Nakon što je Italija osvojila Svjetsko prvenstvo 2006., na idućem je mundijalu izletjela već u grupi. Isto se dogodilo Španjolskoj nakon što je osvojila Svjetsko prvenstvo 2010., a onda i Njemačkoj koja je osvojila Svjetsko u Brazilu, da bi četiri godine kasnije u Rusiji završila zadnja u grupi s Meksikom, Švedskom i Južnom Korejom.
To da svjetski prvak iduće Svjetsko već treći put zaredom završi u grupi nije pravilo ni statistika. To je naprosto trivija.
Francuskoj se u Kataru ne predviđa sličan scenarij, a glavni razlog leži u tome što je jezgra momčadi dosta mlađa nego što su to bile Italija, Španjolska i Njemačka u prethodnim primjerima. Koliko god Francuska ponekad bila teška za gledati i koliko god psihološko zasićenje nakon velikih uspjeha imalo faktor na motivaciju, nositelji kvalitete — konkretno, Kylian Mbappé — još uvijek su dovoljno mladi da se na njima gradi igra i Francuska neće prolaziti smjenu generacija.
Joachim Löw je svjesnu smjenu generacija počeo u Rusiji, nakon poraza od Meksika u prvom kolu. Mesut Özil je nastupio u svim njemačkim utakmicama na velikim natjecanjima još od 2010. i Löwova odluka da ga zakuca na klupu nakon prvog poraza je bila stvarno velika stvar u hijerarhiji u momčadi jer je godinama ovo na neki način bila upravo Özilova momčad. S njim je na klupu sjeo i Sami Khedira, a Löw je u razdoblju nakon Rusije otpisao Thomasa Müllera, Jérômea Boatenga i Matsa Hummelsa.
Löw nije ponudio odgovore, usprkos pobjedi. Nije ponudio ništa pretjerano drugačije od onoga čime je njemačka javnost bila nezadovoljna nakon prvog kola
Kad povučemo crtu, Löwu su iz početnih 11 finala Svjetskog prvenstva iz 2014. pred ovo Europsko prvenstvo u momčadi ostali samo Toni Kroos i Manuel Neuer. Onu četvoricu je otpisao — uz Khediru, koji je bio standardni član momčadi iako nije igrao u finalu — a Philipp Lahm, Benedikt Höwedes, Per Mertesacker, Bastian Schweinsteiger i Miroslav Klose su završili svoje karijere, dok je Mario Götze imao ozbiljnih zdravstvenih problema. André Schürrle i Christoph Kramer su igrali, ali nikad zapravo nisu bili nositelji igre, nego samo sporedni kotačići u mehanizmu.
Međutim, koliko god Joachim Löw bio oštar u rezanju senatora i okretanju novog lista, time nije dobio ništa. Pokušao je izgraditi novu hijerarhiju, ali igra njemačke reprezentacije se nije popravljala i zato je pred Europsko prvenstvo odlučio promijeniti retoriku te u momčad vratiti Hummelsa i Müllera. Upravo je Hummels zakucao loptu u vlastitu mrežu na otvaranju Eura protiv Francuske, a iako je Njemačka izgubila 1:0, krajnji dojam je bio na strani Francuske za više od tog jednog gola i njemačka javnost je bila prilično pesimistična pred nastavak natjecanja. Samo četiri dana kasnije, Njemačka je zabila četiri gola Portugalu.
Uska zadnja linija
Pitanje koje se nameće je — koje je zapravo pravo lice ove Njemačke? Ono protiv Francuske ili ono protiv Portugala?
Löw je u utakmicu s Portugalom krenuo u istom sastavu kao i protiv Francuske. Započeo je utakmicu s trojicom stopera, Kroosom i İlkayom Gündoğanom te prednjom linijom u kojoj je najistureniji igrač bio Serge Gnabry, što znači da je Njemačka igrala bez klasičnog napadača. Taktički je plan bio držati posjed lopte i aktivno stvarati višak na desnom boku. Stoperi su stajali visoko i aktivno su sudjelovali u izgradnji napada, a Joshua Kimmich se podizao visoko na desnom boku. To je Njemačkoj omogućavalo da zatvori trokut između Kimmicha, Matthiasa Gintera te Kaija Havertza ili Gündoğana koji su prilazili iz sredine terena.
Ključna stvar za utakmicu se zapravo događa izvan tog trokuta. Portugalski izbornik zadužio je dvojicu svojih centralnih veznih igrača da paze Kroosa i Gündoğana. Ovdje vidimo Cristiana Ronalda koji je metar udaljen od Kroosa, ali ne gleda ni njega ni loptu; Kroosa zapravo čuva Bruno Fernandes koji je postavljen iza, jednako kao što na Gündoğana iskače William Carvalho. To ostavlja Danila Pereiru s Müllerom i Havertzom iza svojih leđa u međuprostoru. Kako ih nije mogao čuvati sam, to je značilo da zadnja linija mora stajati usko.
To je riješilo utakmicu.
