Partija šaha ne počinje prvim potezom nego otkucavanjem sata.
U tom kontekstu treba gledati činjenicu da je u javnost još početkom srpnja pažljivo plasirana priča kako je Hajduk spreman dati 2,5 milijuna eura kako bi iz Lokomotive doveo Luku Stojkovića. U suštini, taj je navodni Hajdukov interes iskorišten kao sat koji je Dinamo trebao prisiliti da povuče prvi potez u realizaciji transfera. Na to se nadovezao intervju za Sportske novosti u kojem se igrač vrlo jasno deklarirao kao dinamovac i u kojem je odlazak u Maksimir zacrtao kao najbolji razvojni put koji može zamisliti. Stojkovićev transfer u Dinamo je među navijačima postao tema koju se više nije moglo izbjeći, a samim time je stvoren pritisak na Upravu.
Nadmudrivanje u trokutu Dinamo-Lokomotiva-Stojković trajalo je više od mjesec dana. Pregovaralo se, dogovaralo uvjete i onda ponovo premišljalo. Otišlo se toliko daleko da su odrađeni liječnički pregledi, dogovorene su okvirne cifre, ali dugo vremena nije bilo konačne potvrde. U jednom trenutku se čak kroz tekstove ponovo počeo provlačiti Hajduk, kao provjereni recept kako pogurati stvari onda kad zapnu. Međutim, Igor Bišćan, kako su pisali novinari puno upućeniji u interne odnose u Dinamu, nije bio oduševljen Stojkovićem i zato je izostajala konačna potvrda.
Jučer je napokon došla: Dinamo je kupio Stojkovića. Tom je kupovinom napravio dvije bitne stvari.
Dinamo igra tako da postoji potreba za profilom igrača koji točno odgovara Stojkovićevim vještinama
Prva se svodi na to da je Martin Baturina jedini preostali pravi elitni talent u momčadi. Razvoj Gabrijela Rukavine već dulje vrijeme stagnira, Antoniju Marinu su 22 godine i daleko je od pozicije startera, a Bartol Barišić, Luka Lukanić, Anes Krdžalić, Marko Brkljača, Jakov Gurlica i Moreno Živković nisu ni blizu prve momčadi. Možda će svaki od njih napraviti iskorak kao što je napravio Josip Šutalo i možda će iskočiti još netko iz drugog plana kao što je to napravio Fran Topić, ali činjenica je da Dinamo više nema toliko elitnih talenata u izlogu prve momčadi. Stojković to automatski popravlja.
Riječ je o dečku koji još uvijek ima 19 godina. Stojković iza sebe ima 65 nastupa u HNL-u, ali je, teoretski, tek završio s juniorskim stažom. Odradio je tri pune sezone seniorskog nogometa i to daleko više razine nego Barišić ili Brkljača koje je pratio imidž vrhunskih talenata, ali još je uvijek dijete i još uvijek ulazi u kategoriju talenta. I to onog elitnog, čija je produkcija u prvoj momčadi u zadnje dvije ili tri godine pomalo stala.
S krila u sredinu
To nas dovodi do druge stvari. Proda li Dinamo zaista Luku Ivanušeca u Nizozemsku ili bilo gdje drugdje, u Stojkoviću ima izravnu zamjenu. Jasno, Ivanušec posljednjih šest mjeseci igra u odličnoj formi i jedan je od najboljih Dinamovih igrača. Treba imati na umu da će Stojković neko vrijeme hvatati tu razinu, baš kao što je i Ivanušecu trebao određeni period prilagodbe na standarde koje Dinamo nameće. Međutim, Stojković je prirodni nasljednik u Ivanušecovoj ulozi.
Karijeru je počeo kao klasično lijevo krilo. Cijeli je omladinski staž proveo na lijevom krilu i u sredini je počeo igrati tek prošle sezone. Silvijo Čabraja ostao je bez Lukasa Kačavende i Sherifa Kallakua, tako da je centralnu zonu odlučio popuniti Stojkovićem, što je imalo smisla. Stojković je s lijevog krila ulazio prema sredini kako bi mogao koristiti desnu nogu i naučio se snalaziti u gužvi. Kad ga je Čabraja stavio na desetku, već je bio naviknut na brzinu kojom se mora rješavati lopte i kutove pod kojim mu dolazi pritisak.
