Prizemljene iluzije u Finskoj

Hrvatska je još jednom izgubila. Plasman na Mundobasket izgleda kao sanak pusti

Zadnja izmjena: 29. studenoga 2021.

Naoružana mladenačkim samopouzdanjem Hrvatska je ušla u nove kvalifikacije i pucala sebi u nogu. Upisan je poraz i u Finskoj te su već sad drastično smanjene šanse za plasman na Mundobasket, time i na Olimpijske igre u Parizu, a opasno je ugrožen i plasman u drugu fazu kvalifikacija, što za sobom nosi dodatne probleme u idućim kvalifikacijama za Eurobasket. Budućnost ne da nije svijetla — mračna je i hladna poput finske polarne noći.

Veljko Mršić je u svoj izbornički mandat krenuo vrlo uspješno, ali već se poduže vrijeme čini da je negdje putem pogubio konce. Predolimpijski turnir u Splitu odrađen je kriminalno, a u ove dvije utakmice nije odavao dojam čovjeka koji ima jasnu ideju što i kako želi postići na parketu. U Finskoj je nastavio eksperimentirati sa svih 12 igrača i nepreglednim nizom rotacija kojima je teško pohvatati smisao.

Za početak treba utvrditi da je Finska reprezentacija koja ne bi trebala biti jača od ovakve Hrvatske: njeni nositelji (Petteri Koponen, Shawn Huff i Sasu Salin) su u svojim 30-ima i prošli su svoj zenit koji nije bio pretjerano visok, dok mladići na početku svojih 20-ih (Edon Maxhuni, Elias Valtonen i Mikael Jantunen) po talentu ne bi smjeli biti ravni hrvatskim nadolazećim nadama. Poznato je bilo i da će Hrvatska imati znatnu prednost u reketu, što je značilo da će Finci svim silama taj hendikep pokušavati kompenzirati vanjskim šutom.

Mršić je u susret ušao s istom petorkom kao protiv Slovenije: Gnjidić — Badžim — Marčinković — Rudan — Marić i to nije izgledalo dobro zato što se Matej Rudan i Marin Marić nisu uspjeli nametnuti u reketu, a s obzirom na poslovičnu rezerviranost vanjske linije (iako je Lovro Gnjidić pokazao veću agresivnost u prodoru) Hrvatska je u napadu potpuno prikočena. Mršić je to brzo uvidio i u vatru ubacio 21-godišnjeg Danka Brankovića, koji uopće nije bio u kadru za prethodni susret sa Slovenijom.

Reprezentacija ne služi tome da razvija igrače. Oni stasavaju u klubovima, a kada dođu u reprezentaciju, tu nisu došli da se uče košarci, nego da naprave posao

Može se reći da je Brankovićeva rola u prvom poluvremenu najbolja stvar koju smo u ovom kvalifikacijskom ciklusu vidjeli od Hrvatske. Cibonin centar visok 214 cm je tijekom godine pokazao ogromni napredak u vrlo kratkom vremenu, što je zorno demonstrirao jučer u Espoou. Čvrstim blokovima otvarao je mnogo prostora za šut hrvatskim bekovima, ali to nije dobro iskorišteno s obzirom na veliki broj ‘ciglara’ među njima. No, zato se Branković sjajno pozicionirao pod obručem i koristio svoju visinsku prednost za lagane realizacije, a pokazao je i da može pogoditi šut s vrha reketa.

Najveća bojazan oko Brankovića bila je obrana, odnosno kako sakriti njegove spore noge. S obzirom na taj hendikep, pick je uglavnom branio zoniranjem, što je ostavljalo mnogo prostora za šut igraču s loptom, ali je njegova krakatost obeshrabrivala finske bekove da šutnu preko njega, stoga su radije tražili pas prema centru koji se odmotavao, ali su tu pozadinske rotacije radile dobar posao. Pored toga, bio je izvrstan kada je bio njegov red da pomaže nakon probijanja vanjske linije te je podijelio par blokada.

Šamar za Prkačina

U tom je periodu Hrvatska preuzela inicijativu. No, kada je došlo vrijeme za zamjene Mršić je ponovo vratio Marića, mada se on nije proslavio u prvom ulasku. Tako je Filip Bundović, najbolji igrač protiv Slovenije, u prvom poluvremenu dobio najmanju minutažu od svih 12 igrača, dok je drugi najbolji Roko Prkačin ušao tek polovicom druge četvrtine zato što je druga opcija na četvorci bio Tomislav Gabrić, koji je bio vrlo loš i jučer i u Zagrebu.

