Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Predstavljamo… Nuklearni Dinamo 2.0!

Kako bi trebao (mogao?) izgledati veliki redizajn detroniziranog prvaka

Zadnja izmjena: 6. lipnja 2017. Zeljko Lukunic/PIXSELL

Poslije varaždinske havarije u finalu Kupa Zdravko Mamić stao je pred novinare i nadmeno, kako samo on to zna i kako je već običavao ranije, najavio atomski Dinamo nove generacije. Želio je reći da su ovosezonski porazi od Rijeke tek prolazna kriza. Da Dinamo na duže staze jednostavno ne može biti tako loš. Da je samo uhvaćen na spavanju.

“Ovo ste vidjeli sad i nikad više”, bile su riječi kojima je najavio stvaranje Nuklearnog Dinama 2.0. Ako na jednu stranu jednadžbe stavimo tu izjavu, a na drugu postojeći kadar maksimirske momčadi, umjesto znaka jednakosti između se pojavljuje ozbiljno pitanje.

Kako, pobogu?

Dinamo kakav trenutačno jest ne zahtijeva tek površinsko šminkanje da bi se otrgnuo čvrstom gripu Rijeke i sve ozbiljnijeg Hajduka. On treba puno više od toga. Jer nazovi-pojačanja na kakva su nas iz Maksimira navikli, i to tek tri koliko ih planiraju, neće za to dostajati. U ovom Dinamu jednostavno je previše igrača koji nemaju više što dati.

Krenimo redom.

Golmani

Vratarska postava jedina je koja zadovoljava kriterije. Dominik Livaković je dokazao kvalitetu, te svojim karakteristikama nudi Dinamu mogućnosti kojih s prijašnjim vratarima nije bilo. Primjer je razigravanje s golmanom. Danijel Zagorac je solidna rezervna opcija te u toj konstelaciji mladi Adrian Šemper mirno može biti ostavljen Lokomotivi na daljnjem školovanju.

Obrana

Među središnjim braničima jedino je istinski kvalitetno rješenje Filip Benković. Leonardo Sigali i Gordon Schildenfeld imaju još godinu dana važeće ugovore i vjerojatno ostaju kao prijelazna rješenja, pogotovo Argentinac. Kvalitativni je iskorak s njima, međutim, teško pojmiti. Marko Lešković je u završnici sezone pokazao niz slabosti koje se u Rijeci nisu činile tako očitima. Logično je da ima kredita više od konkurencije i njegov status stoga nije upitan. U ovom se trenutku nameće kao najbolje rješenje uz Benkovića. Dino Perić je još jedan stoper koji nije impresionirao. Pitanje je hoće li mu uopće obnoviti ugovor koji istječe s krajem tekućeg mjeseca. Ante Majstorović i Amir Rrahmani mogli bi biti prebačeni iz Lokomotive, posebice Rrahmani, dok bi u suprotnom smjeru trebao otići Vinko Soldo. Čak da i jesu potencijal za klupske ambicije, njihov instantni doprinos nije za očekivati.

Jednako neriješena čini se situacija s bekovima. I Petar Stojanović i Alexandru Matel imaju dugoročne i vrlo skupe ugovore, ali niti jedan od dvojice ne donosi ikakvu dodanu vrijednost Dinamovoj igri. Lošiji su igrači danas nego kad su dolazili. Njihove su perspektive toliko upitne da se definitivno remodeliranje Marija Šituma u desnog beka ne čini besmislenim. Još je nejasnija situacija na lijevoj strani. Borna Sosa obećava i zaslužuje punu minutažu ne od danas, već od jučer. Najteži uteg oko njegova gležnja je prisutnost Josipa Pivarića, jer u klubu nemaju odlučnosti maknuti reprezentativnog beka na tribine i time riskirati ponavljanje slučaja koji su imali s Antom Rukavinom. Za sve zainteresirane strane, oba igrača i klub, bilo bi najbolje da Pivarić ode. Nema, međutim, naznaka da ga itko zove.

