Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Protiv zatvaranja ABA lige

Kakve će biti posljedice za domaću košarku ako ABA uvede zatvoreni sustav s pozivnicama?

Zadnja izmjena: 18. ožujka 2017. Petar Glebov/PIXSELL

Regularni dio ABA lige konačno je došao svome kraju. Kažem konačno, jer ovo je bio najdosadniji dio regularnog dijela od njezinog osnivanja. Osim što je kvalitetom bila ispod svog uobičajenog nivoa, lako bi se moglo dogoditi da ostane bez ijednog svog predstavnika na ovogodišnjem NBA draftu.

Doigravanje su tako izborili Crvena Zvezda, Cedevita, Partizan i Budućnost, a iz lige je ispala uvijek simpatična Krka. Crvena Zvezda je, kao nitko do sada, pokazala potpunu dominaciju i uz samo jedan poraz osigurala vrh ljestvice. Ostatak društva ih je donekle pratio tijekom prvih nekoliko kola, ali ubrzo je otpao u borbi za vrh i krenuo zauzimati pozicije koje vode u play off.

Učinkom naših klubova u ovoj sezoni možemo biti polovično zadovoljni. U nikad težoj situaciji za klub, Zadar je uspio izboriti ostanak u ligi iako su ga mnogi prije početka sezone vidjeli kao glavnog kandidata za zadnje mjesto. Bila je ovo doista burna sezona za Zadrane, popraćena nezadovoljstvom navijača, nikad slabijim igračkim kadrom, a treneri na klupi mijenjali su se praktički iz mjeseca u mjesec. Situacija je u jednom trenutku bila toliko kritična da gotovo nitko nije htio preuzeti trenerski posao.

Suprotno očekivanjima, Cibona je startala odlično. Premda je sa smanjenom rotacijom igrala na tri fronta, to se na početku nije osjetilo u ABA ligi. Prevođena odličnim Antom Žižićem, iskoristila je lošu kemiju u momčadi Budućnosti te u jednom trenutku bila ozbiljni konkurent za playoff. Prodajom Žižića u Darussafaku krenuo je doslovno slobodni pad i niz poraza gdje su Cibosi u 12 utakmica ostvarili samo jednu pobjedu.

Sukladno očekivanjima, svoj dio posla obavila je Cedevita i spasila čast hrvatske košarke. No, dojam s parketa nije toliko dobar kao mjesto na ljestvici. Bila je ovo i za njih izrazito turbulentna sezona tijekom koje je promijenjeno jako puno igrača, ali i pokazano kakav strašan potencijal imaj ova momčad kada se ofenzivno posloži. Osim kontinuiteta u napadačkom dijelu igre, problem za Cedevitu svakako je obrana i tu nema naznaka da će stvari profunkcionirati na bolje u nastavku sezone.

Dok je prva polovica sezone još prolazila u relativno zanimljivom tonu, drugi dio je uspavao i najzagriženije košarkaške fanatike. Fokus se sa parketa više preselio na kavanske rasprave procjenjivanja izgleda izdvojenog četvorca na vrhu, i teorije je li bolje ići na Zvezdu u polufinalu pa ih pokušati izbaciti u dvije utakmice, ili je bolje šansu tražiti u finalu.

Milost ABA lige

Možda najzanimljivija stvar potkraj sezone bila je neslužbena informacija koja je počela kolati prije otprilike tri tjedna: priča da se ABA liga od sljedeće sezone zatvara i da će pravo nastupa u njoj imati odabrane momčadi koje bi dobile pozivnicu.

Naši klubovi nemaju moralno pravo pragmatično prihvatiti pozivnice te kurtoazno sa sigurne udaljenosti poželjeti sve najbolje ostalim domaćim davljenicima

Cijela je ta situacija izravna posljedica tihoga rata koji već godinama traje na relaciji Eurolige i FIBA-e. Nacionalni savezi priklonjeni su krovnoj europskoj košarkaškoj organizaciji koja ne priznaje ABA ligu, dok je potonja odnedavno u vlasničkim rukama klubova od kojih svi imaju cilj igrati euroligaška natjecanja. FIBA-in pokušaj da ove sezone paralelno organizira svoja kontinentalna klupska natjecanja pokazao se kao apsolutna blamaža, a pitanje je vremena kada će ostatak društva napustiti neuspjeli eksperiment, kao što su to nedavno najavili Talijani i francuski ASVEL.

