Najviše je diskusije bilo oko Waltera Tavaresa — gorostasni centar strahovito je jak adut Chusa Matea, ali Željko Obradović već je nedavnom okršaju u Beogradu nagovijestio da Realovo najjače oružje namjerava pretvoriti u njegovu slabost. To je vrlo smion plan, budući da se za njegovo ostvarenje Obradović mora osloniti na Alena Smailagića, mladog srpskog centra koji je u prvom dijelu aktualne euroligaške kampanje bio tek epizodist u Partizanovu kadru. No, tijekom sezone je njegova uloga rasla, a sa svojim je karakteristikama puno neugodniji za Tavaresa od Mathiasa Lessorta, Partizanova udarnog centra i najkorisnijeg igrača momčadi. Za razliku od Francuza, Smailagić je igrač koji je sposoban vanjskim šutom izvući Tavaresa iz reketa i time otvoriti mnoštvo opcija za svoje suigrače.

Postojala je prilična opasnost da će ovog mladića pojesti važnost trenutka, međutim, ruka mu nije zadrhtala te je prvu utakmicu otvorio s tri uzastopne trice i tako natjerao Tavaresa na mnogo veću pokretljivost nego inače, što je svakako utjecalo i na nastanak boli u koljenu zbog koje je Realov div bio primoran završiti susret već početkom drugog poluvremena.

Madriđani su jučer bili deklasirani na parketu, ali su sramotnim prljavštinama kupili šansu za nastavak serije. U Beogradu im slijedi doček iz pakla

Predstavljalo je to ogromni problem za Real; iz konkurencije je za prvu utakmicu zbog operacije slijepog crijeva otpao i Vincent Poirier, druga Mateova klasična centarska opcija, što je značilo da će se domaćini trebati osloniti na opciju s krilnim centrom na petici, a na taj su način tijekom sezone, kao i proteklih godina, igrali vrlo malo.

Koliko je Tavaresova ozljeda uhvatila Matea nespremnog najbolje dočarava činjenica da je u vatru ubacio pomalo zaboravljenog Anthonyja Randolpha, koji je ranije u sezoni odigrao nepunih sedam minuta — ne prosječno, nego ukupno. Međutim, slovenski Amerikanac dobro je reagirao, a kasnije još bolje i Guerschon Yabusele, koji je odradio završnicu na petici, tako da se Mateova prisilna improvizacija s nižom postavom u reketu umalo pokazala kao dobitni recept, vjerojatno i zato što joj nije posvećeno toliko pažnje u Žocovoj podrobnoj pripremi utakmice.

Nenadoknadiv hendikep

Nakon Tavaresova je izlaska do punog izražaja došla snaga Realove obrane s načelom preuzimanja; petorka Nigel Williams-Goss — Džanan Musa — Rudy Fernandez — Gabriel Deck – Guerschon Yabusele atleticizmom je nakratko zavezala Partizanov napad te iz minusa otišla na dva posjeda razlike, ali Žoc je brzo doskočio problemima s organizacijom igre tako što se odlučio za igru s dvojicom razigravača; u vatru je ubacio mladog Yama Madara, premda je Izraelac prosjedio čitavo prvo poluvrijeme. On se u kombinaciji s Danteom Exumom / Aleksom Avramovićem pokazao kao faktor iznenađenja za Madriđane, povezao konce igre te odigrao možda i ključnu rolu u novom preokretu, koji je dovršen spektakularnom tricom Kevina Puntera u posljednjoj sekundi.

Međutim, dojam je da je Real previše toga propustio u prvom susretu, a glavni su krivci nominalno najbolji igrač Musa i trener Mateo.

Musa ipak nije uspio iskontrolirati svoju glad — i dok ga je u napadu išlo, dojam je da je igrao nasilu, kontra ritma svoje momčadi, a naposljetku je izgorio u želji da se pokaže herojem. Također je autor poteza koji nikako ne pripadaju elitnoj razini, pa ni mnogo nižima — zbilja loše odglumljeni pokušaji iznude prekršaja koštali su Real čak šest poena u samoj završnici te u dva navrata vratili Partizan u prednost.

