Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Real Madrid je tanak

Hoće li problemi s kadrom Julena Lopeteguija koštati posla?

Zadnja izmjena: 23. listopada 2018. Profimedia

Da budem iskren, suosjećam s Julenom Lopeteguijem. I nije me smekšao njegov pokisli izgled dok je uz aut liniju bespomoćno promatrao kako se njegov Real Madrid valja u blatu novog poraza, ovaj put možda i najšokantnijeg od svih dosad u sezoni, onog subotnjeg od Levantea. Nego, recite mi, molim vas, kako Julen može biti kriv zbog dviju individualnih pogrešaka jednog od najboljih stopera na svijetu, Raphaëla Varanea, zbog čega je pak nakon samo 13 minuta igre scenarij ove nogometne utakmice ličio na kakav kretenski uradak budale koja ne može smisliti Julena niti Kraljevski klub?

Da sam se kojim slučajem nakon utakmice našao oči u oči sa španjolskim trenerom postavio bih mu jedno jedino pitanje: “Zašto ste nedovoljno spremnog Isca pretpostavili Toniju Kroosu?”. Lopeteguija uopće ne smatram osobitim krivcem za sve ovo što se Realu trenutno događa, a kamoli da bih ga tjerao van — nešto što bi kroz tjedan dana, u slučaju novih ‘padalina’, mogli napraviti njegovi nadređeni. Pomalo je paradoksalno, međutim, to što se upravo među njegovim nadređenima kriju krivci kuršlusa nastalog na liniji trener-igrači-rezultat.

Utakmica s Levanteom zapravo je ogolila većinu Realovih problema, od kojih su neki, barem u dogledno vrijeme čini se, teško rješivi.

Osim što je Varane ustao na krivu nogu, treba reći da Real nije imao sreće ni na drugoj strani terena – triput su njegovi igrači, kao i u susretu s moskovskim CSKA-om, gađali vratnicu. A nakon početnog šoka, kako to nerijetko biva u kaotičnoj situaciji, sustav visokog posjeda lopte na kojem inzistira španjolski stručnjak počeo se raspadati nauštrb individualnih glavinjanja te je Real prilike u prvom poluvremenu stvarao ponajprije kroz prekide. Tko zna, da je Levante kojim slučajem dodatno kaznio nedovoljno koordinirani presing i defenzivnu tranziciju Madriđana, a nije da gosti nisu mogli utrpati još koji, možda bi Lopategui na račun rezultata već bio bivši. Ovako mu, međutim, ostaju taktički problemi, to jest problemi koji nisu nerješivi i naprosto ne bi bilo toliko suludo čovjeku dati malo vremena.

Pa, ipak, postavlja se pitanje tko će na terenu rješavati te probleme: hoće li to biti Karim Benzema, Gareth Bale i Isco ili nominalno druga garnitura napadačkog trozupca, odnosno Marco Asensio, Mariano Díaz i Lucas Vázquez? Upravo su potonja trojica protiv Levantea trebala razmrsiti Realovu golgetersku krizu, prije svega zbog toga što su Bale i Benzema, baš poput Isca, bili nedovoljno spremni.

Vječiti rizik s Baleom

To da Real Madrid ima pretanku rotaciju i kadar očito je već neko vrijeme.

Nekako se poklopilo da je loš rezultatski niz započeo prije otprilike mjesec dana — upravo kad se ozlijedio Isco, vjerojatno najveći umjetnik u madridskim redovima te igrač koji bi konačno trebao postati lider ove momčadi. Tada je, naime, postalo jasno kako je u veznom redu jedina rezerva na koju ozbiljno računa španjolski strateg desetka mlade španjolske reprezentacije, nadareni 22-godišnji Dani Ceballos.

A treba li uopće podsjećati da je taj vezni red, tj. trojac Luka Modrić-Casemiro-Kroos, prošle sezone odigrao ukupno preko 180 utakmica te da ljudi takoreći dišu na škrge? Poglavito se to vidi kod Modrića koji se nije pošteno okupao i osunčao, a već se morao resetirati za novu sezonu. Lopetegui je itekako bio svjestan Lukina emocionalnog i fizičkog pražnjenja te su svi oni napisi s početka sezone kako ga Španjolac ne ferma zapravo bili clickbait, odnosno Modrića je u vatru trebalo baciti postupno.

