NK Osijek je oživio ulaskom mađarskog kapitala u klub. Klub koji je uvijek imao natprosječnu produkciju igrača iz vlastite škole prije toga se našao na rubu ispadanja i bankrota; ono što je u natjecateljskom smislu najviše moglo brinuti navijače bila je činjenica da tako loši rezultati nisu bili posljedica igračke nekvalitete. Kvaliteta je postojala – barem ona koja bi garantirala sredinu tablice – ali momčad se rasipala u svakom prijelaznom roku za sitne pare kojima se plaćalo režije i to je vodilo u smjeru stečaja. Svježi kapital je stabilizirao stvari, klub je neke od rasutih talenata uspio vratiti, ali i dovesti pojačanja. Rezultat je bio očit – skok s osmog na četvrto mjesto i pomalo nevjerojatan napredak od 32 osvojena boda više nego prošle sezone.

Za kvalitetu hrvatskog nogometa buđenje Osijeka ima fantastičnu važnost. Prva faza konsolidacije je napravljena i to prilično uspješno. Međutim, ako Osijek želi daljnji napredak, predstoji mu puno više kvalitetnog rada. Iako to čudno zvuči, neusporedivo je lakše uduplati broj bodova i prijeći s osmog na četvrto mjesto nego napraviti skok s četvrtog mjesta u borbu za naslov.

Proklamirani klupski prioritet je škola nogometa. Osječki bazen uvijek je imao priličnu fluktuaciju talenta, a u situaciji gdje praktički čitava Slavonija i Baranja, pa i dijelovi sjeverne Bosne, nogometno gravitiraju upravo NK Osijeku – takva odluka ima strateškog smisla. Lokalni izbori su usporili projekt, ali Grad Osijek i NK Osijek praktički imaju dogovoren projekt za izgradnju nogometnog kampa na Pampasu s devet različitih terena i svom popratnom infrastrukturom.

Ono što upada u oči je činjenica da je jedan od investitora u projekt i mađarska vlada i to s ogromnih 3,3 milijuna eura. To nikoga ne bi trebalo iznenaditi ako znamo da je, s partnerom Ivanom Meštrovićem, Osijek kupio Lőrinc Mészáros, osobni prijatelj Viktora Orbána i moćni mađarski tajkun. Osim širenja sfere političkih utjecaja i građevinskih poslova u susjedstvo, jedan od temeljnih interesa pri kupnji Osijeka bila je Puskás Akadémia.

Izgrađena u selu Felcsútu zajedno s luksuznim stadionom koji se nalazi preko puta ceste od kuće u Orbanovu vlasništvu, akademija je centar u kojem se razvijaju talenti i obrazuju treneri. Mészáros je načelnik Felcsúta, istodobno i vlasnik kluba Puskás Akadémia, koji je u međuvremenu dobio i seniorsku ekipu. Je li to do zraka ili genetike, ali činjenica je da se na hrvatskom nogometnom nebu redovito pojavljuju zvijezde i povezivanjem Puskás Akadémije i NK Osijeka klub će dobiti priliku potpisati vrijedne igrače u budućnosti. Štoviše, sad kad klub se vratio u mađarsku prvu ligu nakon jedne sezone u nižem rangu, on želi u svoje redove ‘prebaciti’ nekoliko igrača iz Osijeka – spominju se Zvonimir Mikulić, Nikola Matas, Aljoša Vojnović… Izgled osječke momčadi u novoj sezoni ovisit će, dakle, i o tome oko kojih igrača će biti postignut dogovor o (privremenoj?) selidbi.

Iako je Osijeku škola nogometa prioritet, naravno da postoje i rezultatske ambicije. Prvo su vraćeni Vojnović, Josip Knežević i Borna Barišić koji su potekli u klubu, a onda su u priču dodani Muzafer Ejupi, Gabrijel Bobani i Dmitro Lopa (posuđen iz Puskás Akadémije) koji su iznijeli veći dio ovog bodovnog napretka. Ne zna se je li tome pridonio dres s brojem 10 i natpisom “Maminho”, ali Osijek je nakon Barišića potpisao još dva igrača iz Dinamova bazena. S Petrom Bočkajem i Erosom Grezdom polako se zaokružuje izgled ekipe, a vraćanjem Tomislava Šorše nastavlja se niz skupljanja bivših igrača poniklih u klubu. Sportskom direktoru Alenu Petroviću situaciju olakšava činjenica da nisu potrebni oštri rezovi, nego samo dorađivanje slabih točaka u igri.