Musa je, dakle, podbacio kao Realov vođa na terenu, a podbacio je i Mateo kao vođa s klupe. Nije pokazao hrabrost da se odrekne dijela bogatog Realova kadra koji je momčadi omogućio relativno lagodan plov kroz osnovni dio sezone, ali doigravanje je posve druga priča. U prvom je poluvremenu na klupi zaboravio vrućeg Decka i tako omogućio Partizanov povratak u prednost, a u drugom je, pak, smetnuo s uma Marija Hezonju, da bi ga onda ohlađenog vratio za samu završnicu. Od 12 igrača Mateo nije koristio samo Sergija Llulla, vjerojatno samo zato što nije dovoljno spreman nakon oporavka od ozljede. Španjolski je stručnjak pokušavao od svakoga dobiti ponešto, a zapravo je nesvrsishodnim rotacijama razbijao ritam momčadi i olakšao posao Obradoviću.

Uoči nastavka serije nametalo se pitanje hoće li nesigurni Mateo, kojem se već neko vrijeme potiho radi o glavi, smoći hrabrosti da odbaci demokratske principe i autokratski suzi rotaciju kako bi iz svoje ekipe izvukao maksimum. Ništa od toga nismo vidjeli. Ponovo je Mateo koristio 11 igrača, ali je ovaj put potpuno razbijen. Tavaresov se izostanak pokazao nenadoknadivim hendikepom za Real.

Ovaj je dvoboj posebno zanimljiv i zbog činjenice da je prema ofenzivnom rejtingu Partizan bio najbolja momčad Eurolige u osnovnom dijelu sezone, dok je po defenzivnom rejtingu Real završio kao drugoplasiran. Međutim, ključni čovjek za drugu najbolju obranu lige bio je upravo Tavares koji sa svojom staturom i solidnom pokretljivošću zatvarao sve prilaze u Realov reket. Njegovom su eliminacijom prodisala su dva krucijalno važna Obradovićeva čovjeka: Lessort, koji je u drugoj utakmici uspostavio dominaciju u post igri i na skoku, i Exum, kojem se otvorio prostor u reketu za ubojite prodore.

Eskalacija u nasilje

Nakon dva dana za pripremu, niža Realova postava više nije predstavljala problem, a nije puno pomogao ni Poirierov povratak. Odjednom smo gledali najbolju napadačku momčad lige kako se igra protiv, u najbolju ruku, prosječne obrambene ekipe. Jedine poteškoće za crno-bijele nastale su u trećoj četvrtini, kad je Mateo iznenadio sa zonskom obranom, ali i to je bilo razmjerno brzo riješeno. Koliko je Partizan razvalio Madriđane najbolje će reći podatak da je vodio od prve do posljednje minute. Samo što je posljednja odigrana minuta bila 38., a ne 40.

Ono što je trebala biti veličanstvena i najsočnija Partizanova pobjeda pretvorilo se u trijumf s gorkim okusom. Nakon podmuklog nesportskog prekršaja Llulla, kojem doista ne treba takvo sramoćenje u veteranskim godinama, izbila je prava makljaža na terenu u kojoj je došlo do nekolicine udaraca te će biti ponešto suspenzija za nadolazeće susrete, što će itekako utjecati na odnose snaga. Donekle je razumljiva reakcija kad nakon eskalacije stvari na terenu igrači zamahnu na nekoga šakom, događa se to i previše učestalo, ali reakcija Yabuselea, koji je hrvačkim zahvatom bacio Exuma svom silom na parket, posve je drugačija stvar. Francuski divljak nije želio udariti suparnika, htio ga je slomiti. A izgleda da mu je to u nekoj mjeri i pošlo za rukom jer prve informacije nakon utakmice govore da je Exumu pukla tetiva u stopalu.

Sukus ove serije jest da Real posjeduje osjetno više kvalitete u kadru, ali košarka je sport koji se igra pet-na-pet, a Partizanova je udarna petorka al pari, ako ne i kvalitetnija od madridske. Također je mnogo bolje vođena. Međutim, ako Partizanu uzmete nominalno najboljeg igrača na ovakav način, da ga suparniknamjerno ozlijedi, kako se to može adekvatno kompenzirati? Yabuseleova je suspenzija 10 puta manje štetna za Real nego što je Exumov izostanak za Partizan. Dodamo li tome eventualnu suspenziju za Lessorta i Tavaresov povratak, Partizan iz dobitne situacije prelazi u prilično neugodnu.

Madriđani su jučer bili deklasirani na parketu, ali su sramotnim prljavštinama kupili šansu za nastavak serije. Međutim, u Beogradu im nedvojbeno slijedi doček iz pakla, tako da im se vjerojatno neće svidjeti kaša koju su zakuhali.