Zadnja utakmica koju je Arijan Ademi počeo u prvom sastavu bilo je Dinamovo gostovanje na Rujevici, gdje je odradio svih 90 minuta. Prije i nakon toga se pažljivo pratilo da Ademijeva minutaža ne prijeđe 35 minuta kako bi se izbjeglo plaćanje bonusa Beijing Guoanu.
Rijetko ćete naići na trenera koji će javno priznati da je postavio igru na bod, ali uvrštavanje Ademija u prvu postavu protiv Hajduka bilo je jasan indikator toga kakvu smo utakmicu mogli očekivati. Sergej Jakirović je na klupi ostavio Marka Bulata, pa i Gabriela Vidovića ili Petra Sučića koji mogu pomoći u organizaciji igre, jer je s Ademijem u sredini terena želio dobiti iskustvo i duel igru. Znao je da mu Ademi neće dati puno u izgradnji napada; imao je samo 31 kontakt s loptom, otprilike trećinu od broja dodira koje je ostvario Josip Mišić. Na kraju krajeva, Ademi je na lopti bio puno manje od Martina Baturine koji je izašao van nakon sat vremena blijede igre i svejedno je ostvario 44 dodira s loptom, ili 13 više od Ademija. Međutim, igrao se derbi i Jakirović se odlučio za njega.
Vjerojatno su obojica trenera imala neku svoju računicu kako doći do pobjede. Sudeći prema izjavama nakon utakmice da je očekivao otvoreniji Hajduk, Jakirović je planirao iskoristiti prostor u kontranapadima. Ali puno bitnije od onoga što treneri pričaju je ono što rade, a i Jakirović i Mislav Karoglan vukli su poteze koji su sugerirali da im je prvi zadatak bio osigurati se od eventualnog prostora za pogrešku koju suparnik može iskoristiti. Takvu smo utakmicu gledali — malo rizika, puno duela, pokoja nervozna reakcija i zanimljive akcije koje se mogu nabrojiti na prste jedne ruke. Pravi derbi, što bi rekla hrvatska nogometna javnost.
“Mislim da smo mi pokazali šampionski gard u smislu da smo željeli cijelu utakmicu postići pogodak”, sažeo je Jakirović svoje dojmove nakon utakmice za HRT. “Minimizirali smo opasnost prema našem golu, Zagorac skoro pa nije imao posla, ali nismo uspjeli probiti Hajdukovu obranu. Imali smo par lijepih šansi i moramo se zadovoljiti bodom. Izgledali su dobro energetski, nisam vidio neki problem, poslije nije bilo ni razloga da mijenjamo.”
Tko može biti zadovoljan ovim derbijem i ovakvim rezultatom? Pa, izgleda — svi, što je ironično s obzirom na to koliko smo lošu utakmicu gledali
To što Dinamov trener nije vidio problem u utakmici u kojoj je do sudačke nadoknade imao jedan udarac unutar okvira gola dovoljno govori o tome s kojim je ciljem utakmica bila postavljena.
Jedini igrač na terenu koji je stvarno nešto pokušavao i koji je riskirao bio je Takuro Kaneko. On je imao pet driblinga, još pet puta je fauliran i kada se zbroje svi ti pokušaji dolazimo do brojke od 14 uspješnih duela iz 16 u koliko ih se našao, s tim da je jedan od ta dva izgubljena duela bio počinjeni prekršaj, a drugi situacija u kojoj je predriblan.
Hajduk dobio novi adut
Dinamo je redovito s loptom dolazio na desno krilo i Kaneko je ondje svojim driblinzima izluđivao Ismaëla Dialla. Međutim, čak i njegov učinak, iako je bio uvjerljivo najraspoloženiji igrač na travnjaku, možemo okarakterizirati kao velik promet s malom zaradom. Jedina konkretna situacija u kojoj je Kaneko zaista stvorio šansu iz svojih driblinga bila je ona povratna lopta na Brunu Petkovića koju je Dinamov napadač promašio. Sve ostalo je mirisalo na opasnost, ali nije zapravo bilo toliko opasno, što je potpuno atipično za krilo koje dobije 14 duela na utakmici.
