Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Prokletstvo pobjednika

Kako funkcionira NFL draft i zašto jedan sportsko-psihološki fenomen može imati presudni utjecaj

Zadnja izmjena: 1. svibnja 2017.

Jedna od privlačnosti sporta je što često doista sjajno dočarava kako političke i društvene prilike, tako i život općenito. Umnogome su događanja u i oko sporta često ponajbolji indikator zdravlja cijelog društva. Međutim, postoje i drugi fenomeni koje sport objašnjava. Jedan od tavih primjera je i NFL draft, prava poslastica za sve one koji vole teoriju igara, te sjajan pokazatelj jednog od psiholoških fenomena o kojima se premalo ili zapravo uopće ne priča.

Dakako, riječ je o prokletstvu pobjednika.

Ovisno o tome koliko ste mu se spremni oduprijeti ili se u njega upecati, imate šanse voditi godinama uspješnu ili godinama neuspješnu franšizu. No, krenimo od osnova…

Draft: Kako stvar funkcionira

NFL draft ne samo da je najveći događaj izvan regularne NFL sezone, nego je umnogome i najvažniji događaj poslije Super Bowla; onaj koji dobrim dijelom, barem dugoročno, uvjetuje kakva će biti budućnost vaše franšize. Nije stoga čudno da mu se posvećuje toliko pozornosti i toliko analiza te da cijela stvar traje tri dana: prvi dan biraju se samo igrači prve runde, drugog dana druge i treće, a trećeg dana od četvrte do sedme runde, nakon čega ostaju na raspolaganju još i nedraftirani igrači koje ekipe mogu slobodno izabrati. Logičan je broj tolikih rundi, pošto NFL ekipa ima 53 igrača na rosteru, daleko više nego u drugim sportovima.

Sam draft funkcionira po istom principu kao i u ostalim američkim sportovima – najlošije ekipe iz prethodne sezone biraju prve, od najslabije prema Super Bowl osvajačima, u istom redoslijedu u svakoj rundi. Osim toga, postoje i kompenzacijski izbori od treće runde pa nadalje, ovisno o tome koliko je ekipa prethodne sezone izgubila igrača u free agencyju. Ali to i nije odveć bitno za ovu priču.

Ključna je pak stvar da, s obzirom na kvantitetu izbora, sami pickovi služe kao valuta kojom se često trguje, čime je NFL draft uvjerljivo najzanimljiviji i najuzbudljiviji od svih u američkim sportovima. Kako ekipe ne mogu jedna od druge novcem kupovati igrače, čine to izborima na draftu, čime cijeli događaj postaje i dodatno sofisticiran i kompleksan sustav.

Navijačima je potrebno obećanje. A obećanje ne mogu dobiti s malo poznatim i dobrim linebackerom. Ne, Mr. Obećani može biti samo quarterback

Najzanimljiviji element kompleksnosti drafta je što svaka odluka utječe na svaku drugu. Primjerice, pretpostavimo da vam je potrebna određena pozicija i da ste identificirali tri igrača koji zadovoljavaju vaše kriterije. Pretpostavimo da ste 20. po redu za biranje i računate da će tada biti na raspolaganju jedan od te trojice. Ako su dva od ta tri igrača izabrana značajno ranije nego se moglo planirati (scenarij koji je iznimno čest) – recimo među prvih pet – vi morate ili promijeniti vaše prioritete i potencijalno strategiju ili smisliti metodu kako doći do mjesta koje vam nudi mogućnost da doista i dobijete određenog igrača. Ili se nadati da ćete imati sreće.

Ako inzistirate na tom igraču i ne želite mijenjati prioritete, a potencijalno i strategiju, na dobrom ste putu da napravite grešku. Grešku zvanu prokletstvo pobjednika.

Što je prokletstvo pobjednika?

Ako upitamo uvijek mudru Wikipediju, dobit ćemo odgovor: „Prokletstvo pobjednika je fenomen koje se pojavljuje u klasičnim dražbama s nepotpunim informacijama. Ukratko, tijekom takve aukcije prokletstvo pobjednika se pojavljuje zbog tendencije da pobjednik preplati ono za što bida.“

Razlog je jednostavan. Ako pretpostavimo da postoji srednja (nazovimo i ‘realna’) vrijednost nekog artikla (u ovom slučaju igrača), koja je zbroj iznosa svih ponuđača podijeljen s brojem samih ponuđača, onda je nužno onaj koji je ponudio najviše netko tko je preplatio tu srednju vrijednost, a za nju se pretpostavlja da je ‘realna’. Psihološka pozadina prokletstva pobjednika je preuveličavanje važnosti sadašnjosti, nauštrb čak i bliske budućnosti. Razlog je jasan – svi živimo u postojećem trenutku, a dugoročno smo pritom još i svi mrtvi.

