Peta na centru koja je otvorila akciju, ulazak obrani iza leđa, pa onda savršena kontrola prostora kako bi izbjegao zaleđe i na kraju savršena kontrola lopte u primanju i realizaciji. Kraj, 1:0.
Andrés Iniesta je zbilja fantastičnim golom, onim kojim je pokazao koliko savršeno radi sve one sitne ali vrlo važne stvari, presudio Nizozemskoj duboko u sudačkoj nadoknadi Svjetskog prvenstva u Južnoafričkoj Republici i otvorio sebi fantastičnu priliku da osvoji Ballon d’Or. Ipak, taj je gol bio kruna karijere nakon što je u dvije sezone prije te 116. minute osvojio apsolutno sve — dva prvenstva, dva kupa i Ligu prvaka.
Međutim, ta kruna njegove karijere, kao kratka demonstracija fantastične igre na koju se naslanjao tada nezaustavljivi stil kojim su igrale Barcelona i Španjolska, nije bila dovoljna da dobije i individualnu nagradu. Uostalom, možda još važnije od samog gola bila je ona peta na centru, utrčavanje iza leđa obrane i čekanje na liniji da ne utrči u zaleđe. Sve te sitne, ali vrlo važne stvari su omogućavale sve te golove i trofeje. Iniesta i Xavi su bili centralne figure obije momčadi, dominirao je svojim karakteristikama u dominantnim momčadima, ali je ipak završio kao drugi u glasovanju za Zlatnu loptu s tek 17 posto osvojenih glasova.
Logično bi bilo da mu je jedini suparnik u tom natjecanju bio Wesley Sneijder, čovjek s kojim se borio u finalu u Johannesburgu i koji je imao zaista genijalnu sezonu.
Nakon što je vratar ispucao loptu, Diego Milito ju je spustio za Sneijdera koji se našao slobodan između linija i savršeno dodao natrag Militu za prvi gol u finalu Lige prvaka, ostavljajući trag na njemu još jednom asistencijom. Upravo to je bio njegov stil — lukave asistencije i namještanje prilika suigračima iz gotovo pa ničega. Za razliku od Inieste koji je sitnim, ali vrlo važnim stvarima pokretao sustav, Sneijder je često sam bio sustav, što je značilo da je morao zabijati kada je bilo ključno. Nije davao puno golova, ali je vukao svoje momčadi i golovima kad je zapinjalo. Recimo, potpisao je izjednačujući gol u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka baš protiv Barcelone, koja je tada igrala bez Inieste.
Modrić, kao onomad Iniesta, zaslužuje Zlatnu loptu jer bi stvaranje igre trebalo biti važnije od stvaranja hypea
Njegovu je kandidaturu pisala savršena sezona u kojoj je Inter osvojio prvenstvo, kup i Ligu prvaka, a Sneijder je bio ključni igrač. Ako je trebala ikakva potvrda, odigrao je fantastično Svjetsko prvenstvo na kojem je vukao svoju momčad do finala. Zabio je odlučujući gol protiv Japana koji je Nizozemsku odveo dalje iz grupe, pa opet odlučujući gol u osmini finala protiv Slovačke, onda dva protiv Brazila u četvrtfinalu te gol u polufinalnoj pobjedi 3:2 protiv Urugvaja.
Naspram Sneijdera, Iniesta je prošao dobro sa svojih 17 posto glasova. Sneijderu nije bila dovoljna ni osvojena tripleta s Interom i nevjerojatni golgeterski skor kojim je dovukao Nizozemsku do finala. Po glasačima za Ballon d’Or, Sneijder nije bio među trojicom najboljih igrača te sezone i to je jedna od najvećih nepravdi.
Wow-efekt
“Volim ljude koji pokažu sve na terenu, a izvan njega su mirni”, izjavio je Zinédine Zidane, tada trener Real Madrida, opisujući Iniestu. “O njemu imam samo dobre riječi i divim se njegovom nogometu. Zaslužio je Zlatnu loptu, pogotovo kad je osvojio Svjetsko prvenstvo.”
I upravo tu je poanta, Iniesta je bio miran izvan terena. Previše miran — jer Zlatna lopta je u svojoj suštini natjecanje u popularnosti u kojoj je ključan hype koji se stvori, a do njega se ne dolazi sitnim, ali vrlo važnim stvarima.
Doduše, prvo bi bilo važno shvatiti kriterije dodjeljivanja nagrade. U pravilima piše kako je Ballon d’Or individualna nagrada koja se dodjeljuje za učinak na terenu te ponašanje na terenu i izvan njega. To bi isključilo presudnost osvojenih trofeja — ali kako drugačije vrednovati nečiji učinak nego kroz utjecaj na osvajanje naslova? Jedini problem nastaje u tome što se nigdje ne precizira kako evaluirati učinak na terenu, tako da priča uglavnom bude svedena na golove. A to nije pošteno, jer ovo je nagrada koja se daje najboljem igraču, a ne najboljem golgeteru.
Većina glasača bi danas, s nekakvim povijesnim odmakom, možda i promijenila svoj glas, ali Lionel Messi je 2010. zabio ukupno 47 golova u sezoni. Nakon što je godinu dana prije osvojio prvu Zlatnu loptu, javnost je oko Messija sasvim opravdano stvorila auru heroja. Toliko je golova stvorilo wow-efekt, a javnost je još od Marca van Bastena tražila igrača koji može obraniti Zlatnu loptu. Nova individualna nagrada bila je dio slaganja narativa oko superiorne zvijezde, valjda ne očekujući kako je uopće moguće zabiti više od 47 golova u sezoni, a kolateralne su žrtve bili Iniesta i Sneijder, koji su imali odlične sezone. Ipak, wow-efekt je presudio.
