Najčešće su to pojmovi poput "Nogomet", "Liga prvaka", "Dinamo" i slično...
Odmah po završetku prošle sezone počele su kružiti priče o tome kako je Dinamu potreban novi centralni napadač. Klub je povezivan s mnogim imenima, između ostalih s Monsefom Bakrarom koji je prošlu sezonu proveo u Istri i Žanom Vipotnikom kojeg je na kraju Maribor prodao Bordeauxu.
Bruno Petković je također bio aktualna tema. Hrvatskom reprezentativcu idućeg ljeta istječe ugovor pa se spekuliralo o potencijalnom odlasku u Tursku — konkretnije u Trabzonspor koji vodi Nenad Bjelica. Kako ljeto odmiče, čini se sve izglednijim da će Petković ostati u klubu te je samo ostalo pitanje tko će biti zamjena za Dinamovu devetku. Izgleda da je Igor Bišćan odgovor na to pitanje pronašao u Mahiru Emreliju, koji bi 18 mjeseci nakon potpisa ugovora s Dinamom napokon trebao postati pojačanje za ovu momčad.
Sada 26-godišnji Emreli potpisao je za Dinamo lani u veljači. Bivši igrač Legije iz Varšave došao je kao kompenzacija duga od milijun eura kojeg je poljski klub imao prema Dinamu zbog transfera Lirima Kastratija. Tada 24-godišnji azerbajdžanski reprezentativac došao je kao startni centralni napadač Legije, za koju je u polusezoni odigrao 33 utakmice u svim natjecanjima i zabio 11 golova.
Tadašnji trener Željko Kopić brzo je dao priliku Emreliju postavivši ga na pozicije u kojima se on najbolje snalazi; centralni napadač ili desno krilo koje se uvlači u desni međuprostor i u sredinu. Azerbajdžanac je solidno počeo svoju karijeru u Dinamu te je u prvih pet prvenstvenih nastupa postigao dva pogotka. U svom šestom nastupu počeo je od prve minute na Poljudu, u susretu koji je Hajduk pobijedio golom Nikole Kalinića. Taj je poraz presudio Kopiću na Dinamovoj klupi i za sobom donio negativne posljedice za Emrelija.
Za razliku od Čačića, Bišćan je prepoznao da je Emreli puno opasniji igrač kao centralni napadač
Kopića je na trenerskoj poziciji zamijenio Ante Čačić koji igraču nije pretjerano vjerovao te ga je nakon prve dvije utakmice u prvom sastavu zakucao na klupu. Prošle je sezone situacija postala još gora te je Emreli u HNL-u upisao samo 10 nastupa, a niti u jednom od njih nije bio starter. S obzirom na to da Čačić nije računao na njega, poslan je na posudbu u turskog prvoligaša Konyaspor. U turskoj ligi je upisao 12 nastupa te ga je trener Aleksandar Stanojević većinom stavljao na poziciju klasičnog desnog krila, gdje je bio previše udaljen od gola i njegove vrline nisu mogle doći do izražaja.
Posudba je istekla na kraju sezone i Emreli se vratio u Dinamo. Ovaj put ga u klubu nije čekao Čačić koji nije računao na njega, nego novi trener Bišćan. Jedna od pozitivnih stvari kod mijenjanja trenera je pojava koju se često voli nazivati “pozitivni šok”. U svakom klubu trener ima igrače koji su mu dragi i one koji nisu te je među igračima jasna hijerarhija u momčadi. Dolaskom novog trenera svaki igrač obično dobije novu priliku da se dokaže i zauzme bolju poziciju u toj hijerarhiji. Tako je Emreli pod Bišćanom dobio novu priliku i izgleda da će je objeručke uzeti.
Alternativa Petkoviću
U pripremama za novu sezonu je Emreli nastupio u tri utakmice i prikupio 120 minuta na terenu. Azerbajdžanac je pokazao da se može računati na njega te je postigao i jedan pogodak. Bišćan ga je u prvoj utakmici protiv Astane uveo umjesto Brune Petkovića te ga je postavio kao centralnog napadača od prve minute protiv Istre. U Puli je Dinamo slavio 3:0 u utakmici u kojoj su najbolji igrači bili Luka Ivanušec i Emreli. Azerbajdžanac je upisao gol, asistenciju i imao 20 točnih dodavanja iz 21 pokušaja.
Za razliku od Čačića, Bišćan je prepoznao da je Emreli puno opasniji igrač kao centralni napadač. Visok je 188 centimetara i ima fizičku snagu da se može boriti sa stoperima. Također je dovoljno brz da može pobjeći suparničkim stoperima, ali nije rapidan, zbog čega je imao problema na krilu. Ima kvalitetnu tehniku koja mu omogućuje da je snalažljiv u uskim prostorima te može kombinirati sa svojim suigračima.
Sve ove kvalitete su slične onima koje posjeduje Petković, pa je logično Emrelija postaviti kao njegovu zamjenu koja će se s njim rotirati u HNL-u vikendima uoči i nakon Dinamovih europskih utakmica. Također je sličniji Petkoviću od Josipa Drmića, koji je došao prošle sezone te ima jednu od najvećih plaća u Maksimirskoj 128. S obzirom na to koliko Dinamo novaca troši na njegovu plaću, prošlosezonski je ligaški učinak od šest golova i šest asistencija ispod razine očekivanja. Ove je sezone situacija još gora te je zasad igrao samo 11 minuta u službenim utakmicama i, kako vrijeme odmiče, sve je izglednije da će Emreli zauzeti njegovo mjesto u momčadi kao zamjena Petkoviću.
Karijere nogometaša često oblikuju vanjsku faktori na koje oni nemaju utjecaja. U jednom trenutku igrač može potpisati za novi klub u kojemu trener ima savršenu ulogu za njega te on pruža najbolje moguće partije. Ako taj trener otiđe i njega zamjeni novi koji ima potpuno drugačiju ideju igre, igrač može ni kriv ni dužan ispasti iz sastava i postati višak.
Emreli je prošle godine brzo postao krivi čovjek na krivom mjestu bez da je on osobno išta krivo napravio te su ga vanjski faktori pretvorili u igrača koji nije potreban. Sada, 18 mjeseci kasnije, ti isti vanjski faktori na koje Emreli nema utjecaj daju mu priliku da postane pravi čovjek na pravom mjestu koji može igrati značajnu ulogu za Dinamo u prvenstvu.
Emreli je pokazao spremnost da iskoristi svoju priliku te se nameće kao igrač na kojeg Dinamo ove sezone može ozbiljno računati.