Lutanja u rotacijama preskupo su koštala Hrvatsku. Na poluvrijeme se otišlo s neriješenim rezultatom (34:34), ali neke su stvari bile vrlo zabrinjavajuće: usprkos nadmoći u visini i fizičkoj snazi, nije napravljena skakačka dominacija (Finci su imali skok više), dok je Hrvatska čak 26 poena postigla iz reketa (naspram samo šest finskih) iako je domaći izbornik Henrik Dettmann naredio udvajanje na centrima čim krenu u dribling. Oni su bacali mnogo povratnih pasova na perimetar, ali gotovo ništa od toga nije iskorišteno.

Na početku drugog poluvremena krenulo je po zlu za goste. Finci su krenuli odlučnije koristiti činjenicu da Hrvatska zapravo ima trojicu centara istog profila kada je obrambeni dio u pitanju: brzina Brankovića, Marića i Bundovića razlikuje se u nijansama, odnosno, niti jedan nije sposoban agresivno iskakati na picku, što su Maxhuni, Koponen i Salin počeli kažnjavati tricama i doveli Finsku na maksimalnih +10 krajem treće četvrtine. Nejasno je zašto je Mršić čekao posljednju četvrtinu da pokuša spriječiti takvu obrambenu rupetinu igrom s dvije pokretne četvorke, a i tada su se Prkačin i Rudan vrlo kratko zadržali zajedno na parketu.

Hrvatskoj je očajnički trebao impuls u poenima iz vanjske linije, stoga se jasno vidjelo da su tvrdnje Mršića i Dina Rađe da bi dolazak Marija Hezonje donio više štete nego koristi ništa više nego proziran pokušaj opravdanja za diplomatski neuspjeh (Uniks je ruskim reprezentativcima dopustio igranje za reprezentaciju). No, nada se ipak ukazala: Toni Perković, koji je zbog vrlo dobrog obrambenog angažmana imao najveću minutažu na susretu, pogodio je dvije trice, a u prvom dijelu zaboravljeni Bundović nastavio je s nadahnutim predstavama i Hrvatska se uspjela vratiti u egal.

A onda je uslijedio bolni trenutak spoznaje surove stvarnosti.

Mršićeva glavna težnja u završnici bila je spustiti loptu na Prkačina u izolaciji s 37-godišnjim Huffom. Premda je osam centimetara viši, dvostruko mlađi i eksplozivniji, Prkačin nikako nije uspijevao iskoristiti te prednosti u igri jedan-na-jedan. Finsko-američki veteran odigrao je 33 minute, najviše na utakmici, umalo upisao double-double (14 poena i devet skokova), a usto se u samoj završnici uspješno othrvao naletima mladog Cibosa. S jedne strane naklon do poda za Huffa, a s druge je ovo pravi šamar prizemljenja za Prkačina i sve koji se kunu u njegov potencijal. Postaje sve jasnije da je u pozicijskoj košarci Prkačin igrač limitiranih mogućnosti.

Odgovorni pričaju bajke

Hrvatska je na koncu upisala poraz od skromne domaće reprezentacije, koja je bolje iskoristila svoje karte. Hrvatska je iz reketa ubacila 28 poena više od suparnika, ali Finci su to nadoknadili s nadmoći u vanjskom šutu (trica 14/35 naspram 4/18). Opet je dojam da se ovo moglo dobiti, ali tim gore po Mršića jer to znači da su ovo propuštene prilike — nemojte sumnjati, do kraja ciklusa doći će i utakmice u kojima Hrvatska neće ni biti u šansi za pobjedu.

Upisana su dva poraza i to je tužno. No, još su tužnije izjave koje su ovih dana dolazile od izbornika i vrha Hrvatskog košarkaškog saveza, pogotovo prekjučerašnja Mršićeva da će se suparnici poput onakve Slovenije vrlo skoro pobjeđivati i s 10-15 razlike. Ne zna se što je gore: opcija u kojoj odgovorni javnosti pričaju bajke u koje ni sami ne vjeruju ili ona u kojoj kompletno vodstvo hrvatske košarke živi u poricanju.

Seniorska reprezentacija ne služi tome da razvija igrače. Igrači, uostalom, ni ne mogu stasati u jedva tjedan dana zajedničkih treninga i dvije utakmice s protivnicima prosječne, pa i skromne vrijednosti. Igrači stasavaju u klubovima, a kada dođu u reprezentaciju, tu nisu došli da se uče košarci, nego da naprave posao, odnosno upišu pobjede. Posao nije napravljen i netko bi to trebao pojasniti odgovornima koji žive u iluziji da grade nešto veliko.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.