Ponuda iz Young Boysa je bila ono što je tražio. Vidio je ambiciozan projekt koji je gledao prema europskim natjecanjima, vidio je da može dugoročno graditi momčad i tražiti put prema ligama Petice. Međutim, neplanirano je postao kolateralna žrtva u borbi koju su oko upravljanja klubom vodili braća Hansueli i Andy Rih. Jednostavno, bilo im je preko glave ulaganja u momčad koja je vječito završavala druga i odlučili su opasno srezati proračun. Potjerali su sportskog direktora Freddyja Bickela koji je namamio Hüttera iz Salzburga obećanjima o napadu na Europu, a novom treneru su pod nos stavili puno teže uvjete za rad od onih koje je prihvatio samo koji mjesec ranije.

Rebić više nije igrač otvorenog prostora, kontre i energije. Od klasičnog krila lagano postaje međulinijski igrač koji je koristan u kombinatorici i izgradnji napada

Hütter je ipak prihvatio izazov, zatražio malo vremena kako bi prilagodio planove i posložio stvari, a u trećoj sezoni je ispunio ono zbog čega je došao. Donio prvi naslov prvaka za Young Boyse od 1986. i sebi otvorio put prema većim stvarima.

Imao je igrački pedigre, zbog ranog kraja karijere skupio je dovoljno trenerskog iskustva, bio je osvajač austrijske i švicarske lige, a iza sebe je imao niz mladih igrača koje je razvio i afirmirao. Uza sve to nije zanemariva činjenica da mu je njemački materinji jezik, tako da je Eintracht ispred sebe imao sasvim logično rješenje. Uostalom, bivši kapetan kluba Christoph Spycher, koji je radio s Hütterom u Švicarskoj, jamčio je upravi da je izabrala pravog čovjeka za posao. Eintracht i Hütter su izgledali kao dobitna kombinacija.

Visoki presing i vertikalnost

Međutim, razlozi za sumnju su se gomilali jer Frankfurt je nakon dvije blamaže na početku sezone kroz prvih pet kola Bundeslige skupio tek mizerna četiri boda, koja su bila dovoljna za razočaravajuće 15. mjesto na ljestvici. Novine su kritizirale, navijači na društvenim mrežama su ludjeli. Trener koji ih je spasio od ispadanja i onda odveo u Europu otišao je u Bayern, a oni su dobili lika koji je na papiru obećavao puno, a nije donosio gotovo ništa. Hütter je samo ponavljao kako je sve pod kontrolom i kako je riječ o nijansama. Tražio je malo strpljenja kako bi se pozabavio detaljima — momčad se navikavala na njega, on se navikavao na momčad i trebalo je malo vremena da sve sjedne na mjesto.

Sjelo je, ali zato jer se u šestom kolu ipak odlučio za promjenu.

Zbog taktike s četvoricom u zadnjoj liniji imao je previše problema u zadržavanju momčadske ravnoteže po izgubljenoj lopti, tako da je prešao na Kovačev model petorice. Dvojici napadača dodao je polušpicu, Ante Rebić se vratio s odmora nakon Svjetskog prvenstva i stvari su kliknule. U idućih sedam kola upisao je šest pobjeda i jedan izjednačen rezultat, rasturio je grupu Europske lige s maksimalnih šest pobjeda od kojih su posebno impresivna domaća razbijanja Lazija i Marseillea s 4:0 i 4:1.

Za razliku od Kovača koji je igrao pasivnije i u niskoj zoni, Hütter forsira visoki presing kao temeljnu snagu svoje momčadi. Međutim, zna da nema dovoljno dobre igrače da zadrži posjed lopte nakon što je oduzme i zna da nijedna momčad ne može trčati toliko da kompenzira činjenicu da Frankfurt ima manje od 50 posto posjeda i da veći dio utakmice lovi loptu. Zbog toga se odlučio na koncepcijski rizik. Natrpao je sredinu terena, pozicionirajući napadače prilično usko, a otvarajući bočne zone. Razlog za to se krije u tome što ondje ima Dannyja da Costu koji je jako dobar u fazi obrane i što je Eintracht najbolja momčad lige u zračnim duelima. Pa eto, ako već ne može braniti sve, onda će riskirati sa centaršutovima.