Koliko su dražbe s nepotpunim informacijama popularne, svjedoči uspjeh reality serije Storage wars. A teško da postoji bolja dražba s nepotpunim informacijama od NFL drafta.

Svaka ekipa ima vlastiti tim koji određuje vrijednost svakom igraču. Informacije su svima jednako dostupne tijekom procesa evaluacije (nešto što prije Interneta i kablovske televizije nije bio slučaj), ali svejedno daleko od toga da su potpune. Kakva god procjena bila, nikad ne možete biti sigurni kako će se pojedini igrač prilagoditi na NFL, hoće li imati problema s ozljedama ili ponašanjem te hoće li moći zadovoljiti kriterije profesionalnog bavljenja sportom. Postoje bolje i lošije projekcije (na velikom uzorku to razdvaja dobre od loših analitičkih timova), ali to vazda ostaju upravo to – projekcije.

Ono što razlikuje NFL draft od klasičnih aukcija je što ne kreću svi iz istog položaja. Primjerice, kada se pojavi igrač za kojeg svi vjeruju da je vrijedan najvećeg iznosa (Andrew Luck je najbolji primjer), uzet će ga ekipa koja po plasmanu iz prethodne sezone ima prvi izbor prve runde drafta, kao što su to 2012. napravili Indianapolis Coltsi. Kako su svi i predvidjeli, Luck je postao jedan od najboljih igrača lige, potpuno vrijedan prvog izbora, quarterback koji nosi franšizu, a nosit će je 10 i više godina. Na taj način liga postiže paritet, te omogućuje da najlošije momčadi mogu s najboljim igračima relativno brzo postati konkurentne.

Međutim, ove godine na draftu nije bilo nekoga poput Andrewa Lucka. Nije bilo niti Cama Newtona, nije bilo nikog čak niti u rangu Marcusa Mariote. No, svejedno, quarterbackovi su bili najtraženiji artikli, iako je talent bio skroman. I onda su se dogodile pogreške…

Mr. Obećani vs Mr. Bust

Pozicija quarterbacka je ona oko koje se (neopravdano) sve vrti u NFL-u. Taj je narativ duboko ukorijenjen u sve elemente kulture ove igre: od vlasnika svake franšize pa do publike. Takav status ima iznimno dubinski utjecaj na percepciju vrijednosti igrača te zato i dolazi do problema.

Ove je godine draft klasa bila iznimno – kako kvalitetom, tako i kvantitetom – usmjerena prema obrambenim igračima. Prema različitim izvorima evaluacije talenta, obrambeni igrači bili su 15 od 20 najboljih prospekata po talentu i po onom što su odigrali za svoje sveučilišne momčadi. Niti jedan quarterback nije bio u top 10.

I što se dogodilo?

Tri ekipe, koje su se pomaknule prema gore u samom draftu, te tako svojim pickovima kupile tuđe – Chicago Bearsi, Kansas City Chiefsi i Houston Texansi – učinile su to kako bi izabrale quarterbacka. U klasi koja je među slabijima u posljednjih 10-ak godina. Za to su platili gotovo pa kraljevsku otkupninu.

Konzultirajući svoje bilješke prije drafta, kod svakog sam od tri spomenuta igrača napisao kratku bilješku: kod Mitchella Trubiskog pisalo je ‘mali uzorak’ jer je odigrao tek 13 utakmica kao starter na sveučilištu; kod Patricka Mahomesa ‘divljak’ jer, iako ima nevjerojatnu snagu ruke, iznimno često donosi loše odluke; kod Deshauna Watsona ‘loša progresija’ što je ključni element igre za QB-a u NFL-u. Dakle, svaki od trojice ima barem jednu (zapravo više njih) izrazitu manu zbog koje je ultra riskantan izbor te (ako vjerujemo prošlosti) zapravo postoji veća šansa da će podbaciti nego biti uspjeh. U tim okolnostima, očekivao bi se pad njihove vrijednosti. Međutim, postojale su ekipe koje su ih bile spremne preplatiti.

Generalni menadžeri tih ekipa to vrlo dobro znaju. To nisu glupi ljudi. Na njihovim pločama piše i značajno više informacija, pa su svejedno povukli ovakav potez. Postavlja se pitanje; kako je moguće da pametni ljudi, okruženi timom analitičara, nakon nekoliko mjeseci rada, padnu u zamku zvanu prokletstvo pobjednika?