S obzirom na tu neugodnu okolnost, u Maksimiru nisu daleko od ‘briljantne’ ideje: unovčiti Sosu za kojeg interes, i to kroz relativno izdašnu naknadu, postoji, a Pivarića, koji je već dobrano zagazio u 29. godinu života, ostaviti da se pati na svom putu prema dolje. Klasična Dinamova antinatjecateljska politika tu bi opet mogla biti na djelu. I to nije sve, jer bi u tom slučaju Pivariću još doveli back-up opciju. Onda bi na lijevoj strani, kao što je slučaj sada na desnoj, Dinamo imao par back-up bekova.

Zaključak: Od četiri pozicije u zadnjoj liniji potpuno je pouzdana samo jedna. Za Nuklearni Dinamo trebalo bi dovesti dva ili tri pojačanja (ovisno o statusu Sose), te izdvojiti još hrpu novca da bi se obeštetilo raskide ugovora, ili jednostavno financiralo sjedenje suvišnih igrača na tribinama.

Vezni red

Gonçalo i Paulo Machado dočekali su istek svojih ugovora i zadovoljni napustili Zagreb. Ne da s drugima u Dinamu neće biti iste sreće, već će zbog njih trpjeti ozbiljne glavobolje. Sammir je prvi i osnovni problem, jer se sigurno nije vraćao da bi odmah odlazio. Kako su kreatori ideje o njegovu angažmanu, a bili su to direktor Tomislav Svetina i savjetnik Mamić, zamislili da će s 30-godišnjim Brazilcem odgovoriti na šampionske aspiracije Rijeke, potpuni je misterij. I ne može si ga razuman čovjek objasniti drukčije, nego (opet) motivima koji nadilaze sport.

Ante Ćorić se od programirane zvijezde pretvorio u elementarnu nepogodu bivšeg prvaka. Nalik Benjaminu Buttonu, postaje to nezreliji što je stariji. Malo je onih koji se neće složiti s konstatacijom da je bolji igrač bio u travnju 2014., kada je debitirao za seniorsku momčad, nego što je danas. Užasavajuće je to reći iz poštovanja prema njegovu talentu, ali klub će ga se ovog ljeta svakako nastojati riješiti. I bit će jako dobro uspije li to za trećinu vrijednosti koju su realno očekivali.

Domagoj Antolić dođe kao personifikacija momčadi koja je dobrim dijelom zasićena, potrošena, nezadovoljna i skupa, i koja je definitivno proživjela igrački zenit. I on bi najradije otišao, a klub bi ga jednako rado (pro)dao. I jednoj i drugoj strani za poželjeti je sve najbolje. Njegov imenjak Domagoj Pavičić jednostavno ne izgleda kao igrač od kojeg bi Dinamo mogao imati koristi. Bilo bi mi osobito drago da se u ovom slučaju varam, ali… Bojan Knežević i Ivan Fiolić imaju još kredita vrijedna jedne prilike. Vjerojatno će je dobiti, ali vrlo je dvojbeno mogu li pozitivno iznenaditi.

Nikola Moro i Amer Gojak dva su igrača koja zaslužuju da se u njih nastavi ulagati trud, novac i vrijeme, pogotovo u Mora. Svejedno, niti oni ne izgledaju kao sigurna oklada.

Ovog će ljeta klub nastojati dovesti pojačanje na poziciji zadnjega veznog, barem dok ne dočekaju pokušaj povratka Arijana Ademija u natjecateljsku formu. U kolovozu makedonski reprezentativac može početi trenirati, a dva mjeseca kasnije i nastupati. Iole ozbiljan doprinos od njega nije realno očekivati prije iduće proljetne sezone. Teško da bi pojačanje mogao biti Nikola Katić iz Slavena. Iako potencijalom zadovoljava, momčad pokraj Mora i Gojaka treba iskusnog igrača. Za Lokomotivine Lovru Majera i Luku Ivanušeca također još vjerojatno nije došlo vrijeme.

