Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Put u Beograd: Analiziramo i prognoziramo četvrtfinalne parove košarkaške Eurolige

Prošlo je 30 kola hvatanja zaleta. Sada počinje ono pravo

Završen je prvi dio euroligaške sezone i saznali smo četiri para koja će odmjeriti snage za plasman na Final Four u Beogradu. Što očekivati, kako bi se mogli rasplesti?

CSKA vs Himki

Prvi je par ujedno i najdosadniji, kao što obično bude kada se susretnu prva i osma momčad na ljestvici. U ovom je slučaju to još izraženije zato što je riječ o klubovima koji se dobro poznaju, a to dugo poznanstvo mnogo je draže Armijcima. Naime, CSKA osvaja domaći naslov prvaka već 15 godina u nizu (posljednjih godina se igra regionalna VTB liga umjesto ruske), a od toga su šest godina zaredom (2008.-2013.) igrači njihova suparnika u nadolazećem euro-playoffu promatrali proslavu iz prvog reda.

Himki je CSKA-ova najdraža mušterija, a ništa se nije promijenilo ni ove sezone. U dva euroligaška ogleda dvije glatke pobjede Armijaca, u VTB-u jedna. Da ne bi bilo zabune, Himki je jako bogata momčad; učinila je Alekseja Šveda najbolje plaćenim košarkašem u Europi, ali koliko god da uloži, opet ne može ni primirisati financijskoj moći s kojom raspolaže CSKA. Osim što Moskovljani imaju veći budžet, s godinama su stekli iskustvo da s njim bolje upravljaju, tako da je Dimitrios Itoudis na raspolaganje dobio najkompletniju momčad u Europi koja igra brzu, napadačku košarku.

S druge strane, Georgios Bartzokas stavio je fokus na čvrstu timsku obranu i ona je najveći razlog zašto je Himki uspio relativno sigurno doći do doigravanja – manje su koševa primili samo Fenerbahçe i dva atenska velikana. Charles Jenkins, Stefan Marković i društvo jako su dobri obrambeni specijalci, ali ni približno dostatni da se zadrži lavina predvođena Nandom de Colom i Sergiom Rodriguezom. Što se tiče napada, on je prilično jalov (12. u ligi). Sve počinje i završava inspiracijom Šveda, najboljeg strijelca lige, koji pruženu slobodu poprilično zloupotrebljava.

Da ne duljim, ovo je par u kojem bi zadrti kladioničari dali i konja i kraljevstvo na prolaz CSKA i teško da bi pogriješili. Himki bi imao male šanse i da se igra samo jedna utakmica, a u seriji do tri one su zaista ništavne.

Fenerbahçe vs Baskonia

Sudar drugog i sedmog trebao bi biti dosta zanimljiviji. Riječ je o momčadima koje su odlično tempirale formu – Željko Obradović imao je mnogo problema zbog odlaska Bogdana Bogdanovića i Ekpea Udoha u NBA, stoga je u prvom dijelu sezone izgledao kao mrzovoljni kemičar koji u svom laboratoriju stalno dobiva krive spojeve. Fener je bio na omjeru 9:6 i opasno blizu mjesta koje ne vodi u doigravanje. Međutim, bilo je jasno da genijalni um nije tek tako ishlapio i uskoro su iz Žocova laboratorija počele izlaziti eksplozivne smjese.

Fener se iz raštimanog sastava pretvorio u zastrašujući stroj koji je počeo prepoznatljivo gaziti sve pred sobom i s omjerom 12:3 projurio do druge pozicije. Osnova su ostali Jan Vesely, Luigi Datome i Kostas Sloukas; Udoha je u reketu nadomjestio Nicolo Melli – odlični krilni centar, ali ipak bitno drukčiji profil igrača; Bogdanovićeve poene preuzeo je Brad Wanamaker, uz značajniju ulogu starosjedioca Jamesa Nunnallyja. Pomalo dužan ostao je Marko Gudurić, koji se sporije nego što se očekivalo prilagođava višoj razini.

Baskonia ima sličnu priču kao Fener. Krenula je s četiri uvodna poraza, pa igrala toplo-hladno i stalno bila ispod crte za doigravanje, da bi u završnici upisala šest pobjeda u nizu, preskočila i Maccabi i Himki te završila na sedmoj poziciji. Glavni igrač je Toko Shengelia, gruzijski krilni centar koji dominira skočnošću, borbenošću i brzinom. On je na gotovo 14 poena u prosjeku, a dva poena manje daje elegantni francuski bek Rodrigue Beaubois.