Isto je učinjeno s Varaneom — a da je Lopetegui kojim slučajem imao prilike odgovoriti na moje imaginarno pitanje s početka teksta, jedan bi od odgovora mogao biti kako je Kroos zadobio kakav sitni udarac na reprezentativnoj dužnosti ili ga je pak zbog preopterećenosti htio odmoriti. Naravno, netko bi mogao postaviti pitanje što je s preostalom dvojicom veznjaka — 23-godišnjim Marcosom Llorenteom i 20-godišnjim Federicom Valverdeom? Pa, dobro, ako mislite da bi se itko normalan u ovakoj kriznoj situaciji oslanjao na dvojicu nepotvrđenih mladića, onda vjerojatno podcjenjujete težinu mogućih posljedica, odnosno to da bi ih utroba Bernabéua progutala u roku odmah, možda i skupa s trenerom.

Ionako bolna, Realova bi tranzicija zbog postojećeg kadra mogla postati duža nego što se prvotno očekivalo

Ako ništa drugo, Real je u utakmici s Levanteom prekinuo golgeterski post, a prilike koje su u drugom poluvremenu dolazile uglavnom kroz igru stvarao je ponajprije Benzema, koji se pozicionirao na lijevom krilu. Na drugoj je strani ušao Bale, koji se, poput Isca, više borio s loptom nego li s protivnicima.

No, to što Velšanina u Realu gledamo nedovoljno oporavljenog i nije neka novina. Činjenica je da Bale ne može odigrati tri utakmice u osam dana a da ga ne pecne zadnja loža, iako se svojevremeno činilo kako bi s neizbježnim odlaskom Cristiana Ronalda mogao postati nalik njemu, nalik takvoj mašini. I taj vječiti rizik s Baleom ili njegovo doziranje može prikriti sjajni Asensio, ali druga dvojica, Díaz i Vázquez, više dođu kao kakvi vatrogasci nego kao prva ili čak druga napadačka opcija. Doduše, prvome od njih treba pružiti nešto vremena, a bilo je pomalo smiješno gledati kako se drugi u drugom poluvremenu pomiče na poziciju desnog beka. Na poziciju koju je prošle sezone uz golobradog Achrafa Hakimija krpao, a koju je sada zaigrao kako bi donio veću opasnost u napadu umjesto Álvara Odriozole, momka planski dovedenog za osjetljivog Danija Carvajala.

Nova strategija

A sve je osjetljiviji u posljednje vrijeme Marcelo, koji se nakon postignutog pogotka ponovno stao mrštiti i praviti grimasu, potom i istezati list lijeve noge koji ga muči već neko vrijeme. Njega bi uglavnom trebao krpati Nacho Fernández, dežurni vatrogasac u Realu već niz godina, a tu je i stanoviti Sergio Reguilón, 21-godišnjak koji je lani igrao za Real Castillu i koji je dosad odigrao cijeli susret s CSKA-om. Četvrti stoper jedan je od najperspektivnijih španjolskih braniča, 21-godišnji Jesús Vallejo, koji je okusio još prošle sezone što znači biti u Realu.

Da, Real je prilično tanak.

Prije samo dvije sezone točno je 20 igrača sakupilo preko 1.000 odigranih minuta u La Ligi. Imena koja su bili žrtve rigidnog odabira prvih 11 Zinedinea Zidanea u najvažnijim utakmicama u pravilu su bili James Rodriguez, Mateo Kovačić, Álvaro Morata, Asensio i Isco. Prošle sezone se taj broj igrača od preko 1.000 odigranih ligaških minuta suzio na njih 15, ali neporecivo je Realov kadar bio deblji nego što je današnji i upravo je Isco svih ovih godina bio simbol Reala kakvog poznajemo, Reala u kojem u utakmicama sezone moraju zaigrati najveće zvijezde.

