Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Šansa za hrvatski tenis

Osvrt na pobjedu protiv Kanade i ono što Davis Cup dalje nosi

Zadnja izmjena: veljača 6, 2018 Profimedia

Nekako ispada da je to teniska javnost i očekivala, ali naša Davis Cup reprezentacija je zbilja rutinski pobijedila Kanadu. Mogla je Kanada biti vrlo tvrd orah, ali naši dečki su se potrudili  opravdati očekivanja i pobrinuli su se da susret prođe bez većih iznenađenja. Kasni dolazak Marina Čilića iz Kanade mogao je biti problem, jer je imao potpuno različite uvjete u Osijeku u odnosu na Melbourne – od toga da se u Australiji igralo vani (osim finala, kad je spušten krov), a u Osijeku u dvorani, do velike razlike u temperaturi, podlozi i loptama.

Na putu do pobjede moglo se iskomplicirati puno toga, ali stručni stožer je donio puno dobrih odluka, počevši od skautiranja protivnika, do procjene trenutnih stanja naših reprezentativaca. Kapa dolje Željku Krajanu, Igoru Šariću, Lovri Zovku, ali i fizioterapeutima, doktoru i španeru koji je bio jako zauzet jer su gotovo svi naši igrači u sred meča tražili koju kilu više ili manje na reketu s obzirom na lopte koje su dosta letjele kroz rijetki i topli zrak.

Bio je to rizik, ali dovoljno smo bili favorizirani da smo si mogli dozvoliti prvog dana odmarati Čilića i riskirati s Viktorom Galovićem, kojem je to bio prvi živi meč za Davis Cup. Viktor je odigrao solidan meč, ali Denis Shapovalov je bio nevjerojatno raspoložen i tu mu se nema što za zamjeriti. Borna Ćorić je više-manje mirno odradio svoj meč protiv Vaseka Pospisila i potvrdio svoje najave uoči dvoboja gdje je govorio da je proveo vrlo kvalitetno vrijeme s Riccardom Piattijem između Australian Opena i Osijeka.

U subotu su Čilić i Ivan Dodig pokazali zašto su među najboljim igračima svijeta u svojim kategorijama.

Velik broj tenisača ima odličan forhend i bekend. Tehnika se može i naučiti, ali mentalne sposobnosti i borbenost na ovakvoj razini imaju rijetki, a to se ne može naučiti na nijednom treningu. U meču u kojem su gubili 6:2 6:3 4:1, uspjeli su okrenuti i doći do pobjede. I to pobjede koja je u petom setu izgledala čak i komotna. U prva dva i pol seta su Daniel Nestor i Pospisil igrali nevjerojatne parove i opravdali Nestorovih osam Grand Slam titula, te Pospisilov osvojeni Wimbledon. Bili su u zoni, bio je to jedan od onih dana kada ulazi sve što poželiš, pa čak i ono što ne planiraš pogoditi. Kanadski igrač/kapetan, Frank Dancevic je rekao kako ni u tom trenutku nije bio siguran u pobjedu, jer je znao koliko su veliki igrači Dodig i Čilić. Znao je da ako im kanadski par, figurativno govoreći, ne nagazi na grkljan dok su u knock-downu, postoji mogućnost da se ponovno dignu i udare nokaut. A upravo to se i dogodilo.

Igrali ‘singl-parove’

Marin je dva i pol seta radio dosta grešaka, a jasno se vidjelo kako je veći dio tih grešaka zapravo posljedica neigranja parova na Touru. Nerealno je očekivati od Marina da kao treći igrač svijeta igra parove jer mu je to samo nepotrebna potrošnja energije za zanemarivu količinu novca. Na Čiliću se točno se vidio onaj osjećaj kad dođeš igrati parove nakon dugo vremena i prostor ti je sužen, moraš odigravati loptu i istovremeno perifernim vidom gledati igrača na mreži. Kanađani su to znali i inzistirali su na križanjima na mreži, te su uporno reternirali Dodigov drugi servis na Marina kako bi igrao puno voleja, s obzirom da Marin igrajući samo u pojedinačnoj konkurenciji nema taj volumen odigranih voleja.

U gemu na 2:4 u trećem setu naši su pogodili nekoliko dobrih reterna. Zapravo, pogađali su reterne kakve ranije nisu uspijevali i došli do prvog breaka. Dvorana se probudila, među njima je bila bolja energija, počeli su neverbalno komunicirati s klupom i tribinama i momentum se potpuno okrenuo. Na kraju je Nestor fizički pao, a Pospisil nije bio spreman preuzeti odgovornost i biti onaj koji će napraviti svojevrsnu prevagu u paru.

