Nad New Orleansom nema više tmurnih oblaka i crnih misli. Grad koji je pogodila ponajveća prirodna katastrofa u novijoj američkoj povijesti i za gotovo dvije trećine smanjila njegovu populaciju danas diše punim plućima. Živa glazba i jazz klubovi u Francuskoj ulici raj su za turiste, dok u isto vrijeme Pelicansi stvaraju buku u Smoothie King centru. Ritam koji odzvanja znatno dalje od New Orleansa nije ovdje na samo jednu ili dvije noći. Nije ovdje kao zadnja atrakcija koju treba posjetiti, kao što je to bilo 2008. kad su pored rijeke Mississippi stanovali Hornetsi.
Pelicansi nemaju više najjeftinije ulaznice u NBA-u ni poteškoće s rasprodajom dvorane, bez obzira na to što je mladi Chris Paul u svoje vrijeme bio jednako atraktivan i uzbudljiv frontman kao što je to danas Zion Williamson. Tada je problem bio socijalne i ekonomske prirode, koji svejedno nije uspio zaustaviti Hornetse na putu do najboljeg rezultata u povijesti franšize. New Orleans je potom morao čekati sve do ove sezone da nakon više od 20 odigranih utakmica zasjedne na vrh Zapada. U prvom redu morao je čekati zdrava i nasmijana Williamsona.
Orkestar kojim danas dirigira Zion funkcionira na impozantnoj razini. Jedini je u top 5 po ofenzivnoj i defenzivnoj učinkovitosti te ima gotovo sve što trener može poželjeti: autentični talent za savršenu skladbu. Willie Green u rotaciji ima čak 11 igrača koji mogu odgovoriti njegovim zahtjevima, od kojih je šestorici 25 ili manje godina, a najboljem među njima tek 22.
Kada pogledamo off-sezonu, Atlanta i Cleveland su doveli najbolje igrače, a Boston, Denver i Philadelphia popunili dijelove slagalice koji su im nedostajali. Međutim, New Orleans je dobio najveće pojačanje — igrača kojega je već imao, zvijezdu za koju smo znali da ima ono nešto i da Pelicansima može donijeti novu dimenziju. Spoj snage i brzine koju Zion posjeduje najbliže je onome što smo vidjeli od LeBrona Jamesa. Lakoća kojom je u stanju dominirati daje mnogima na razmišljanje — kako se s time nositi? Stavite li na njega višeg i snažnijeg igrača, probit će ga jer je brži i ima dobar dribling. Odlučite li se na nižu opciju zbog lateralne brzine, ugurat će ga prema košu jer je fizički jači. Drugim riječima, trenerima stvara glavobolje.
Oporavljeni Zion vratio je radost. Ako je do ove godine momčad okruživao misterij, on je sad nestao bez traga
Rješenje koje se nameće jest postaviti obrambeni zid i, ako je ikako moguće, zatvoriti reket. Nešto poput branjenja Giannisa Antetokounmpa. Doduše, to otvara druge mogućnosti u napadu Pelicansa, jer je Williamson pokazao napredak u svojim dodavanjima. Ne nužno kao rezultat nesebičnosti, nego čitanja igre. U posljednjih 10 utakmica ima prosjek od 11 potencijalnih asistencija u usporedbi s pet ostvarenih, tako da tu još ima prostora. Trey Murphy je igrač kojemu je najviše asistirao u periodu bez Brandona Ingrama. I uglavnom se radilo o tricama.
Uz Ingrama i CJ McColluma u petorci, Pelicansi sa Zionom dobivaju nešto što trenutno ima malo momčadi: fokalnu točku koja od starta treba više dodira s loptom kako bi se fokus obrane usmjerio prema njoj, zatim eleganciju i ubojiti šut s poludistance Ingrama te McColluma kao najopasnijeg igrača s loptom u pick and rollu.
Široka klupa
Prednost je što sva trojica mogu kreirati poene za sebe i druge na razne načine. Slatka je briga kako pravilno rasporediti njihove minute da igra ne pati i kako doći do što kvalitetnije selekcije šuta. Primjerice, Zion puno više dolazi do izražaja bez Ingrama, što ne treba ni čuditi ni zabrinjavati. Na Greenu je da rotacijama pronađe petorke koje će izvući najbolje iz njih, odnosno postave u kojima se razdvaja spomenuti dvojac.
Kad su kompletni, Zion je taj koji prvi izlazi iz igre, dok umjesto njega ulazi Murphy, a Ingram ostaje zadnji starter na parketu. Slično je i bez Ingrama, samo je onda prva opcija s klupe Naji Marshall. U oba slučaja Williamson se odvaja od Jonasa Valančiūnasa te igra s drugom petorkom uz Larryja Nancea Jr-a. Cilj je uz Ziona imati još jednog visokog, koji s njim sudjeluje u primarnim napadačkim setovima.
Jednostavnost je bila odlika kojom je Paul diktirao tempo Hornetsa i kroz ušicu igle pronalazio Davida Westa, Tysona Chandlera i Peđu Stojakovića. To je ujedno osobina kojom Green koristi Ziona u napadu; na primjer, praktične hand-off akcije na strani koje otvaraju put prema košu, uglavnom s desne strane. Može odigrati i kao ball-handler i kao screener u pick and rollu. U prvoj varijanti s Valančiūnasom, u drugoj s Ingramom. Imali smo priliku vidjeti i kako bekovi njemu postavljaju blok prema bočnoj liniji. To su sve načini kojima New Orleans tjera obranu na pomaganje ili preuzimanje. Vole ciljati niže igrače u mismatchu te u velikoj mjeri prodirati u reket.
