Oklahoma City Thunder nalazi se u gotovo savršenoj situaciji. Tri i pol godine nakon tradea koji je označio kraj jedne i početak druge, nove ere, Clippersi su još uvijek u iščekivanju Godota, a Oklahoma sve više zna što joj je raditi. Kawhi Leonard je odnio svoj talent u Los Angeles u namjeri da nastavi graditi kult ličnosti, dok je jedan mladić izrastao u muškarca koji je postao junak svoje priče.
Malo je tko mogao predvidjeti da će Shai Gilgeous-Alexander imati bolju sezonu od njega ili od Paula Georgea.
Kawhijev je dolazak u Clipperse aktivirao trade za Georgea, čime je stvoren jedan od najboljih krilnih tandema zadnjih godina. Bio je to neočekivan Thuderov potez, jer to je značilo i odlazak dugogodišnjeg miljenika navijača Russella Westbrooka. OKC je time službeno započeo novo poglavlje, a kapital koji je dobio zauzvrat sastojao se od perspektivnog Gilgeousa-Alexandera, Danila Gallinarija, pet izbora prve runde drafta i još dva koja se naknadno mogu zamijeniti. George je izašao iz svoje najbolje sezone i izgledalo je kao dobitna kombinacija za Clipperse. Međutim, Shai je prošao put od perspektivnoga mladog igrača do lica franšize i legitimnog All-Stara prije nego što su Clippersi došli do svog prvog, povijesnog finala NBA-a. Oklahoma je dočekala uskrsnuće, dok se beskrajno čekanje Clippersa nastavlja.
Thunder je dao prednost razvoju Gilgeousa-Alexandera nad bilo čime drugim. U prvoj ga je godini stavio pod mentorstvo Chrisa Paula, da bi ga zatim pretvorio u prvu opciju i lidera, ulogu u kojoj će potpuno odrasti. Za takvo što je Shai morao prihvatiti viziju Sama Prestija, za čiju se taktiku već počelo misliti kako je diletantska te kako mu je više stalo do budućih izbora drafta nego do pobjeda.
Gilgeous-Alexander je ozbiljno evoluirao. Njegovo je razmišljanje korak ispred suparnika, a egzekucija hladna i ubojita
Oklahoma je možda izabrala put koji je nekonvencionalan, taložeći draft izbore ‘na bacanje’ kao da će u nekom trenutku nastupiti inflacija igrača, ali njezina suša bez playoffa traje tek dvije godine. Što bi onda trebali napraviti Kingsi? Iseliti iz Sacramenta? Ili Sixersi, koji su prije Bena Simmonsa i Joela Embiida četiri sezone zaredom bili ispod 35 posto pobjeda? Kad podvučemo crtu, OKC nikad nije završio među tri najgore momčadi lige.
Prestijev proces polako počinje dobivati obrise. Ide prema identitetu koji je zacrtan od dana kad je za glavnog trenera imenovan Mark Daigneault, koji se fokusirao na positionless košarku — na svestrane postave u kojima svi mogu igrati s loptom u rukama, preuzimati u obrani i držati tempo. Gilgeous-Alexander je zamašnjak njihova motora. Dominira u prodorima na koš, poenima iz tranzicije i pick and rollu na half-courtu, Oklahoma prednjači kao momčad ili u svojoj igri daje naglasak upravo na tome.
Ljepota u finti šuta
Shai već treću sezonu uzastopce uspijeva predvoditi NBA po broju ulaza na koš (ispred Luke Dončića i Jaa Moranta), ali je prvi put u karijeri u top 10 po poenima iz reketa, u prosjeku 15 po utakmici. Uz napomenu da nema vanjskog igrača koji postiže više poena od njega. Obrane mu to pokušavaju oduzeti, ali njegova prilagodba su šutovi s poludistance iz driblinga i veći broj iznuđenih prekršaja. Kako bi uopće dospio na taj dio parketa, Gilgeous-Alexander zna u kojem se trenutku treba zaustaviti i kako koristiti doskok na dvije noge. Pun je trikova i promjena smjerova, s time da se dobar dio toga odnosi na lijevu stranu, slično kao kod Moranta, što mijenja suparnički skauting, jer usmjeravanje na slabiju ruku ne donosi rezultate i teže ga je čuvati u tranziciji. Eurostep mu je jedan od prepoznatljivih poteza u napadanju reketa.
Još nešto zbog čega ga je teško čuvati je uspješnost u mijenjanju strane prilikom postavljanja bloka kod pick and rolla (tzv. ball screen rejected), što koristi u 25 posto takvih slučajeva. Ovaj se set može dobro iskoristiti nakon time-outa, jer hvata obranu u varanju bloka ili kažnjava ice obranu pick and rolla, u kojoj branič na lopti tjera napadača prema bočnoj liniji. Poanta je oduzeti sredinu, ali Shai je postao prepreden. S postavom u kojoj su sva petorica igrača na perimetru može napadati sa sredine ili s boka u trenutku kada je primarni čuvar obruča na slabijoj strani.