Pošto je Euroliga od ove sezone postala praktički zatvorena liga i društvo za odabrane, realno je bilo za očekivati da će isto tražiti i od ABA lige – koju Euroliga, za razliku od FIBA-e, podržava. Ako bi se to stvarno i dogodilo, nekoliko je problema koji mogu nastati i dugoročno utjecati na naše košarkaške klubove koji se ne zovu Zadar, Cibona ili Cedevita.

Nema ništa sporno u tome da klubovi žele najbolje za sebe i da si žele osigurati što bolje uvjete u ligi koju igraju. Zato su, uostalom, i htjeli preuzeti vlasnički udio u ABA ligi. Međutim, njenim zatvaranjem bi ostali klubovi u Hrvatskoj bili osuđeni na životarenje i vjerojatni prelazak na amaterizam.

Pošto se protočnost prema ABA ligi više ne bi osiguravala kroz nacionalna prvenstva, ostaje upitno za što bi točno trebali igrati ostali klubovi koji neće dobiti pozivnice, jer domaća liga time drastično gubi na važnosti i kvaliteti. Domaće prvenstvo ionako je već godinama tek stvar prestiža i titula više u trofejnoj dvorani onoga tko ga osvoji, ali je barem donekle bilo relevantno jer se putem njega moglo ući u ABA ligu.

Privatni ulagači, poput onih koji su ulagali svoja sredstva u Šibenik Jolly, tek tada ne bi imali nikakvog interesa to raditi pošto bi ionako bili ostavljeni na milost ABA lige pri daljnjem dijeljenju pozivnica. A i dosadašnja praksa je pokazala kako se zatvaranjem lige vodstvo želi zaštiti od slučaja koji im se dogodio 2015., kada su finale slovenskog prvenstva igrali Tajfun i Rogaška, izbacivši time privremeno puno atraktivnije Krku i Olimpiju iz sudjelovanja u ABA ligi.

Pravila odavno nisu ista za sve

Nije upitno kako su i danas svi ostali klubovi koji ne igraju ABA ligu tek ekspozitura vodećih, koji od njih da grabe najbolje mlade igrače i pojačavaju svoje omladinske škole, ali dugoročno se može doista dogoditi polagano gašenje dobrog dijela košarkaških sredina iz kojih se crpi velik broj talenata na kojima počiva naša košarka.

Koliko god su prethodna desetljeća bila indikator lošega rada i upadanja u začarane financijske krugove zbog nerealnih ambicija klubova, stavljanje na margine sportskih ambicija jednako je loša i destruktivna situacija jer u sportu uvijek morate igrati za nešto. To ‘nešto’, kakve god benefite za klub nosilo, pokretačka je snaga koja klub gura prema naprijed i u uvjetima kada je situacija doista loša.

A ona je stvarno loša u našoj klupskoj košarci, to barem ne moramo opet ponavljati. U seniorskoj košarci na ovim prostorima imamo samo par klubova koji funkcioniraju na principima profesionalizma i tržišne ekonomije, a organizacijske strukture, koje bi mogle biti generator promjena u općem interesu, porušene su do samih temelja – kako u klubovima, tako i u savezu.

Savez mora shvatiti da košarka u Europi prolazi kroz završni period tranzicije koji je počeo početkom novog milenija i da FIBA odavno gubi rat sa Euroligom, a naši vodeći klubovi žele se što bolje pozicionirati unutar novonastale situacije. Hoće li situacija ostati kakva je bila do sada ili će se probati pronaći neko solomonsko rješenje u vidu osnivanja druge ABA lige iz koje bi se ulazilo u viši rang, ostaje za vidjeti.

No, naši klubovi koji bi dobili pozivnicu za zatvorenu ABA ligu (Zadar, Cibona, Cedevita), nemaju moralno pravo pragmatično ih prihvatiti te kurtoazno sa sigurne udaljenosti poželjeti sve najbolje ostalim domaćim davljenicima, koji bi se našli u bezizlaznoj situaciji. Karma bi ih ionako mogla sustići jako brzo ako bi se našli u situaciji da osvoje ABA ligu i osiguraju ulazak u Euroligu, a ista im se cinično zahvali i pošalje razglednicu na kojoj piše kako ne zadovoljavaju uvjete za sudjelovanje. U europskoj košarci pravila odavno nisu baš jednaka za sve.

Ne propusti top članke