Problem s Tsitsipasom

Igra jako dobar Australian Open, ali ima li šanse protiv Đokovića?

Zadnja izmjena: 28. siječnja 2023.

“Sjećam se kad je Tsitsipas tek dolazio na Tour”, započeo je Ivan Ljubičić kad sam konstatirao da su pojedini igrači preveliki robovi kalendara, a što nisam uspio uvrstiti u intervju koji smo radili prije otprilike dva mjeseca. “Njegov otac Apostolos me pitao što mislim, što bi sve trebali igrati. Ja sam mu rekao da igraju previše, na što je on rekao — OK, ne slažem se i zdravo, doviđenja. Kad je netko navikao igrat puno, onda mu je jako čudno igrat manje. I kad je netko naučio nešto radit na jedan način, treba mu se dogodit nešto jako loše da bi uzeo u obzir neku promjenu.”

U razdoblju od početka 2018. do kraja 2022. Stefanos Tsitsipas je odigrao točno 343 mečeva na ATP Touru, najviše od svih. Drugi je Daniil Medvjedev s 322 meča, ali tu postoji jedan bitan detalj; Tsitsipas je odigrao i 15 turnira više, odnosno — iako je generalno bilježio dobre rezultate — ranije je ispadao s turnira, samo da bi tražio priliku što prije igrati novi main draw. U svakoj od prethodnih pet sezona bio je među četvoricom igrača s najviše odigranih mečeva, a prošle je s 81 odigranim bio prvi na toj listi. Kad je potkraj studenog 2021. završio na operaciji lakta, pet tjedana kasnije igrao je ATP Cup; igrao je, iako je, po vlastitom priznanju, još uvijek osjećao izvjesnu bol, a kasnije će i pomalo neočekivano doći do polufinala Australian Opena.

Tsitsipas igra puno i igra previše, ali eto, nije mu se zbog toga još uvijek dogodilo ništa jako loše. Dapače. Postao je etablirani top 10 igrač, pa često i jedan od glavnih pretendenata na Grand Slam naslov. Ima titulu sa završnog Mastersa, ima dvije Masters 1000 titule, nekoliko polufinala na Grand Slamovima te jedno finale u Roland Garrosu. Pobjeđivao je i Rogera Federera i Rafaela Nadala i Novaka Đokovića. Bez ikakve dvojbe, zadnjih nekoliko godina jedan je od najboljih igrača na svijetu.

Međutim, i dalje ima jedan nedostatak u igri koji ga čini vrlo ranjivim. Ironija je u tome što taj jedan te isti problem vuče upravo od trenutka kad se pojavio na Touru. To je njegov jednoručni bekend koji je posebno ranjiv na reternu na brzim podlogama.

Grk je u seriji od devet poraza protiv Đokovića i to nije slučajno. Čudno je jedino to što on sam to ne shvaća kao nešto loše

Nećemo sada ulaziti u detalje, ali u suštini se radi o tome da su njegovi reterni preplitki, zbog čega se vrlo rano u poenu nalazi u podređenom položaju. Sezona 2021. bila je u tom smislu iznimka, iako je i tada bio prosječan, ali prošle se Tsitsipas vratio na svoje standardne brojke kad pričamo o reternu na tvrdim podlogama. Koliko u tom smislu može biti inferioran pokazao je lanjski poraz u polufinalu na Australian Openu, kad je protiv Medvjedeva na reternu od 100 poena osvojio njih 18.

Bilo kako bilo, po postotku osvojenih poena na reternu prvog servisa — na tvrdim podlogama — prošle je sezone bio je 96. na Touru; ako pričamo o drugom servisu, tu je bio 100., a po broju stvorenih break prilika 63. Možda i najrelevantniji statistički podatak kad pričamo o reternu je onaj o postotku osvojenih retern gemova, a Tsitsipas je tu bio 85., osvojivši njih 18 posto, što će reći da je bio najlošiji reterner od top 10 igrača.

Rutinsko finale?

Taj se problem javio i na ovom Australian Openu u četvrtfinalu protiv Jiříja Lehečke, iako se na prvu ne čini tako. Tsitsipas je u tom meču stvorio šest break prilika, ali njih pet je došlo u Čehovu prvom servis-gemu. U sljedećih 13 gemova na suparnikovu servisu nije stvorio nijednu jedinu break priliku — ne samo to, nego je samo jednom uspio doći i do deucea — a tu šestu je dobio u zadnjem gemu, ujedno i zadnjem poenu u meču.