Pa krenimo redom.

Vratari

Zvonimir Mikulić je odradio većinu sezone, u deset utakmica nije primio gol i izgledao je solidno. Međutim, u drugom dijelu sezone priliku je dobio nešto mlađi Marko Malenica, koji je itekako pokazao potencijal. Pozicija trećeg vratara izgleda pripada mladom Marku Barešiću, kojem je možda pametnije negdje skupljati iskustvo nego čekati priliku da sjedne na klupu.

Zaključak: Trener Zoran Zekić možda nema potpuno jasnu situaciju tko je čvrsto prvi vratar, ali može biti miran što se tiče ove pozicije. Osim ako Mikulića presele u Mađarsku…

Obrana

Zekić je tijekom sezone izrotirao nekoliko opcija na stoperskim pozicijama, da bi se na kraju Mateo Barać i Mile Škorić ustalili kao prvi par, a Andrej Lukić premješten na poziciju defenzivnog veznog. Tu je još Zoran Lesjak (koji također može krpati i veznu liniju), Andrej Šimunec te nekoliko tinejdžera s potencijalom koji tek treba osloboditi. Zekić je na ove pripreme od mladih obrambenih igrača poveo Filipa Lišnića, Brunu Ivića i Marka Miškovića – jedan od njih (vjerojatno Lišnić) trebao bi se profilirati kao stalni član prve momčadi.

Pozicija desnog beka je problematična. Nikola Matas je varirao formom, najčešće je bio neupotrebljiv prema naprijed i tu Osijek nije imao potrebnu širinu, pa je Zekić potkraj prvenstva tu počeo koristiti napadača Alena Grgića. Sada je doveden Grezda, koji je nominalno vezni igrač, ali može konkurirati i na poziciji desnog beka, posebno protiv lošijih ekipa koje su sklone parkiranju autobusa pred gol. Riječ je o igraču koji je odličan dribler (najbolji u ligi s 4,9 driblinga za 90 minuta) i jako je dobar u oduzimanju lopte (pri vrhu lige s 3,1 oduzetom u 90 minuta). Postotak točnosti centaršuteva od tek 20 posto nije sjajan rezultat, ali i tu je pri vrhu lige. Teško je ipak očekivati da će Grezda biti žrtvovan na beku, ali mogao bi to biti povratnik Tomislav Šorša, koji je i prije odlaska iz Osijeka znao povremeno odigrati na toj poziciji. Profil prvih prinova – uz Grezdu i Šoršu, tu je i Petar Bočkaj, koji je u Lokomotivi znao odigrati na poziciji lijevog bočnog – ali i napadačke sklonosti Borne Barišića sugeriraju da Zekić računa s vrlo ofenzivnim bekovima, pa možda i s prelaskom na sustav s trojicom natrag.

U nestašici lijevih bekova, Osijek ima kapital u vidu Borne Barišića. Njegov ispolirani centaršut često je bio glavni plan ulaska u šansu, što je vidljivo iz činjenice da je bio prvi asistent ekipe, te će stoga sasvim sigurno i dalje ostati jedan od glavnih nositelja igre – naravno, pod uvjetom da ga klub ne proda. Iako polivalentni Škorić i Bočkaj mogu zakrpati to mjesto u slučaju njegova odsustva, dobro bi bilo dovesti zamjenskog lijevog beka.

Zaključak: Zadnja linija izgleda ponajbolje u momčadi. Stabilna igra većine igrača sugerira kako ne treba popravljati ako nije pokvareno. Osijeku će trebati tek zamjenski lijevi, eventualno i desni bek.

Vezni red

Ponajveći problem Osijeka. Dmitro Lopa je otišao s momčadi na pripreme i čini se da će ostati u Osijeku. Na Karla Lulića, koji je također bio na posudbi (iz Sampdorije), ali nije se uspio nametnuti, više se ne računa. Za očekivati je da će ostati i Benedik Mioč, Josip Knežević, Domagoj Pušić i Milovan Petrovikj, dok bi Aljoša Vojnović – koji je u proljetnom dijelu prvenstva izgubio status startera – mogao i otići. Lukić je većinu proljetnog dijela odigrao kao defenzivni vezni i to dosta dobro. Novi igrači su krilni Grezda, polivalentni Bočkaj i daroviti centralni veznjak Robert Mudražija, bivši igrač NK Zagreba koji je prošlu sezonu proveo u austrijskom drugoligašu Lieferingu, koji RB Salzburgu služi kao ‘Lokomotiva’.