To potvrđuje i princip dodjeljivanja nagrada u sezonama iza 2010. Messi je iduće sezone još pomaknuo granice i zabio 53 komada, pa onda 73 — a onda kad je treće sezone zabio 60 golova, ljudi su se malo zasitili. Nestalo je wow-efekta, Messi i Cristiano Ronaldo su toliko uspješno držali svoju razinu da je princip davanja nagrade sveden na to da je dobije onaj od njih dvojice koji osvoji Ligu prvaka.
Modrićevo životno djelo
Od finala Svjetskog prvenstva prošla su već tri tjedna. Nisam ranije pisao o ovoj temi jer smatram da je trebalo proći malo vremena da se otupi euforija i apsolutna nekritičnost koja je nastupila. I sad kad su se strasti malo smirile, opravdano je postaviti pitanje koje je mnogima već palo na pamet.
Zaslužuje li Luka Modrić Zlatnu loptu? Ali onu pravu, Ballon d’Or, a ne ovu Zlatnu loptu koja se dodjeljuje najboljem igraču Svjetskog prvenstva.
U tim okvirima, odgovor većine bi bio “definitivno da”, a to nije baš tako jednostavno pitanje. Svaki sa svojim argumentima, i dalje su ozbiljni kandidati Ronaldo i Messi, ali i Kevin De Bruyne, Antoine Griezmann ili Raphaël Varane. Međutim, mislim da Modrić svojim učinkom na terenu ipak zaslužuje osvojiti Zlatnu loptu, jednako kao što je Iniesta zaslužio 2010.
Objektivno gledajući, Modrićeve najbolje godine su iza njega. Razina nogometa na kojoj je bio prije tri sezone je ponajbolja sezona za jednog veznog igrača u povijesti. Količina onih sitnih, ali vrlo važnih stvari bila je nevjerojatna. Modrićeva nevidljiva izvrsnost u zatvaranju suparničkih linija dodavanja, savršena otpornost na presing i sposobnost da upravlja utakmicom tako da usmjeruje suparnike su nešto što je mjerljivo još samo s Iniestom. Modrić ne stvara hype, ali je ključni faktor u igri Real Madrida, motor koji vuče igru prema golovima koje je zabio Ronaldo.
Danas Modrić nema takvu razinu konzistentnosti. On je i dalje fantastičan igrač, ali sve češće mu se događaju utakmice koje su ‘samo’ prosječne. To je i sasvim normalno s obzirom na to da će ubrzo navršiti 33 i da nema snage držati apsolutnu razinu. Toni Kroos sve više preuzima ključnu ulogu u sredini terena, a Modrić sve češće zbog odmora preskače manje utakmice. Dakle, ako gledamo strogo ovu godinu, imao je Modrić i boljih sezona. Međutim, mislim da zaslužuje Zlatnu loptu kao priznanje za neku vrstu životnog djela, kao nagradu za kumulativni rad proteklih sezona kad je bio jedan od ključnih ljudi u momčadi koja se u velikoj mjeri oslanjala na improvizaciju i u kojoj on nosi velik dio zasluga i za trofeje i za Ronaldove Zlatne lopte.
Romantiziranje na zalazu karijere
Ako baš želite, mislim da zaslužuje Zlatnu loptu kao neku vrstu pravde prema nogometu; prema svim onim igračima koji ne daju golove, nego rade sitne, ali vrlo važne stvari na terenu. Zaslužuje jer igra za momčad i radi stvari koje statistika ne može izraziti. Zaslužuje Zlatnu loptu kao zakašnjeli oblik počasti Iniestinoj karijeri i Sneijderovoj 2010. Zaslužuje Zlatnu loptu jer bi stvaranje igre trebalo biti važnije od stvaranja hypea.
Nekoliko okolnosti idu u Modrićevu korist.
Za početak, neće mu naštetiti “izvannastavne” aktivnosti, jer rijetko tko gleda ovaj dio pravila s ponašanjem izvan terena. Modrićev proces i osuda španjolskih vlasti za utaju poreza neće imati velik utjecaj na glasače. Isto tako, ljudi su umorni više od Messija i Ronalda. Wow-efekt njihovih suludih golgeterskih sezona se izbrisao, postao je standard na koji smo svi navikli i nešto što uzimamo zdravo za gotovo. Za razliku od njih, Modrić je imao odlično Svjetsko prvenstvo, vukao je momčad do finala i tu može dobiti dodatne bodove. Ne manje važno, Modrić je tip igrača čiji učinak ljudi godinama zanemaruju, a onda ga na zalazu karijere počnu romantizirati i upravo na tome bi mogao stvoriti onaj hype koji ga može povući dalje.
Međutim, realnost je nešto sasvim drugo. Cristiano Ronaldo je i dalje, barem po kladionicama, veliki favorit za osvajanje Zlatne lopte. Ipak, to je natjecanje u popularnosti u kojem je ključan hype koji se stvori, a do njega se ne dolazi sitnim, ali vrlo važnim stvarima. I tu Modrić ima jako male šanse, iako je učinkom na terenu zaslužio.