Retern je inače možda i najteži udarac za popraviti, udarac za koji treba i vremena, ali Tsitsipas to vrijeme očito nema. Naučio je stvari raditi na jedan način i naučio je igrati veliki broj turnira. Uostalom, nije mu se još uvijek dogodilo ništa jako loše da bi u obzir uzeo promjenu. Nije to ni ta operacija lakta, ni tih 18 poena protiv Medvjedeva, pa nije, recimo, ni to što sada ima devet poraza zaredom od Đokovića. Nije, na kraju krajeva, ni to što mu jednoručni bekend još uvijek puca kad ga suparnici krenu bombardirati. Doduše, ne može se reći da je apsolutno isti igrač kakav je bio prije godinu-dvije, jer otkad surađuje s Markom Philippoussisom — naravno da je i tata Apostolos još uvijek ovdje — ima više varijacije u igri. Sad na redovitoj bazi upotrebljava servis-volej kao faktor iznenađenja te generalno više izlazi na mrežu.

Je li to, međutim, dovoljno za Đokovića? Nije. Ili vjerojatno nije.

Tsitsipas igra jako dobar Australian Open. U seriji je od zapravo 10 pobjeda, djeluje svježe i lagano poput ptičice, odlično se nosio i s kriznim trenucima u prethodnim mečevima i u krajnjoj liniji je napravio ono što se od njega očekivalo. Pobijedio je na Grand Slamu u svim mečevima u kojima je bio favorit. Konačno, rekli bi zlobnici.

Jedini je problem u tome što je ovo samo još jedan običan Grand Slam na kojem konkurencija nije bogznakakva i realno je reći da se Tsitsipas još uvijek nije suočio s razinom tenisa kakva ga vrlo vjerojatno čeka u finalu. Ni blizu. Na kraju krajeva, Grk je u seriji od devet poraza protiv Đokovića i to nije slučajno. Čudno je jedino to što on sam to ne shvaća kao nešto loše.

Jer servis, forhend, pa sad i ta varijacija nisu dovoljni i neće biti dovoljni za Đokovića; pogotovo ne za Đokovića u finalu Grand Slama, i to u finalu Australian Opena. Nole će možda i imati krizu u određenom dijelu meča, ali obično bi u ovakvim mečevima preživljavao takve trenutke, pogotovo protiv suparnika iz te famozne NextGen skupine. Ako bi se i dogodilo da se nekako zakopa, kao što je to bilo u finalu Roland Garrosa 2021. upravo protiv Tsitsipasa, gotovo uvijek bi se iskopao. Na kraju krajeva, jako bitno bit će upravo i to koliko će toga Tsitsipas raditi na reternu; jer kad ne radiš ništa na reternu, kad si u nekom dužem periodu bezopasan, nervoza i pritisak počinju se javljati i na servisu. Uostalom, nije ni za očekivati da protiv Đokovića na servisu budete savršeni kroz tri ili više setova.

Ne bi stoga bilo čudno da ovo bude samo još jedno Grand Slam finale u kojem će legenda ovog sporta na gotovo rutinski način riješiti svog možda i pomalo preplašenog ili impresioniranog suparnika. Jedan set uvrh glave, možda pokoja sitna prilika da zakompliciraš meč i to je manje-više to.

Osobno bih volio da sam u krivu. Volio bih da Tsitsipas zakomplicira ovaj meč i da pogura Đokovića do krajnjih granica. Mislim, tko ne bi volio triler od pet setova? Pa iako on sam odiše samopouzdanjem, što se vidi po njegovim gestama i općenito ponašanju na terenu, pa i nekim izjavama — a, poznavajući Noleta, nije mu se baš pametno šepiriti — bojim se da će se to jako teško dogoditi. Dapače. Ne bi bilo nimalo čudno da Đoković još jednom razoktrije sve slabosti svog suparnika. Suparnika koji onda ovaj poraz, 10. u nizu od Đokovića, vjerojatno ni ne bi doživio kao da mu se dogodilo nešto jako loše.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.