Inače, tijekom cijelog meča Marin i Ivan su igrali takozvane ‘singl-parove’, jer su na oba protivnička servisa ostajali iza na osnovnoj liniji i osnovnim udarcima pokušavali doći do breaka. Tu idu ponovno zasluge i stručnom stožeru koji je procijenio da su Ivan i Marin toliko tehnički dobri tenisači da mogu ovako kvalitetan par dobiti sa zadnje linije.

Bilo je gusto, ali su na kraju bili u pravu. Bodom u igri parova otvorena je mogućnost da u zadnji dan uđemo s puno više prostora za grešku i s puno manje pritiska. Borna je pružio fenomenalnu partiju uz jako dobro serviranje, srušio je jednog od najvećih potencijala nove generacije tenisača i tako zaključio posao, poštedjevši Marina još jednog izlaska na teren.

Uloga majstora za održavanje terena

Apsolutno sve pohvale idu domaćinima susreta u Osijeku, koji su ponovno napravili odličnu atmosferu i pokazali da su teniski obrazovana publika, jer tenis je specifičan sport u kojem treba znati kada pružiti mir, a kada napraviti dobru atmosferu i Osječani su to u potpunosti uspjeli. Tribine su bile pune, igrači su bili oduševljeni tretmanom, a oni koji su pozorno gledali mogli su uočiti još jedan trik kojeg omogućava prednost domaćeg terena – ako ga znaš iskoristiti.

Zadnjeg dana je teren više sličio pješčaniku nego teniskom terenu, jer je Borni tako odgovaralo

Prvog je dana podloga zapravo bila beton s malo pobacanog tenisita. Cilj je bio napraviti što brže uvjete kako bi Galoviću omogućili što bolju šansu da s dobrim servisima pokuša ostati s Shapovalovom u rezultatskom egalu. Za Bornu se više-manje znalo da fizički načetog Pospisila može dobiti na bilo kakvoj vrsti zemlje.

Drugog je dana količina tenisita bila puno veća i time su se uvjeti usporili (što je i sam Dancevic izjavio). Ideja je bila da Nestoru i Pospisilu damo što sporije uvjete koje oni ne vole i omogućimo Čiliću i Dodigu da komotno sa zadnje linije udaraju po njima na mreži i da je odskok njihovih voleja što viši. Zadnjeg dana je teren više sličio pješčaniku nego teniskom terenu, jer je Borni tako odgovaralo. Imao je dovoljno vremena za ukrotiti suparnikove forhende, lopta je imala viši odskok pa je lakše podizao kontakt Shapovalovu na bekendu, a i mogao je stajati daleko od terena što paše njegovom stilu protiv velikih udarača te mu olakšava tranziciju iz obrane u napad. Majstori zaduženi za održavanje terena su svako malo izlazili na teren i ravnali tu veliku količinu tenisita kako bi se izbjegli krivi odskoci lopte.

Domaći teren igra ulogu, lakše je taktizirati i lakše je prilagoditi uvjete sebi. Igrači su sjeli i dogovorili se da će svi biti na raspolaganju jer su prepoznali šansu da osvoje Davis Cup s obzirom na to da ćemo do finala biti domaćini bez obzira s kim igramo. A s ovakvom formom u kojoj se trenutno nalaze predvodnici reprezentacije, nemamo se koga bojati. Važno je i da su Krajan i Ćorić izgladili svoje nesuglasice i sad vidimo koliko je naša reprezentacija kvalitetnija s Bornom. Šteta je jedino da Mate Pavić nije član reprezentacije, ali te nesuglasice on i Krajan moraju međusobno riješiti, bez prepucavanja i prozivanja preko medija. Ista stvar se može reći i za Fed Cup reprezentaciju, koja je doživjela debakl otkazivanjem svih najboljih igračica.

Obilazak zemlje

Hrvatski tenis ima veliku šansu ove godine otići do kraja, jer naši najbolji tenisači će napraviti svojevrsnu turneju po Hrvatskoj.

Kao rođenom Riječaninu i lokalpatriotu jako mi je žao da je hrvatska Davis Cup reprezentacija zadnji put nastupila u Rijeci davne 2000. protiv Obale Bjelokosti, ali tu krivicu u potpunosti snosi Grad Rijeka i inertna politika vladajućih u gradu na Rječini. Ako je vjerovati kuloarima, nakon Osijeka domaćin bi trebao biti Varaždin, a ako naši tenisači budu uspješni, Davis Cup bi se mogao ponovno zaigrati u Zadru. Na kraju, ako se sve poklopi možda dobijemo i šansu za popravni ispit u zagrebačkoj Areni.

To je velika šansa za hrvatski tenis, da naša reprezentacija obiđe zemlju i, uz malo pametnog programa i promidžbe, povod da se u tenis upuste nove generacije hrvatskih tenisača i tenisačica. Hrvatski tenis može ove godine puno profitirati, samo treba donositi rezonske i zrele odluke, a onda se možemo nadati nekim novim klincima.

Ne propusti top članke