Dodatna snaga je to što se nominalno treću napadačku opciju McColluma može pretvoriti u prvu, to jest u pokretača akcija ili nekoga tko izlazi iz bloka i igra od lopte. Barata svim haklerskim štosovima te je komplementaran Williamsonu u kombinaciji s rezervama, može ga se upariti s Joseom Alvaradom i krilima. Govorimo o čovjeku koji pametno koristi pick and roll s Valančiūnasom.
Prvi New Orleansov centar ponekad zna biti zapostavljen. On još uvijek dobije određen ibroj lopti u postu i prvi je skakač ekipe, ali Pelicansi su bogati i svestrani na više pozicija. Njihova šesta, sedma, osma i deveta opcija može držati visok tempo i spot-up šutovima kažnjavati svako skupljanje obrane. I sve se pokušava uključiti, što nas dovodi do top 5 momčadi po ukupnom broju dodavanja. S i dalje nedovoljno iskorištenim potencijalom koji se nudi.
Tome u prilog ide činjenica da Devonte’ Graham, koji je ne tako davno bio startni playmaker u Charlotteu s 18 poena u prosjeku, jedva može dobiti minute. Ispred njega je čak u ovom trenutku Marshall. Tip igrača čije kvalitete se potpuno ne vide u statistici. Jedan od onih koji će pogledati najboljeg protivničkog igrača i reći: “Njega ja čuvam”. Toliko je široka klupa s kojom Green raspolaže.
Nema više misterija
Nadalje, ono što radi razliku je obrana. Dobra momčadska obrana koja započinje izvrsnim individualnim pristupom. To je osnova, a New Orleans nije mogao Ingrama i Ziona okružiti boljim defenzivcima.
Bilo da se radi o draftiranim, razmijenjenim ili naknadno pokupljenim igračima bez ugovora. Herbert Jones već spada među elitne braniče na lopti. Ima širok raspon ruku, atleticizam i inteligenciju koji mu omogućuju da brani perimetar, ometa dodavanja i zatvara closeout. On je ključ njihove obrane. Murphy uspješno rotira i brani tricu, a Nance Jr. i Marshall održavaju intenzitet prilikom rotacija.
Nance Jr. često igra sa Zionom jer može braniti pick and roll na sve načine — iskakanjem, blitzingom i preuzimanjem. Posebno se to isticalo u utakmicama protiv konferencijskog rivala Phoenixa. Rezervna ‘petica’ Pelicansa redovito je udvajala Devina Bookera i Chrisa Paula u takvom tipu obrane (tzv. blitzing). Jedan od razloga je taj što Green u obrani skriva i koristi Ziona na slabijoj strani, nerijetko na igračima koji nisu opasni u driblingu. Time ga se miče od obrane na lopti, što je u ovom trenutku slaba točka Pelicansa.
Green je sklon Williamsonu kao zadnjoj liniji pomagača, a suparnička je tendencija dovesti ga na loptu i po mogućnosti ostaviti jedan-na-jedan. Taj će segment bito pod povećalom u doigravanju. Do tada, Pelicansi imaju vremena i oružja kojima mogu raspolagati. I potrebnih resursa za razne tipove obrana. Trenutno su druga momčad NBA-a po ukradenim loptama i presijecanjima.
Ponajviše zahvaljujući nemilosrdnoj radilici i X-faktoru ove momčadi — Alvaradu, nedraftiranom igraču koji je prije godinu dana bio na two-way ugovoru. Ono što krasi omalenog Portorikanca je nevjerojatna snalažljivost i upornost da svoje fizičke nedostatke nadomjesti agresivnošću, neprekidno aktivnim rukama, lateralnim kretnjama i čitanjem obrane. Alvarado je igrač koji će u manje od 10 sekundi po ulasku na teren pokušati isprovocirati prekršaj u napadu i pritom još uputiti mrki pogled sucu. On je izvor obrambene energije Pelicansa. Čovjek koji daje dodatni impuls ekipi. To donosi spomenutu raznovrsnost, jer petorka s Alvaradom i pretežito krilnim igračima može biti prava napast. Pogotovo ako ih krene šut u napadu. Čak znaju završavati utakmicu s postavom Alvarado, McCollum, Jones ili Marshall, Zion i Nance Jr.
Koliko je New Orleans širok pokazuje činjenica da još nisam spomenuo rookieja Dysona Danielsa. Osobno mi se svidjelo čim su ga izabrali na draftu. Taj 19-ogodišnji Australac možda ima nesigurnost u vanjski šut, ali izvrsnog je pregleda igre i obrambenog potencijala. Tijekom najduljeg pobjedničkog niza Pelicansa ove sezone, u trenucima kada su bili bez Ingrama, upravo je Daniels imao važnu ulogu. Osim što je startao u pet utakmica, bio je primarni branič na Bookeru, kojega je ostavio na šutu 1/7 iz igre.
Ako prije 15 godina nije bilo dovoljno ljubavi prema Hornetsima, sada je ima prema poletnim Pelicansima. Ako je Anthony Davis donio još jedno razočaranje, oporavljeni Zion vratio je radost. Ako je do ove godine momčad okruživao misterij, on je sad nestao bez traga. New Orleans je prošlu sezonu otvorio s omjerom 1-13 i novom olujom pred vratima, kao što je nejasnoća oko ostanka Williamsona i još jedna propuštena generacija.
Danas svi obraćaju pozornost na njih. Službeno su stigli u prošlogodišnjem playoffu i napreduju. Vraški brzo napreduju. Pretvaraju se u opasnost.
