Favre je vidio jasnu sliku ispred sebe. Imao je prednost od 2:1 nakon prve utakmice, imao je suparnika s imperativom prolaska jer od sezone 2015./16. nije igrao četvrfinale Lige prvaka, a kojem su nedostajali Thiago Silva i Marco Verratti kao ključni ljudi u obrani i veznom redu, preko kojih ide veći dio organizacije napada, te Kylian Mbappé koji je ključan za realizaciju tih napada. Favre je procijenio kako je pragmatično da se povuče u duboku obranu.

U suštini, Favre je pogriješio.

PSG je utakmicu dobio onda kad je odlučio igrati kao momčad; kad su Parižani odlučili da im ova utakmica puno znači

Iako je bilo logike u njegovu mišljenju kako bi PSG mogao imati problema u organizaciji napada bez Verrattija u sredini terena, domaćini su dominirali prvim poluvremenom. PSG je u 25. minuti imao 71 posto lopte u nogama, 207 točnih dodavanja s 92 posto uspješnosti i bez ikakvih problema je dolazio u završnicu napada. Najvećim dijelom su Parižani dominirali zbog toga što je Borussia igrala nevjerojatno pasivno. Leandro Paredes i Idrissa Gueye su jako rijetko bili pod pritiskom i mogli su birati dobra rješenja u posjedu lopte, tako da su u prvom poluvremenu zajedno napravili 79 točnih i samo sedam pogrešnih dodavanja. Još važnije, većina tih dodavanja je bila prema naprijed, tako da je PSG konstantno stvarao pritisak prema Borussijinoj zadnjoj liniji.

Iz ove perspektive, jasno je kako je Favre trebao iskoristiti Verrattijev izostanak i agresivnim presingom napasti upravo tu sponu između obrane te Paredesa i Gueyea kako bi ispresjecao igru i onemogućio PSG da kontinuirano održava pritisak. Favre se nadao kako će bez Verrattija ti organizirani dolasci naprijed biti predvidljivi i relativno spori, a samim time jednostavni za braniti. Međutim, PSG je igrao prilično dobro i Borussia naprosto nije mogla doći do lopte tako defenzivno postavljena. Dok je PSG napravio 207 točnih dodavanja, Borussia je skupila tek 76 i nije bila nimalo opasna.

Ovaj put momčadski

I Favre je u pravu, gol se može zabiti na više načina, ne samo kroz napad. Međutim, da biste bili opasni u tranziciji prvo je potrebno oduzeti loptu, a Borussia je bila previše blizu vlastitog gola i previše pasivna u svojoj zonskoj obrani. U suvremenom nogometu nijednom igraču ne možete dati toliko vremena na lopti. Hajduk je u derbiju riskirao sa Sadeghom Moharramijem i čovjek je dobio 15/17 svojih duela, 6/7 driblinga i 4/4 starta na loptu, a slično su odigrali i Paredes i Gueye koji su imali sasvim dovoljno vremena da biraju kvalitetna rješenja.

Međutim, treba istaknuti i to da su im se ta rješenja otvarala.

PSG je obično momčad heroja, svedena na Neymarove hero ball pokušaje ili Mbappéove trenutke inspiracije i osuđena na neki osjećaj letargije i plaćenika kojima nije stalo do toga što rade i koji javno pričaju da žele biti negdje drugdje. Tako je igrala prvu utakmicu u kojoj ju je Borussija razbila i tako igra većinu utakmica — kroz individualne pokušaje i čisti talent, pomalo na silu jer ima dovoljno kvalitete kako bi lomila suparnike oslanjajući se na bljeskove talenta bez pravog kontinuiteta igre.

Ovaj put je bilo drugačije.

Neymar je opet bio u centru pozornosti, BVB je veliku pažnju posvetio upravo njemu. Sa svojim kretanjem prema sredini je vezao suparnike za sebe, a Paredes i Gueye, koji su imali loptu, mogli su čekati dok im se ne otvori netko u prostoru ispred njih. Momčad koja obično ne radi bez lopte ovaj put se iznimno dobro kretala. Ángel Di María je ulazio s krila u prostor među linijama, Pablo Sarabia je bio discipliniran i konstantno je razvlačio Borussijinu zadnju liniju svojim napadanjem dubine bez lopte, a Edinson Cavani je pratio obojicu i pomagao im svojim postavljanjem.

PSG je ovaj put odigrao momčadski i to je bilo ključno. Pomogla je Borussia koja mu je prepustila kontrolu i pasivnom obranom dopustila da vezni red diktira tempo utakmice, ali je upravo prednja trojka radila ogroman posao u otvaranju prostora među linijama svojim kretnjama bez lopte. Favre je u svom planu igre sigurno imao zamisao da mu linije stoje puno kompaktnije, ali PSG je s lakoćom otvarao te prostore jer su se igrači nadopunjavali i žrtvovali u igri bez lopte.

BVB proigrao kad je već bilo kasno

Tu treba naglasiti i Neymara koji je odigrao utakmicu na način koji je za njegove standarde nevjerojatno zreo. Nije se spuštao preduboko po loptu i tako gušio Paredesa niti se gurao u međuprostor kako bi stvorio gužvu ondje gdje su se Cavani, Sarabia i Di María odlično nadopunjavali. Držao je svoju poziciju, iskorištavao je to što jednim potezom može napraviti kaos i što se suparnik boji toga, tako da je svojim postavljanjem otvarao prostor i veznoj i napadačkoj liniji, ali i Juanu Bernatu koji je dolazio visoko.

Baš je Neymar zabio prvi gol iskoristivši nepažnju Borussijine obrane na prekidu, ali njegov utjecaj na utakmicu je bio ogroman. Nije forsirao, imao je šest uspješnih od devet pokušanih driblinga jer je birao pravo vrijeme kada napasti, poštivao je suigrače i PSG je izgledao kao momčad koja jasno zna što želi i kako doći do toga.

Borussia nije tako izgledala. Favre je momčad postavio ipak previše pasivno i gosti su se željeli braniti, ali nisu imali jasnu viziju kako. Uostalom, BVB nije momčad koja se “zna” braniti, nema naviku igranja utakmica ovako defenzivno i napad je ključna odredinica identiteta momčadi. Ovdje je Favre pokušao pobijediti bez napada i Borussia je počela igrati tek kada je PSG imao 2:0 i kada je postalo jasno da više nema čekanja, ali tad je već bilo kasno.

PSG je utakmicu dobio onda kad je odlučio igrati kao momčad; kad su Parižani odlučili da im ova utakmica puno znači. Najbolje to pokazuje to što su slavili golove i pobjedu na kraju utakmice imitirajući meditacijsku pozu kojom svoje golove slavi Erling Braut Håland. Malo seljački, ali jasno pokazuje da je ovo momčad kojoj je ipak stalo.