Njemačka bi preko Hummelsa prenijela loptu na desnu stranu i na taj način dodatno navukla ionako usko postavljenu zadnju liniju, u trokutu na desnoj strani bi relativno lagano kreirala višak protiv Raphaëla Guerreira i Dioga Jote jer im Carvalho ne bi mogao pomagati s obzirom na to da je striktno čuvao Gündoğana i to je bilo to. Ako bi Carvalho dolazio pomoći zatvoriti Havertza, Njemačka je loptu na drugu stranu prebacivala preko Gündoğana, a ako ne bi došao, Kimmich je gađao dijagonale. U svakom slučaju, Robin Gosens je ispred sebe imao ogroman prazni prostor i mogao je napadati iza leđa Nélsona Semeda, koji je stajao preusko da bi stigao pokriti njemačkog lijevog beka.
Ukratko, Njemačka je uništila Portugal kroz dobru strukturu u otvaranju napada, okupaciju međulinijskog prostora s dvojicom igrača te trokutom na desnoj strani u kojem je Kimmich bio glavna poluga. Gosens je odradio sjajnu utakmicu, ali njemu je ostao lakši dio posla. Napad je kreiran na desnom krilu, on je bio ispušni ventil koji je sustavu omogućavao da se ne uguši u besciljnom kruženju lopte.
Jedina prava prilagodba
Logično pitanje koje se nakon toga mora postaviti jest što je to u ovoj utakmici bilo različito u odnosu na Francusku? Pa ne puno toga osim suparnika, jer Portugal nije Francuska.
Didier Deschamps je imao iste principe igre kao i Fernando Santos. Centralni veznjaci su agresivno iskakali na Kroosa i Gündoğana, Njemačka je pokušavala isto graditi desno, ali Francuskoj nije pucalo na lijevom krilu. Tri su glavna razloga za to. Prvi je taj što je Karim Benzema aktivniji u pritisku od Cristiana Ronalda i njemačka zadnja linija nije uspijevala doći toliko visoko da se preko Hummelsa može brzo okretati strana. Drugi je taj što N’Golo Kanté bolje kontrolira prostor između linija od Danila i što mu bekovi pomažu iskakanjem u međuprostore te preuzimanjem krila kada suparnik stoji usko. Treći razlog je najbitniji i zove se Antoine Griezmann.
Pogledajte koliko na ovoj slici on striktno čuva Gosensa, a koliko je Bernardo Silva na prvoj situaciji neaktivan. Griezmann je često postajao čak i peti igrač u zadnjoj liniji, povlačio se sve do vlastitog beka prateći Gosensa i onemogućujući Njemačkoj da ima ispušni ventil u posjedu. Bernardo Silva nije bio toliko discipliniran, a nisu ni Renato Sanches i Rafa Silva, koji su taj zadatak preuzimali u drugom poluvremenu.
Nakon poraza od Francuske Kicker je na naslovnicu kao udarnu impresiju nakon utakmice velikim slovima napisao “Mnogo pitanja”, a ispod toga je bilo ispisano “Trebamo brze odgovore”. Löw te odgovore nije ponudio, usprkos pobjedi. Odnosno, nije ponudio ništa pretjerano drugačije od onoga čime je njemačka javnost bila nezadovoljna nakon prvog kola.
Njemačka je u obje utakmice igrala vrlo slično. Jedina prava prilagodba bilo je Müllerovo nešto uže postavljanje, jer je protiv Francuske često loptu tražio uz obje aut linije, a ovaj put je ostajao iza Gnabryja. Sve ostalo je bilo slično, uključujući i probleme s obranom kontri. Razlika je u tome što je Portugal dopustio Njemačkoj da dođe više u teren i nije radio pritisak na zadnju liniju, dopustio je da ima dva čovjeka u međuliniji koja su stvarala višak u odnosu na jednog zadnjeg veznog jer mu bekovi nisu pomagali iskakanjem, a dopustio je i autocestu ispred Gosensa.
Francuska je obrambeno sjajna momčad u kojoj svih 11 igrača igra obranu i to nije fraza. Griezmann prati svog igrača maksimalno disciplinirano, a Benzema i Mbappé su aktivni u pritisku. Usto su svi igrači individualno dominantni u duelima, što im omogućava da se nametnu suparniku čak i kada nemaju brojčanu prednost u nekoj zoni terena. Portugal sa svojom zadnjom linijom to ne može i Njemačka je to iskoristila.
Upravo zato još uvijek nemamo odgovor na pitanje možemo li Njemačku gledati kao jednog od favorita natjecanja ili je riječ samo o talentiranoj momčadi koja je u tranziciji između dviju generacija. Jasno je da Njemačka može pobjeđivati dobre momčadi i da Löwov sustav nije samo tvrdoglavo guranje neke fiks ideje, nego da tu ima puno sasvim logično postavljenih mehanizama. Uostalom, Portugal je dobra i čvrsta momčad, a Njemačka ga je razbila.
Može li dominirati i protiv drugih suparnika, uključujući i Francusku, to tek treba pokazati.