Ostaje vidjeti i koliko može Zoran Zekić, jer Osijek je više puta ove godine igrao bezidejno te konstantno djeluje napadački vrlo siromašno i ovisno o centaršutu

Međutim, nitko od navedenih igrača nije playmaker i to je problem. Osječani stvaraju jako malo šansi, sa 10,1 udarcem po utakmici tek su šesti u ligi, a tek u 55 posto slučajeva kad ostvare posjed, uspiju ga prenijeti na protivničku polovicu. Prvi su po broju centaršuteva u ligi, ali prema brzini posjeda koju InStat mjeri tako da usporedi broj točnih dodavanja u minuti posjeda tek su na osmom mjestu, s 12,9 neznatno bolji od RNK Splita (12,7) i Istre (12,8) – daleko od Dinama ili Rijeke kojima je taj indeks preko 15. Po defenzivnim duelima su treći, ali po napadačkim tek peti. Dakle, Osijek treba kreativnog veznjaka, sposobnog kontrolirati protok lopte i lomiti suparničku liniju dodavanjem. Takvog je igrača jako teško naći; Osijek ga je imao u Josipu Mišiću i baš takav igrač bi im danas došao kao naručen. Ostatak vezne linije odgovara ulozi u kojoj se nalaze. Vojnović je, ako ostane, fantastična opcija jer u rotaciji može pokriti nekoliko mjesta, a Milovan Petrovikj i Domagoj Pušić dobre su opcije za zamjene. Treba vidjeti i što može pružiti mladi Luka Marin.

Zaključak: Osijek treba kreaciju, protočnost lopte i igrače koji mogu kontrolirati utakmicu. A takve je najteže naći na tržištu.

Napad

Osijek ne zabija puno i ima gotovo 20 golova manje nego Rijeka, Hajduk ili Dinamo. A i to što zabije obično potrpa Ejupi. Gabrijel Boban, Antonio Perošević i Lopa dobro ga nadopunjavaju, ali očito je kako Osijek treba još jednog napadača koji može stvarati višak u zadnjoj četvrtini terena. O imenima je teško spekulirati, ali vjerojatno slično razmišlja i Zekić.

Zaključak: Ako žele podignuti učinak na razinu više, u Osijeku trebaju napadača koji će biti sposoban kreirati onda kad se zatvore svi putevi.

Summa summarum: Osijek za novu sezonu

Vratari: Mikulić, Malenica, Barešić

Obrana: Matas, Barać, Škorić, Lesjak, Šimunec, Lišnić, Barišić, (lijevi bek)

Vezni red: Lukić, Pušić, Petrovikj, Mioč, (centralni vezni), Mudražija, Vojnović, Knežević, Lopa, Grezda, Šorša, Bočkaj

Napadači: Ejupi, Boban, Perošević, (napadač), Grgić

Dakle, u realnoj nadogradnji nedostaju još najmanje dva ciljana pojačanja kako bi nakon faze ekspanzije došlo do nečega što možemo nazvati daljnjim razvojem. Ostaje vidjeti i tko će iz aktualnog kadra napustiti klub – bilo da preseli kod gazde u Mađarsku, bilo da se Osijek odluči na prodaju, ako dobije ponudu. To će uvjetovati i profil dodatnih prinova. Također ostaje vidjeti i koliko može Zoran Zekić, jer Osijek je više puta ove godine igrao bezidejno te konstantno djeluje napadački vrlo siromašno i ovisno o centaršutu. Koliko je to odgovornost veznog reda, a koliko Zekićeva, teško je odrediti.

Za daljnji rezultatski napredak Osijek treba i bolji sustav igre s proaktivnijim mentalitetom. Pritom je teško definirati što bi taj napredak točno značio, budući da bi za uplitanje u borbu za naslov Osijeku trebala znatno ozbiljnija pojačanja. Jer puno je lakše skočiti s osmog na četvrto mjesto, nego s četvrtog prijeći na, recimo, drugo.