Mi gradimo kulturu, kultura gradi nas

U ne baš spretno napravljenom igranom filmu Draft Day s Kevinom Costnerom u glavnoj ulozi pokušalo se prikazati sam proces drafta, što je napravljeno vrlo nerealno. Međutim, nije loše napravljen psihološki profil generalnog menadžera, kao i količina stresa koju proživljavaju, pogotovo zato jer moraju pomiriti nekoliko stvari koje su često nepomirljive – donositi dobre odluke na draftu, posložiti za sljedeću sezonu kompetitivnu momčad te zadovoljiti ambicije često nerealnih ‘sada i ovdje’ vlasnika. A sve to rade tijekom kompleksnog događaja gdje odluke svih drugih utječu i na vaše.

We need to make a splash!” – najbolja je rečenica tog filma, koju vlasnik upućuje svom generalnom menadžeru koji ima cilj s petim pickom uzeti ne pretjerano razvikanog, ali vrlo kvalitetnog obrambenog igrača. Međutim, franšiza koja dugo nije bila u doigravanju mora i dalje prodavati robu i sezonske karte. Navijačima je potrebno obećanje. A obećanje ne mogu dobiti s malo poznatim i dobrim linebackerom. Ne, Mr. Obećani može biti samo quarterback. Nakon toga, i glavni lik tog filma sklopi deal koji je tipičan primjer prokletstva pobjenika, samo da bi na kraju to izbjegao.

Međutim, u takvom su stanju bile i sve tri spomenute ekipe. Chicago Bearsima je, nakon niza neuspješnih sezona, trebao ‘splash’. Kansas Cityju je trebala nada da mogu otići dalje od onog gdje ih Alex Smith (inače solidan QB) može odvesti, a Houston je trebao instant-rješenje zbog dojma da ovo mora biti njihova sezona, s obzirom na kvalitetu njihove obrane. Svi su dali jako mnogo za nadu, upravo ono što je potrebno navijačima kako bi mogli biti uzbuđeni, a vlasnicima kako bi mogli prodavati dresove i godišnje karte. Dali su mnogo kako bi mogli prodati dojam kako su sve pokušali.

U medijima je izgrađena kultura ‘kulta quarterbacka’ i onda se ta ista kultura vraća kao bumerang kada je potrebno donositi racionalne odluke. Jer ako pogledamo ligu u posljednjih šest-sedam sezona, tri najuspješnije ekipe (one s najviše pobjeda) – New England, Seattle i Green Bay – sve su redom izabrale quarterbacka ispod cijene, ili u kasnoj prvoj rundi (Green Bay) ili čak i u kasnijim rundama drafta. Ako pogledamo cijelu lige, startni quarterbackovi su ili oni za koje se znalo da su ekstra talentirani, pa su bili prvi izbori drafta ili riskantni prospekti birani u kasnijim rundama. Općenito, za svaku od te tri  najuspješnije ekipe se može reći da puno radije prepušta pickove te s time drugima i prokletstvo pobjenika, te planira dugoročno. Međutim, nemaju svi generalni menadžeri luksuz strpljivih vlasnika i komforne situacije.

Umjesto toga, kultura gradi njih!

Kako onda biti pobjednik, a ne biti proklet?

Za početak, doista je moguće da svaki od tri spomenuta quarterbacka postane dobar, pa i odličan igrač. Budućnost nitko ne poznaje. Ali postoji prosječno očekivanje, koje se temelji na projekciji. Za svakog od spomenutih, daleko je veća šansa da kvaliteta neće pokriti cijenu. A u tom slučaju, niste prokockali samo jednu sezonu, nego i njih nekoliko. I realni i oportunitetni trošak postanu nepodnošljivi. Houston je, uostalom, to već prošao s Brockom Osweilerom.

Čovjek koji je najbolje manipulirao cijelim ovim procesom bio je Jimmy Johnson, trener Dallas Cowboysa s početka 1990-ih. U nevjerojatno dobrom kratkom dokumentarcu The Great Trade Robbery (obavezno pogledati) sve je objašnjeno. Potrebno je akumulirati vrijednost i onda njome manipulirati. Johnson je bio revolucionar te je izgradio najkvalitetniju momčad svih vremena, Cowboyse s početka 1990-ih.

Ne slučajno, njegov vrlo dobri prijatelj Bill Belichick to radi već 15-ak godina, pa je izgradio najdominantniju momčad u povijesti modernog američkog sporta.

Ono što sada rade Cleveland Brownsi s Paulom DePodestom na čelu iznimno nalikuje na proces koji su toliko dobro odradili Kauboji. Sjetimo se, i oni su u prvoj sezoni imali jednu pobjedu i 15 poraza. No, o tom procesu i samom Clevelandu u nekom drugom tekstu.

Jer oni možda jesu prokleti, ali barem ne kao pobjednici…

Ne propusti top članke