Zaključak: Za iskorak bi Dinamu na trima pozicijama u sredini terena trebala barem dva pojačanja, jer Moro i Gojak ne mogu zajedno nositi igru.

Napad

Ako drži do sebe, a znamo da drži, El Arabi Hillel Soudani će ovog ljeta napustiti Maksimir. Krajnje mu je vrijeme ako želi oživjeti karijeru i probati zaigrati ozbiljan nogomet. Junior Fernandes vraća se iz Turske. Ima još godinu dana unosnog ugovora i sasvim je logično očekivati da će je provesti na pola puta između zatezanja u listu i druge momčadi. Ne zato što on ne bi mogao bolje, već zato jer em ne vjeruje treneru koji ga je eliminirao, em se čini kao idealan tip za takav potez. Kad smo već kod toga, odstranjivanje ‘malignog’ Juniora i prihvaćanje Sammira u svojstvu zdravog tkiva puno će reći o strateškoj razboritosti Ivajla Peteva.

Angelo Henriquez zatvara milijunski četverokut koji još čine Soudani, Junior i Sammir. Dinamo za njihove plaće po godini izdvaja više od četiri milijuna eura, od kojih se u perspektivi više od tri (svi osim Soudanijevog) čine kao trošak bez amortizacije. Dok ne znaju što će s Henriquezom, u Maksimiru još manje znaju što će s Arminom Hodžićem. Sigurni su jedino da on nije kadar predvoditi napad u ozbiljnijoj konkurenciji. Stoga i planiraju dovesti pojačanje na poziciji centarfora, a Hodžića prodati. Međutim, kao što je već objašnjeno, mala je cijena igračima kojima treba sve nacrtati, po mogućnosti ne predaleko od gola, da bi oni samo zabili, ne čineći ništa osim toga.

Dani Olmo izniman je talent najizgrađenijeg smisla za igru i valjda (s obzirom na nejasan Sosin status) jedini mladi Dinamov igrač za kojeg bi čovjek stavio ruku u vatru (ili u džep, da bi platio kartu). Marcos Guilherme je ostao totalna nepoznanica. Dojam da bi mogao nuditi daleko više nego što pokazuje dosad je isključivo gubio na snazi. S obzirom da je u klubu samo jednu polusezonu, za očekivati je da će i on dobiti novu priliku. Njegov posudbeni ugovor, međutim, težak je više od milijun eura, a za njegov će otkup trebati izdvojiti najmanje tri puta veću svotu. Neće mu biti lako dokazati da je vrijedan tih para.

Kako je Petevljeva kalvarija u bliskoj budućnosti zajamčena, sportski direktor može priliku čekati spreman. I pritom si početi sastavljati momčad po vlastitom guštu

Šitum i Fiolić mogu biti od koristi kao alternativne opcije na krilima. Ivan Božić mogao bi biti promoviran iz druge momčadi kao zamjenski srednji napadač, ali to neće biti dovoljno za Europu i napad na titulu – Dinamu zapravo trebaju dva nova centarfora.

Zaključak: Ukoliko Soudani ode, modri trebaju nekoga tko ga može odmah zamijeniti, a trebaju i dva ozbiljna centarfora koji su sposobni otrpjeti duel i igrati daleko od gola, dok se Olma isplati čekati.

