Rijeka je europska

Što se dobro može izvući iz gostovanja hrvatskog prvaka na San Siru

Zadnja izmjena: 29. rujna 2017. Profimedia

Kad jednog dana Matjaž Kek ode iz hrvatskog nogometa, i oni najkritičniji među nama morat će priznati da mu je donio nešto što u ovom stoljeću nije imao: dimenziju konkurentnosti.

Imajući u vidu iskompleksiranost kojom je hrvatski nogomet europskim nastupima još od vremena Zlatka Canjuge i NK Croatije redovito opterećivao Dinamo, momčad s Rujevice i njezin trener zaslužuju priznanje. Da nam nije Keka, mislili bismo da se protiv klubova iz najjačih liga ne može igrati.

Ako sjećanju prizovemo rane europske radove slovenskog trenera u HNK Rijeci, doći ćemo do jeseni otprije četiri godine, tijekom koje se Kekova momčad raspala samo jednom – u debitantskom dvoboju po skupinama Europa lige protiv portugalske Vitorije Guimaraes. U dvobojima s momčadima poput Betisa i Lyona, kao i u drugom sudaru s Portugalcima, držali su se Kekovi nogometaši sasvim ravnopravno. Isto se ponovilo i sezonu kasnije, u sudarima sa Sevillom, Feyenoordom i Standardom iz Liegea. Čak i u porazima, a izgubljene su sve tri gostujuće utakmice, Rijeka nije izgledala nedoraslo, a kamoli inferiorno. Onaj jedini stvarni podbačaj, blackout protiv Aberdeena prije dvije godine, Matjaž Kek stoga ima pravo smatrati iznimkom koja potvrđuje pravilo.

Rijeka jest europski konkurentna momčad; pokazao je to i dvoboj protiv Milana na San Siru.

Dojam je to koji činjenica da je Milan u četvrtak odradio vrlo jalovu utakmicu neće promijeniti. U srazu koji je obilovao nizom tehničkih pogrešaka s obje strane, niskim intenzitetom igre i malim brojem prekršaja, istina je ni da Rijeka nije bila u idealnom izdanju. Što je i razumljivo, s obzirom na aktualni proces procesu neophodnog redizajniranja momčadi, nakon što su ljetos svlačionicu napustila dvojica ključnih nogometaša, koji neizbježno sa sobom nosi oscilacije u igri.

Otvoreni gard

Za pretpostaviti je da Vincenzo Montella nije pretjerano temeljito pripremao momčad za Rijeku. Njegovi su se nogometaši postavili kao favoriti, došavši doslovno odraditi susret. Nisu djelovali motivirano. Nisu ciljali Rijekine slabe točke. Josip Mišić i Filip Bradarić su, primjerice, imali nezamislivu slobodu djelovanja, o kakvoj su nedavno protiv grčkih momčadi i RB Salzburga mogli samo sanjati. A svaki put kad suparnik agresivno ide na Kekov plejmejkerski duo, Rijeka pokazuje ranjivost.

Računajući da nema što izgubiti, Kek je iznenadio uvrštavanjem Domagoja Pavičića umjesto destruktivca kakav je Mate Maleš. Uvjerio je svoje nogometaše da mogu parirati igrom jedan-na-jedan, opredijelivši se za obranu čovjek-na-čovjeka i izvukavši momčad visoko na Milanovu polovicu terena. U pokušaju izgradnje napada od golmana Talijane su Riječani često onemogućavali s čak osmoricom igrača na suparničkoj polovici.

Bez obzira na kretanje rezultata, Kekovi su nogometaši 90 minuta igrali svoju igru. Ispalo bi jako dobro da su se plana držali i tijekom sudačke nadoknade, odnosno nakon što su uspjeli izjednačiti. Da su nastavili s presingom i krenuli po treći, pobjednički gol, domaćine bi uhvatili u šoku. Iako je Kek tražio da izađu naprijed, događaji su inercijom odveli inicijativu na Milanovu stranu.

Kek je uvidio da može i konstruktivnim rješenjima, pretpostavljajući Pavičića Malešu

Obrambeni postav momčadi u trenutku primanja trećeg gola bio je taktički uredan, sa svih 10 igrača u aktivnoj poziciji i u prostoru između 15 i 25 metara od gola. Na žalost Riječana, dubinska lopta Fabija Borinija za strijelca Patricka Cutronea bila je idealna, dok je Rijekin vratar Simon Sluga zakazao ostavši ukopan na gol-crti.

O individualnim pogreškama deplasirano je govoriti s obzirom na zahtjeve igre koje je pred igrače postavio Kek, jer one moraju doći prije ili kasnije odlučiš li individualno kvalitetnijem suparniku parirati otvorenim gardom. U uvjetima koji dovode do jurnjave terenom, deblji će kraj najčešće izvući momčad slabije kvalitete. Došlo je tako do prvog Milanova gola. Marko Vešović i veznjaci ostali su visoko na svojim igračima, Josip Elez i Leonard Zuta morali su se povlačiti za svojima, pa Dariju Župariću u okršaju s Andreom Silvom jednostavno nije imao tko pomoći.

Može se i konstruktivno

S obzirom na odnos snaga na travnjaku, odnosno na mogućnosti koje je Rijeci svojim polovičnim pristupom pružao Milan, možda hlađenje Marija Gavranovića nije bilo najsretnije rješenje u ovom trenutku, jer on u vrhu napada ipak može pružiti više od Jakova Puljića, kojemu to nije prirodna pozicija. No, Kek najbolje zna čime u danom trenutku raspolaže.

Optiranje za Puljića i Pavičića predstavlja investiranje u budućnost, a Rijekine navijače svakako može radovati uvodni proces prilagođavanja dvaju pojačanja na novo okruženje. Domagoj Pavičić na San Siru je pokazao određene kvalitete iz ranijih faza karijere kakve u Dinamu nisu bile uočljive, poput otpornosti u duelu i trke bez lopte.

Pozitivne su spoznaje prvenstveno da se Rijeka znala nametnuti u gostima kod momčadi kao što je Milan, ma koliko slabašno izdanje Talijana bilo, te da je Kek uvidio da do cilja može i konstruktivnim rješenjima, pretpostavljajući Pavičića Malešu. Jednako tako, agresivno i bez respekta, valjalo bi i na bečku Austriju, koja je naglašeno napadačka momčad često hazardnog pristupa, što bi Rijeci trebalo odgovarati.

Može se, kad je ova momčad i ovaj trener u pitanju, i dalje očekivati da se Riječani u ozbiljnoj konkurenciji neće blamirati. Za početak, a i za kraj, sasvim dovoljno.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.