Pedro Martinez ima kvalitetom siromašniju momčad od Obradovićeve, ali Baskonijini aduti su kompaktnost, širina klupe i vruća domaća publika. U međusobnim omjerima Fener ima dvije pobjede, a znatno više se namučio kod kuće u drugom dijelu sezone kada su Baski počeli rasti, što daje naznaku zanimljive serije. Elitna Fenerova obrana bit će na pravoj kušnji jer igra protiv treće najefikasnije momčadi lige – Baskonijin protok lopte impresionira, momčad prosječno dijeli 19,8 asistencija (samo Barcelona je ispred). Španjolski bi predstavnik mogao ugrabiti barem jednu pobjedu.

Olympiacos vs Žalgiris

Grčki predstavnik ima prednost domaćeg terena, ali Litavci su pokazali zube s 2:0 u međusobnim susretima. Godine prolaze, a Olympiacos još uvijek igra na isti način – momčad se gradi oko Vassilisa Spanoulisa i Georgiosa Printezisa. Premda su i jedan i drugi dobrano zagazili u svoje tridesete, i dalje pokazuju da su spremni nositi momčad do borbe za velike titule.

Istina, koče ih ozljede – Kill Bill je propustio trećinu, a Printezis šestinu euroligaške sezone, ali to se pokušava sakriti doziranjem minutaže i okruživanjem hrpom talentiranih i atletičnih igrača spremnih da se podrede momčadi. Oly i dalje igra jednu od najboljih obrana te ima vjerojatno najužareniji domaći teren, a ako u završnici zagusti, spremno čekaju stari majstori.

Međutim, i Žalgiris ima svoje adute, a najveći se nalazi na klupi – bolje rečeno, skače uz nju. Šaras Jasikevičius imao je najjeftiniju momčad u ligi, a složio je opasnu klapu pod kontrolom trojice inteligentnih razigravača (Kevin Pangos, Vasilije Micić, Beno Udrih). Ovi momci igraju pametnu, kontroliranu košarku s uvjerljivo najmanje šutiranih trica (tek 500 u 30 kola – za ilustraciju, Himki je šutnuo čak 318 više, a Oly 183). Pobijedili su svaku od četiri najbolje plasirane momčadi i pokazali da sa svojim stilom igre i s genijalcem na klupi mogu pucati na Final Four. Oba tima imaju jak adut u domaćim terenima, stoga bismo lako mogli doći do majstorice.

Panathinaikos vs Real Madrid

Četvrtfinalni šlager. Madriđani su dugo vremena proveli među prva četiri, ali na kraju ih je poraz kod Valencije koštao prednosti domaćeg parketa jer su se našli u krugu s grčkim klubovima. Panathinaikos drugu godinu zaredom u doigravanje ulazi s četvrte pozicije i opet nije favorit. Prošle ga je godine pomeo Fener predvođen Bogdanom Bogdanovićem, pa je bijesni vlasnik Dimitrios Giannakopoulos kaznio momčad poslavši je busom iz Istanbula u Atenu, što je izazvalo bunt kod dijela igrača.

Ove sezone je eksplozivni vlasnik ponovo bio u središtu pozornosti prijetnjama da će istupiti iz Eurolige zbog suspenzije koju mu je nametnula, a po posljednjim se informacijama čini da to neće ostati samo na riječima. Pao, međutim, ponovno cilja titulu, ali još uvijek se nalazi u post-Diamantidis eri, traži novi identitet i konstantu. Svestrani plej Nick Calathes nametnuo se kao novi vođa, ali njegov ‘kameni’ šut (27,7 posto za tri) ne daje mu pravo da se smatra zvijezdom od koje strahuju suparnici.

Mnogo opasniji strijelac je nedavno pristigli Mike James, koji se vratio iz NBA lige. Dok je on na ‘jedinici’, momčad često zna igrati s petoricom Amerikanaca, što nije slika koja je donijela previše dobroga europskim momčadima. Svejedno, Xavi Pasqual ima na raspolaganju strašno atletičnu momčad koja čini obrambeni bedem, ali pitanje je hoće li izdržati nalete Luke Dončića i njegove ekipe.

Slovenski wunderkind nalazi se pred jednim od najvećih izazova svoje mlade karijere – želi li u Beograd, ne preostaje mu drugo nego trijumfirati barem jednom u zelenoj OAKA Areni, kultnom mjestu europske košarke. Real igra dopadljivu i učinkovitu košarku, ima najbolji omjer asistencija i izgubljenih lopti. U međusobnim susretima momčadi su upisale po domaću pobjedu, s tim da je nedavno Real bez Dončića razbio Atenjane. U ovom su okršaju Madriđani blagi favoriti, a možemo se nadati mnoštvu neizvjesnih poslastica.

Ako kojim slučajem izabranici Pabla Lasa izvade metlu, treba napomenuti da je cestovna udaljenost između Madrida i Atene 3.684 kilometra.

Ne propusti top članke