Uspješnost adaptacije pokazuje i statistika. Stojković je u sezoni 2021./22. imao 2,1 osvojeni duel po utakmici uz 44 posto uspješnosti. Prošle je sezone bio godinu stariji, povećala mu se minutaža koju je dobio i to automatski utječe na rast brojki, ali došao je do toga da osvaja 4,3 duela po utakmici uz 46 posto uspješnosti. Udvostručio je broj driblinga, broj dodira po utakmici mu se praktički utrostručio, a porasle su i obrambene brojke. Ukratko, Stojković je prelaskom u sredinu terena dobio dodatnu dimenziju u igri. Postao je važna karika u razigravanju suigrača i organizaciji igre, lopta je češće dolazila do njega, napad se fokusirao na njegove vještine, a broj ključnih dodavanja skočio s 0,7 na 1,6 ključno dodavanje po utakmici.
U Dinamu tu centralnu poziciju okupira Martin Baturina i za očekivati je da se Stojković vrati na krilnu poziciju. Međutim, i Ivanušec nominalno igra lijevo krilo, pa većinu vremena provodi vrebajući prostor iza leđa zadnjeg veznog.
Treba vidjeti u kojoj će mjeri Sergej Jakirović redizajnirati Dinamov stil igre i hoće li se odlučiti na kadrovske promjene. Ali dok god je Bruno Petković u momčadi, jasno je da će fokus postavljenog napada biti na iskorištavanju međulinijskog prostora. Svi Dinamovi treneri u zadnjih četiri ili pet godina — a tu pričamo o sedam imena od Nenada Bjelice naovamo; sedmorici različitih trenera koji su imali različite stilove — gurali su tu i još jedno krilo za dodatnu dominaciju. Prvo je to bio Dani Olmo, pa Lovro Majer, a sada je to Ivanušec koji ulazi s krila kao dodatna opcija u sredini. Logično je da Jakirović nastavi po istom receptu i logično je da iduća opcija za ulazak s krila prema sredini bude upravo Stojković.
Adaptacija na novu hijerarhiju
Pitanje je što se točno Bišćanu nije svidjelo kod Stojkovića i zašto ga, barem tako kažu, nije htio u svojoj momčadi. No, Dinamo igra tako da postoji potreba za profilom igrača koji točno odgovara Stojkovićevim vještinama. Odlično se snalazi u gužvi kad uđe prema sredini, dobro se pozicionira i štiti loptu u primanju, može riješiti suparnika driblingom, a onda nadograditi situaciju proigravanjem. Stojković je prošle sezone imao ukupno 47 ključnih dodavanja i od njega su po tome od veznih igrača u HNL-u bolji bili samo Tonio Teklić, Jurica Pršir, Martin Baturina i Filip Krovinović. Bio je bolji čak i od Ivanušeca koji je prošle sezone skupio 41 ključno dodavanje.
Vjerojatno će manje pucati; prošle je sezone imao 2,2 udarca prema suparničkom golu čim je bio drugi veznjak u ligi, s tim da je Stojković bio bliži Tekliću na prvom mjestu nego Ivanušecu, Miji Caktašu i Toniju Fruku koji su praktički izjednačeni na trećem, četvrtom i petom. U Dinamu će imati više loptu u zadnjoj trećini, povećat će mu se dodavačke brojke i broj dodira s loptom, ali teško da će imati volumen udaraca kakav je imao u Lokomotivi. Tim više što nije ubojit u tim udarcima. Teklić i Caktaš zabili su po osam golova, Ivanušec 12, a Stojković samo četiri, što nije neka impresivna brojka kad pogledamo broj pokušaja.
Ali to sve spada u fazu adaptacije na novo mjesto u hijerarhiji. Bitno je to da je Stojković igrač s vještinama kakve Dinamo traži. Čak i da Ivanušec ne ode već ovog ljeta, Dinamo je kupio igrača koji je njegov prirodni nasljednik, a to je automatski dobar posao.
