Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Prijelomna točka?

Löw je pogriješio. Ali je prepoznao pogrešku i sada može ići do kraja

Zadnja izmjena: 24. lipnja 2018. Profimedia

Njemačka je plesala po rubu ispadanja.

Nakon što je Italija osvojila Svjetsko prvenstvo 2006., na idućem je mundijalu izletjela već u grupi. Nakon što je Španjolska osvojila Svjetsko prvenstvo 2010., na idućem je izletjela već u grupi. Nijemci su protiv Švedske bili opasno blizu da nastave niz i postanu treći osvajači zaredom koji putuju doma nakon grupne faze, ali je Toni Kroos, za potvrdu svih klišeja, golčinom upisao tri boda. Međutim, aktualni prvak se nekako spasio, a Joachim Löw je dobio priliku da stvari popravlja na putu.

Njemački izbornik je, doduše, ionako već povukao prve poteze. Nakon utakmice protiv Meksika na klupi su ostali Mesut Özil i Sami Khedira, što je prilična promjena u njemačkim redovima. Naime, Özil je nastupio u svim utakmicama na velikim natjecanjima još od 2010. i Löwova odluka da ga zakuca na klupu je stvarno velika stvar u hijerarhiji u momčadi, jer je godinama ovo na neki način bila upravo Özilova momčad s obzirom da se puno toga podređivalo njemu.

Ovim je potezom Löw štafetu šefa parade konačno i definitivno predao Kroosu – ključnom čovjeku za kontinuirani posjed, što je osnova sustava igre koji prakticira Njemačka, jer upravo je Kroosovo pozicioniranje fantastično važno za otvaranje napada i prijenos lopte do zadnje trećine.

Njemački bekovi odlaze visoko i stoperi ostaju dva-na-dva s švedskim napadačima. Kako bi ostvario brojčanu superiornost u prvoj fazi igre, Kroos se spušta duboko u liniju sa stoperima. Međutim, za razliku od klasičnog LaVolpeova otvaranja, gdje zadnji vezni ulazi između stopera, Kroos ostaje u lijevom halfspaceu kako bi zatvorio romb i otvorio koridor za iznošenje lopte, a kako bi onda i dalje ostao opcija za igru u veznom redu.

Švedska se brani u zoni 4-4-2, Kroos se pojavljuje kao opcija za dodavanje i jedan napadač prati njegovo spuštanje, dok drugi zatvara liniju dodavanja prema İlkayju Gündoğanu. Takav manevar otvara prostor za Jérômea Boatenga i na taj način Njemačka može mirno premostiti prvu liniju zonske obrane i donijeti loptu u zadnju trećinu te opteretiti suparničku obranu, a Kroos se podiže natrag i može i dalje kontrolirati igru. Na taj je način suparnik pod konstantnim pritiskom i kroz takav kontinuirani posjed na protivničkoj polovici Njemačka ostvaruje preduvjet svog plana stvaranja viška kroz pozicijsku igru.

Savršena taktika, pogrešna strategija

Međutim, tu završavaju dobre stvari i počinju ozbiljni problemi. Da bismo to objasnili, poslužili smo se snimkom iz ptičje perspektive i napravili grafiku na kojoj smo iscrtali zone za Juego de Posición.

Boateng iznosi loptu, otvara Joshuu Kimmicha na desnom beku, Šveđani rade odlična pomicanja prema lopti, ali Njemačka ima odličnu poziciju kroz trojicu igrača koja kontroliraju bliži halfspace, te imaju okupaciju daljnjih zona. Međutim, ipak ništa ne radi kako treba.

Nije stvar da je Löw izabrao pogrešnu taktiku, ona je gotovo savršena. Njemačka ima vrhunski uigranu geometriju i igrači okupiraju zone terena tako precizno da su gotovo u milimetar točni i igrači solidno ispunjavaju principe igre. Taktički, ako pričamo o figurama, sve je apsolutno u redu. Međutim, igrači nisu figure, oni nose neke svoje specifične karakteristike i kvalitete o kojima se treba voditi računa. I zato, iako je taktika ispravna, strategija je sasvim pogrešna. Löw na pravim pozicijama ima krive ljude i traži višak u pravim zonama u kojima oni to ne mogu ostvariti.

Kroosov gol je savršena ilustracija situacije. Dok god si u utakmici, možeš ispraviti svoje pogreške

Za uzor je uzeo Juego de Posición kakav igra Španjolska, ali nema igrače koji mogu raditi ono što rade Španjolci. Kad su u ovom trokutu Isco, David Silva i Koke, onda oni neusporedivo brže obrađuju loptu. Rotiraju se i odigravaju iz prve, navlače obranu i tjeraju na skupljanje kako bi otvorili priliku da pukne negdje drugdje. Mogu okrenuti stranu i odigrati na suprotnog beka gdje je Jordi Alba puno okomitiji nego Jonas Hector. Kad su u ovom trokutu Thomas Müller, Sebastian Rudy i Marco Reus, onda oni nemaju naviku ni sposobnost toliko brzo manipulirati loptom, teško se mijenja strana i Njemačka je osuđena na Kimmichove nabačaje s poludistance. A to otvara nove probleme.