Taj današnji kadar zapravo je proizvod nove strategije Kraljevskog kluba, odnosno preorijentacije na kupovinu mladih igrača ili na njihovo povlačenje iz vlastitog pogona. Navodno je baš Zidane posljednjih sezona kontrolirao neutaživu žeđ Florentina Péreza za skupim igračkama i, računamo li dva ljetna prijelazna roka u kojima je Zizou sezonu započeo kao trener, Madriđani su potrošili 70 milijuna eura — 30 na Moratu, a ostatak na dvojicu mladića, Ceballosa i Thea Hernándeza.

Trend kupovanja potencijalnih klasnih igrača nastavio se i ljetos. Vinícius Júnior, 18-godišnji Brazilac koji je uslijed ozljeda nedavno priključen prvoj ekipi, plaćen je 45 milijuna eura, a spomenuti Odriozola 30 milijuna. Za ‘instant-pojačanje’ odabran je Thibaut Courtois, kojeg je klub platio realno malih 35 milijuna eura, pogotovo zato jer je Belgijac rješenje za sljedećih šest do osam godina. Pa, opet, s obzirom na ostatak kadra, pomalo je nejasno što će Realu (uz Keylora Navasa) još jedan elitni vratar. Također, u posljednji je trenutak doveden izdanak vlastite škole, spomenuti Díaz, ali čini se kako je novopečena ‘sedmica’ bila zadnja na popisu želja.

Skliska cesta

“Malo pomalo stvaramo nove temlje svoje sadašnjosti i svoje budućnosti”, izjavio je nedavno Pérez te zazvučao kao kakav heretik. “U postojeći kadar želimo uklopiti nedvojbeno talentirane igrače koji će dominirati scenom u nadolazećim godinama.“

Cijela je ta priča oko strateške preorijentacije kluba pomalo čudna. Osoba koja je godinama stremila kupovanju Galacticosa, čime je Pérez zapravo ‘hranio’ klupski identitet, sada je odjednom odlučila staviti naglasak na dugoročna rješenja i u kranjoj liniji na proces. Postojeći kadar sugerira da bi Kraljevski klub jednim dijelom trebao postati poligon za razvoj mladih igrača. I pritom se ne radi o tome tko će od spomenutih mladića postati superstar ili barem prvotimac, a niti ovdje zastupam tezu kako bi Real trebao iskeširati 300 milijuna eura za Neymara. Realova je dinastija izgrađena upravo zbog pametnog ulaganja: od 2009. naovamo, u Pérezovom drugom mandatu, Real je po potrošnji na pojačanja tek na devetom mjestu u Europi. Radilo se isključivo o kombinaciji kupovine etabliranih klasa i mladih igrača, a usto se proizvodilo i u vlastitom dvorištu.

Uostalom, to je klub koji ima najodanije igrače na svijetu — u prosjeku su u Madridu sadašnji igrači proveli gotovo pa šest godina. Naprosto, logično je postaviti pitanje je li Pérez iz jedne krajnosti, koja se ogledala u mahnitoj kupovini zvijezda u njegovu prvom mandatu, otišao u drugu?

Neki u javnosti spekuliraju s idejom kako je predsjednik stegnuo remen zbog eventualnih ulaganja u obnovu stadiona. Također, ne bi toliko čudilo da Pérez ne želi igrati po aktualnim pravilima tržišta te je odlučio pričekati sljedeći ljetni rok i činjenicu da Eden Hazard tada ulazi u posljednju godinu ugovora s Chelseajem. Bilo kako bilo, Lopetegui je ciljano odabran za trenera ove ekipe, ponajprije zbog svojeg uspješnog rada u mlađim selekcijama španjolske reprezentacije. Pritom je cesta kojom Julen putuje prilično skliska, pogotovo u kontekstu velike tranzicije kroz koju madridski klub prolazi. Ionako bolna, ta bi tranzicija zbog postojećeg kadra mogla postati duža nego što se prvotno očekivalo.

Naravno, kako to već biva s trenerima, prva bi žrtva odabranog puta mogao biti Lopetegui.

Ne propusti top članke