Ljepota njegove igre je u finti šuta, koja je toliko uvjerljiva zbog činjenice da je teško raspoznati razliku između autentičnog šuta i njegove simulacije. U oba slučaja zabacuje glavu unatrag te je u istoj poziciji kao kad šutira. Zbog toga često iznuđuje prekršaje i ide na liniju slobodnih bacanja. Jedino Giannis Antetokounmpo, Embiid i Dončić imaju više bacanja po utakmici, ali on ima bolju realizaciju od svih trojice. Zna i dovitljivo iznuditi kontakt. Još jedan trik koji prodaje je guranje ruke ispod suparničke u trenutku kretanja u prodor, čime tjera braniča na povlačenje ruke i otvaranje puta prema košu ili iznuđivanje prekršaja. Često ćete vidjeti kako dolazi i na metar, metar i pol od obruča, gdje mu je broj šutova na razini Embiida, Domantasa Sabonisa i Clinta Capele.
U Oklahomi su bili izrazito zadovoljni napretkom koji je bivši Kentuckyjev igrač postigao u svojoj prvoj godini nakon tradea. Međutim, iskorak koji se sada dogodio svrstava ga u posebnu kategoriju. Gilgeous-Alexander pretvorio se u All-Star igrača, među petoricom je najučinkovitijih strijelaca u clutchu i postao je ozbiljan closer. Barem tri utakmice ove sezone riješio je nakon izvrsnog ATO-a (akcije nakon time-outa) u završnici. Prilikom izvođenja lopte sa strane, SGA postavlja leđni blok te se otvara prema izvođaču ili odvlači svoga čuvara u korner, pa u oba navrata završava izolacijom.
Igrač koji je najviše napredovao
Tu možemo vidjeti njegov drugi tipični potez koji također upotrebljava protiv boljih obrambenih igrača usred utakmice; redovito izbacuje desnu nogu prema naprijed i koristi stepback šut iz driblinga. Pomaže mu odvojiti se od braniča bilo gdje na terenu, na tri-četiri metra od koša, gdje samo Kevin Durant uzima više šutova, ili na trici ako je to potrebno.
Sagledamo li sve navedeno, Gilgeous-Alexander je ozbiljno evoluirao. Njegovo je razmišljanje korak ispred suparnika, a egzekucija hladna i ubojita.
Oklahomina je prednost ta što uz njega ima još dvojicu playmakera: Josha Giddeyja, koji može kreirati i stvarati prilike iz pick and rolla i visokog posta, što omogućuje SGA-u da nerijetko igra od lopte, te Jalena Williamsa s eksplozivnim prvim korakom i dobrim pregledom terena. Oni su osnovica njihova stila igre s daleko najviše prodora po utakmici (65 u prosjeku) i dodavanja iz tih situacija (26,4). Pace im je forte. U kalendarskoj 2023. imaju i najviše poena nakon suparnikovih izgubljenih lopti, što samo upućuje na zagrebanu površinu puno dubljeg talenta. Također, mogu brzo doći do ‘žive’ lopte koja nije pod kontrolom ni jedne ni druge momčadi i povući toliko željeni kontranapad.
Ako ih se uspori i svede na half-court offense, koriste svoje hibridne bekove u pick and rollu, u čemu su šesta momčad po ukupnom broju poena. Shai tu dolazi do izražaja i bez lopte, što mu je bila odlika na početku karijere. Thunder je time nepredvidiv i nezgodan za branjenje. Pogotovo kroz petorke koje Daigneault u zadnje vrijeme favorizira s Kenrichom Williamsom kao niskom peticom, ali načelno možete vidjeti i Gilgeousa-Alexandera ili Luguentza Dorta kako u nekom trenutku pokrivaju tu poziciju, jer ustvari igraju bez definiranih rola.
Shai nije samo predvodnik mlade Oklahome, on je treći član klase 2018. oko kojega se može graditi momčad. Znali smo za Dončića i Traea Younga, ali nismo bili sigurni može li još netko biti zaštitno lice franšize koja nije vječno u fazi rekonstrukcije. Po mom mišljenju riječ je o igraču koji je ove sezone najviše napredovao. Usprkos briljantnom Tyreseu Haliburtonu, koji je dobio svu moguću slobodu, usprkos eksploziji Laurija Markkanena ili iznenađujućem Bolu Bolu. Talenti koji mogu podignuti razinu igre na ovakav način prava su rijetkost. Skok s 24,5 na 30,6 poena u prosjeku (bez povećanja volumena trice) rezerviran je za zlatnu skupinu pojedinaca, jednu od tri najbolje petorke NBA-a. Jer sukladno tome igra vrhunsku obranu (1,7 ukradena i blokada po utakmici) i jedan je od razloga što je OKC obrambeno u top 10.
Svoj prijevremeni uspon Thunder dobrim dijelom duguje njemu. On nije buduća zvijezda. On je superstar.