Suma summarum: Dinamo kakav bi trebao biti s 25 nogometaša

Golmani: Livaković, Zagorac

Obrana: (desni bek), Stojanović, Šitum, (stoper), Benković, Lešković, Sigali, Rrahmani, Sosa, (lijevi bek)

Vezni red: (zadnji vezni), Moro, (ofenzivni vezni), Gojak, Knežević, Fiolić, Sammir

Napad: (desno krilo), Guilherme, (centarfor), (centarfor), Božić, Olmo

Otišli: Gonçalo, Machado

Na odlasku: Matel, Schildenfeld, Perić, Pivarić, Pavičić, Antolić, Ćorić, Soudani, Junior Fernandes, Hodžić, Henriquez

Kao što vidimo, u idealnom se slučaju radi o dolasku čak osmorice novih igrača, a odlasku 13-orice iz aktualnog kadra. Teško je vjerovati da bi se u Dinamu odlučiti na tako opsežne rezove, čak i kad bi bilo novca za njih. Za očekivati je, stoga, polovična i prijelazna rješenja.

Trener: Ivajlo Petev

Iz neartikuliranog i teško spoznatljivog razloga Ivajlo Petev do daljnjega ostaje Dinamov trener. Zato jer tako želi Zdravko Mamić. Jesu li u Dinamu uistinu i dalje uvjereni da je Bugarin trenerska klasa? Ili im se samo još uvijek ne isplaćuje puna odšteta za njegov važeći trogodišnji ugovor, a na kojoj je ovaj navodno spreman insistirati? Završnica sezone, pogotovo varaždinska utakmica, sugerira da trener ima iznimno slabu korespondenciju s momčadi. Dati mu trogodišnji ugovor u veljači ove godine bila je ludost, ući s njim u pripreme za novu sezonu čini se još i većom. Dinamo time riskira ozbiljnu krizu igre i rezultata već na otvaranju sezone.

Operativna osovina: Mamić – Svetina – Jozak

Mamić je, kažu, ostao isti. Mijenja mišljenje o kadru ovisno o mišljenju suflera s kojima sjedi. Pokojni Tomislav Židak uvjerio ga je 2004. da iz Osijeka kupi Gorana Ljubojevića i Danijela Pranjića. Nije važno što Židak taktičku argumentaciju za svoje sugestije ne bi bio u stanju dati. Važno je da ga Mamić to nije našao za shodno niti tražiti.

Dok je logično da stručni savjetnik ne može biti 100 posto unutra zbog sudskog procesa koji mu radi o glavi, mijenja ga desna ruka, glavni direktor Tomislav Svetina, dok bi u sferi sportske politike ključnu ulogu trebao voditi sportski direktor Romeo Jozak. Mamić ih voli podjednako, ali riječ je o dvojici samouvjerenih tipova koji će se prije ili kasnije ozbiljno razići u stajalištima.

Usto, Jozaka određuje ta neutažena ambicija da se okuša u trenerskom poslu. Kako je Petevljeva kalvarija u bliskoj budućnosti zajamčena, sportski direktor može priliku čekati spreman. I pritom si početi sastavljati momčad po vlastitom guštu.

Politiku ulaznih transfera u Maksimiru su dosad najčešće vodili traljavo. To se svejedno nije doživljavalo tragičnim tako dugo dok se pobjeđivalo. Sad kad je Rijeka pokupila oba trofeja naznačivši relativnu dominaciju, griješiti se više ne bi smjelo.

Čini se da u klubu dvoje između dvaju strategija. Prvom bi se Rijeci nastavili suprotstavljati mladošću, polaganim ‘čišćenjem’ momčadi od zaslužnih ali zasićenih starosjedilaca te dovođenjem dvaju kvalitetnih pojačanja. Druga bi strategija uključivala prodaju manjeg broja traženih mlađih igrača te slanje ostalih na posudbe (ne isključivo u Lokomotivu), dok bi se na Rijeku išlo s iskusnim snagama, među kojima bi opet bile dvije ili tri kvalitetne prinove.

Plan se ne čini osobit. Sve skupa potiče sumnju da u klubu nema jasne vizije, da vodeći ljudi ne znaju kojim smjerom krenuti.

Izvjesno je samo da će Jozaku biti teško. Ako se od njega doista očekuje da osigura da se ovosezonski poraz od Rijeke “nikad više ne ponovi”, nema tog menadžera koji bi mu rado bio u koži.

Ne propusti top članke