Prvi razlog za to jest što je Kaneko loptu primao relativno nisko. Nije bio pozicioniran u ravnini s linijom zaleđa nego se spuštao 20-ak metara niže i prilazio je Mišiću, Kévinu Théophileu-Catherineu ili Stefanu Ristovskom, od kojih je najčešće primao loptu. Tako je dolazio u situacije da gotovo u svakom kontaktu s loptom ponovo mora osvojiti tih 20-ak metara kako bi došao u situaciju za centaršut ili povratnu loptu, a to je Hajduku bilo dovoljno vremena da pošalje pomoć čak i kada bi Kaneko prošao Dialla.
Drugi razlog je to što je Hajduk imao dobru obrambenu strukturu oko Kaneka. Ovdje vidimo obrambeni trokut između stopera, zadnjeg veznog i bližeg veznog u koji je Hajduk zatvarao Petkovića ili Baturinu koji su dolazili polu-desno u prostor između linija. Drugi vezni je bio Ademi koji niti ne traži loptu za suradnju, a samim tim je zatvorena sva kombinatorika koju je Kaneko mogao imati. Sve što mu je ostalo bili su driblinzi i pokušaji prolaza u kojima je bio sjajan, ali Diallu se priključivao Emir Sahiti — koji je ostao na lijevoj strani i nakon što je ušao Leon Dajaku, baš zbog obrambenih zadataka — dok mu je Zvonimir Šarlija čuvao leđa, a čak je povremeno i Filip Krovinović punio prostor iza Diallovih leđa, tako da Kanekovi uspješni driblinzi nisu konkretizirani.
Hajduk se u Maksimir došao braniti. Ostao je bez Mihaela Žapera i to je otežalo pripremu utakmice, još otprije nema Darija Melnjaka, a Anthony Kalik je odrađivao žute kartone. Nakon što je Yassine Benrahou izašao zbog ozljede, ionako tanke napadačke opcije postale su još tanje i sve je ovisilo o tome da se pokuša doći do Marka Livaje. On se nekoliko puta dobro izvukao i došao na loptu, pa čak je i odigrao nekoliko dobrih dodavanja kojima je izbacio suigrače u prostor, ali generalno gledano Hajduk je bio fokusiran isključivo na defenzivne zadatke i nije previše riskirao. Nije pokušavao napasti s više igrača čak niti u kontranapadima.
Na kraju krajeva, Hajduk tijekom cijele utakmice nije uputio udarac unutar okvira gola. Nije se ni Dinamo napucao sa svoja dva, ali ta nula dobro ilustrira koliko je Hajduk bio bezopasan prema naprijed.
Tko onda može biti zadovoljan ovim derbijem i ovakvim rezultatom?
Pa, izgleda — svi, što je ironično s obzirom na to koliko smo lošu utakmicu gledali. Jakirović nije riskirao jer je znao da ga eventualni poraz može skupo koštati. U Dinamu su uvjereni da će zimske pripreme riješiti jedan dio problema u igri, a da će zimski šoping osjetno popraviti kvalitetu momčadi, tako da je Jakiroviću bilo sasvim prihvatljivo zadržati ovu distancu te čekati proljeće i bolju poziciju za lov. S druge strane, Karoglan ima prednost i nema imperativ napasti Dinamo. Došao je u Zagreb obraniti bodovnu prednost i obranio ju je.
Karoglan može biti zadovoljan i time što je Hajduk u ovoj utakmici osvojio de facto dva boda. S obzirom na to da je Hajduk u prva dva derbija upisao dvije pobjede, ovaj remi znači da će u slučaju istog broja bodova s Dinamom na kraju sezone imati prednost boljeg međusobnog omjera. Ni eventualni poraz u četvrtom krugu to neće promijeniti, a to je još jedan potencijalni adut koji Hajduk u nastavku sezone ima u rukama.