A kad je našao model kako se braniti, trebalo je naći način kako napasti. Tu su stvari bile očite, jer Luka Jović je baš s tim šestim kolom poludio. Natrpao je 12 golova i četiri asistencije u idućih 11 kola do kraja polusezone. Međutim, nije baš stvar samo u Joviću.

Vertikalnost u igri je ključna stvar u planu napada. Stoperi ne kruže loptom i ne traže rješenja za progresiju lopte, odlučuju se na okomite lopte kroz centralnu zonu terena najčešće na Sébastiana Hallera. U slučaju da je dodavanje pogrešno, ionako je fokus igre na presingu po centralnoj zoni i tu je dovoljno igrača koji mogu reagirati. U slučaju da je dodavanje točno, Jović i Rebić su blizu i mogu nastaviti akciju. I koliko god Haller bio bitan kao mantinela i fokus točka dodavanja, a Jović kao realizator i onaj koji daje dubinu, Hütterov napad treba Rebića. Njih dvojica su dobitna kombinacija.

Dobitna kombinacija

Šesto kolo prvenstva bilo je i prvo u kojem je Rebić startao u početnoj postavi. To što je u pet idućih utakmica upisao tri gola i dvije asistencije isto je tako manje važno od toga što Rebić radi na terenu.

Nijedan drugi Frankfurtov igrač nema toliku polivalentnost; nitko drugi ne može početi napad između linija i nuditi se za brzo odigravanje, a onda ovisno o razvoju napada te kretanju Hallera i Jovića otići na krilo ili u špic. Zapravo, on je onaj dio mozaika koji nadopunjuje obojicu suigrača. Kad se Haller okrene leđima golu i spusti prema međuprostoru, ako se otvori prostor po sredini terena, Rebić će otići naprijed i zauzeti poziciju napadača. Dovoljno je jak i dovoljno je dobar u realizaciji za to. Ako Jović zauzme taj prostor, Rebić će otići na krilo, a ondje je dovoljno brz i dovoljno dobar dribler da stvori višak.

Jako je bitno to da je Ante Rebić već izbjegao jednu veliku opasnost. U ludilu nakon Svjetskog prvenstva, njegova cijena je narasla do te mjere da su odštetu Frankfurtu mogli platiti tek klubovi iz samog vrha financijske piramide. Problem je u tome što su to klubovi u kojima Rebić vjerojatno ne bi dobio dovoljno minuta na terenu, a dovoljno je primjera mladih hrvatskih igrača koji pokazuju koliko takav status može uništiti potencijal.

S druge strane, Hütter razvija Rebićev potencijal i u igru mu dodaje nove elemente. Rebić više nije igrač otvorenog prostora, kontre i energije. Naučio je inteligentno koristiti svoju snagu i brzinu u presingu, što je pokazao i u reprezentaciji kad ga je Zlatko Dalić stavio u špic protiv Engleske na Rujevici . Od klasičnog krila lagano postaje međulinijski igrač koji je koristan u kombinatorici i izgradnji napada, ali i čitanju igre i realizaciji, uz sve ono u čemu je već otprije bio dobar.

I možda je Rebić već prerastao Eintracht, ali Frankfurt je u ovom trenutku najbolje mjesto za njegov razvoj jer još nije spreman za elitu, a onaj razred klubova između elite i Frankfurta nema dovoljno love da ga uzme. I zato bi bilo logično da ostane još neko vrijeme jer ponude neće pobjeći. Utakmica s Werderom u kojoj je zabio gol i izborio kazneni udarac još je jedan pokazatelj koliko ga Hütter treba kako bi mu napadačka igra funkcionirala. Isto tako, ta je utakmica i najbolji pokazatelj koliko je Rebiću ostalo prostora u kojem se može razvijati kako bi utakmice protiv takvih suparnika mogao preuzimati i potpuno kontrolirati. Njegova uloga je puno veća nego prošle godine, usvaja nove kvalitete i ima osigurane minute. Možda ima veće ambicije, ali zasad je Frankfurt idealno mjesto za njega.

Nakon teškog početka, avantura u Frankfurtu obećava puno više nego dok Rebić nije zaigrao. Jednostavno, on i Hütter su dobitna kombinacija.