Ne samo da je Timo Werner igrač prostora, a ne skoka i duela, nego dodatno otvara obranu.

Kad njemački napadači uđu u kazneni prostor, prvo gube momentum koji ide na ruku napadačima. Ne napadaju statičnog stopera iz trka nego stoje ili se kreću lateralno i tu je velika prednost obrambenih igrača. Međutim,puno veći problem su ničije lopte koje nastaju nakon duela kojeg ne mogu dobiti. Dvojica švedskih igrača bez problema kontroliraju druge lopte ispred obrambene zone i prelako pokreću kontranapade, dok Njemačkoj nedostaje ravnoteže u igri.

Pošto su bekovi visoko, ondje gdje bi trebala biti krila, a krila unutra kao drugi napadači, dvojica veznih igrača se moraju povlačiti kako bi pomogli stoperima da ih ne ostave same. Ako ipak krenu na skraćivanje ovog prostora i osvajanje drugih lopti, onda svaka neosvojena lopta ili greška u predaji znači da stoperi moraju igrati ekstremno riskantno. To onda znači ili primljen gol ili da stoperi imaju ozbiljne probleme s kartonima. Što su zorno dokazali Kroos i Boateng.

Kako bi to spriječio, otvorio bolje šanse u napadu, ali i osigurao defenzivnu tranziciju, Löw mora promijeniti strategiju. Umjesto Španjolske inačice JDP-a, kao uzoru se treba okrenuti onoj verziji koju je Pep Guardiola prakticirao dok je trenirao Bayern. Dovoljno slično da dijeli iste principe i dovoljno različito da riješi gomilu problema.

Löwove adaptacije

Upravo je to, barem na trenutke, Löw napravio u drugom poluvremenu kad su stvari izgledale mnogo bolje nego u prvom.

Pep je u Bayernu ulazio s bekovima u halfspace, a na krilu je izolirao Douglasa Costu ili Arjena Robbena. Löw je uveo Marija Gómeza na poziciju devetke i premjestio Wernera na krilo kako bi dobio sličan učinak. I sam gol, ali i serija opasnih situacija je došla iz toga da je Werner dobio loptu na krilu odakle, za razliku od Hectora i Kimmicha, može napasti driblingom. I u ovoj situaciji je švedska obrana dobro pokrivala, ali Werner je napao prostor i driblingom na samom rubu kaznenog stvorio situaciju iz koje pada gol. Hector to ne može napraviti, ali je mnogo korisniji na poziciji u halfspaceu odakle može reagirati pritiskom na izgubljenu loptu.

Uostalom, ulazak Juliana Brandta je pokazao što nedostaje Njemačkoj u liku Leroyja Sanéa koji je ostao doma. Brandt drugi put ulazi u utakmicu i drugi put pogađa okvir gola, jer donosi dimenziju dubine kroz dribling. Julian Draxler i Reus su sposobni proći suparnika u malom prostoru, ali nemaju tu okomitost. Za razliku od Španjolske, Njemačka nema brzinu protoka lopte i mehanizam da taj mali dribling pretvori u višak na drugoj strani terena. Werner je blizu, ali nije dovoljno dobar dribler i njemački izbornik ima još teških kadrovskih ispita u kojima bi neki senatori, poput Thomasa Müllera, mogli izgubiti poziciju.

Joachim Löw je definitivno pogriješio u pripremi turnira.

I kadrovski jer je ostavio najboljeg igrača po profilu koji mu je potreban, i strateški jer traži višak u krivim zonama . Međutim, svatko griješi i ono što određuje kvalitetu trenera nisu pogreške, nego spremnost da popravi svoje krive procjene i količina vremena koja mu za to treba. Löw je izvukao neke lekcije iz utakmice s Meksikom i brzo se odlučio za velike promjene, s obzirom na to da su Özil i Khedira već više od 10 godina ključni dijelovi njegove ideje. Iz utakmice s Švedskom mu ostaje izvući još pokoju lekciju i adaptirati svoju ideju kako bi stvarno otišao do samog kraja. Ova momčad ima još neiskorištenog potencijala i Kroos je svojim nevjerojatnim udarcem, kojim je popravio vlastitu pogrešku kod prvog gola, kupio dovoljno vremena da se poprave krive procjene.

A zapravo, taj Kroosov gol je savršena ilustracija situacije. Dok god si u utakmici, možeš ispraviti svoje pogreške. Joachim Löw je taj proces započeo nakon utakmice protiv Meksika i sad mu ostaje da ga dovrši švedskim lekcijama i da ode do kraja.

Ne propusti top članke