan način. Dobro je razradio taktiku i znao je kako razvući linije i gdje može realizirati višak protiv Luciena Favrea. Međutim, imao je luksuz da stvarno može razmišljati samo o taktici.
Müller je naprosto uništio Borussiju koja se nije mogla nositi s njegovim kretanjima
Nije nešto dobro čuvana tajna da veliki dio Kovačeva posla u Bayernu otpada na kontroliranje igračkih ega i usklađivanje klanova u svlačionici. Uostalom, svi veliki klubovi imaju sličan problem koji je treneru često veće opterećenje od taktičkih rješenja. Nezadovoljan minutažom, baš je James nakon utakmice s Ajaxom u grupnoj fazi Lige prvaka izjurio sa stadiona svega 11 minuta nakon što je sudac označio zadnji zvižduk. Dok je većina navijača još tražila izlaz s tribine, njega su fotoreporteri već uslikali kako ulazi u auto i odlazi kući.
I dok Kovač inače mora trošiti svoju energiju na kompromise kako u postavu uvrstiti sve one koji moraju igrati jer inače rade probleme, ovaj put nije bilo potrebe za tim jer je James bio izvan konkurencije. Sve o čemu je imao razmišljati je o tome kako će taktički nadmudriti BVB, a odluka je bila prilično jednostavna.
Čisto kao primjer kompromisa koje Kovač mora raditi u svlačionici prepunoj ega, Thomas Müller je devet od 10 zadnjih utakmice počeo na desnom krilu jer jednom od senatora kluba se naprosto mora naći mjesto u momčadi radi mira u svlačionici. Sada se vratio na svoju poziciju drugog napadača i s tom promjenom se Kovaču vratio onaj stari Der Raumdeuter.
Jednosmjerna ulica
Ono što je Kovač dobio je bilo jako slično onome što je nekad postavio Jupp Heynckes. Kingsley Coman lijevo i Serge Gnabry desno su radili kaos na krilima. Bili su okomiti, odlučni u driblingu i razvlačili su Borussijinu obranu; Javi Martínez i Thiago Alcântara su kontrolirali sredinu — jedan u smislu prostora u obrani, drugi u smislu izgradnje napada — a obojica beka su odlazila visoko prema naprijed.
Međutim, ogromnu količinu posla je odradio Müller, koji je kao u najboljim Heynckesovim danima svojim kretnjama i odvlačenjima stvarao prostor cijeloj momčadi.
Müller prilazi Davidu Alabi koji donosi loptu visoko, a onda prenosi loptu do Comana i nastavlja sa sprintom u džep praznog prostora, čime prisiljava cijelu organizaciju obrane na preslagivanje. A upravo su te pozicije u kojima napadač tjera obrambene igrače na preuzimanja situacije one u kakvima je najlakše dočekati grešku. Da bi se zaustavilo Müllera u ovakvim napadima, obrana mora komunicirati i biti koncentrirana, a kad utakmica nosi ovako veliki pritisak onda je to još puno teže — jer su igrači dodatno koncentrirani na individualne zadatke, zone koje brane ili na loptu.
Ukratko, to su utakmice u kojima najviše dolaze do izražaja Müllerove kvaliteta da se kreće suprotno inerciji akcije koja vuče cijelu obranu za loptom. I premda su baš svi odradili svoj dio posla, samo on je Der Raumdeuter, tumač prostora.
Tri Borussijina igrača pokrivaju Joshuu Kimmicha i Gnabryja na krilu, ali i ostatak momčadi je koncentriran isključivo na loptu. Müller to primjećuje, prepoznaje da se lijevi stoper već pozicionirao široko da ode u korekciju u slučaju proboja strane i odlučuje se napasti baš taj prostor. Iskorištava činjenicu da je Axel Witsel potpuno nesvjestan situacije iza svojih leđa jer gleda loptu i računa na to da Mahmoud Dahoud neće izaći iz svoje zone i ispratiti ga do kraja, nego će podrazumijevati da će to napraviti Witsel. Koji je, jelte, koncentriran na nešto sasvim drugo i kojeg vuče inercija akcije.
Müller je naprosto uništio Borussiju koja se nije mogla nositi s njegovim kretanjima i omogućio je da utakmica postane jednosmjerna ulica.
Nakon dobre akcije u šestoj minuti koja je završila stativom, Borussija se jednostavno ugasila. Kovačeva momčad bila je toliko nadmoćna da je bilo jasno kako je neusporedivo talentiranija, spremnija i odlučnija od Borussije. A na kraju krajeva, demonstrirala je i kako je Kovač odlično odradio pripremu i dnio neupitnu taktičku pobjedu.
Do kraja Bundeslige je ostalo šest kola, a Bayern ima samo jedan bod prednosti i nekoliko potencijalnih stanica na kojem se ta prednost može prosuti. Međutim, nekako se nameće dojam da je taj bod stvarno ogroman. Što zbog šoka kojeg je Borussija doživjela i uloge lovca koju mora sada preuzeti, što zbog činjenice da je Bayern kvalitetniji, čini se da je utrka za naslovom nakon utakmice na Allianz Areni ušla u jednosmjernu ulicu.
