U svojoj prvoj godini s profesionalnim statusom Jannik Sinner je na 15 od 18 odigranih turnira ispadao u prvom ili drugom kolu. Bilo je to 2018., kad je krenuo igrati Futurese, a zahvaljujući statusu supertalentiranog klinca i pozivnicama koje s time dolaze odigrao je i nekoliko Challengera. Kraj sezone dočekao je na 762. mjestu s 18 ATP bodova, što za jednog toliko nadarenog tenisača i nije bio neki iskorak. Dapače, odluka da de facto preskoči juniorsku stepenicu — nikad nije igrao juniorski Grand Slam — činila se tada ishitrenom, pa i promašenom. Sinner očigledno nije bio spreman kročiti u tenisku džunglu; s obzirom na to da se radilo o 16-godišnjem djetetu, postojala je realna opasnost i da naprosto izgori.
“Kad mu je bilo 15-16, prijavljivao sam ga na turnire s novčanim nagradama sa starijim igračima jer sam htio vidjeti može li pronaći rješenja”, započeo je jednom njegov trener, ugledni Ricardo Piatti — čovjek koji je, između ostalih, radio s Ivanom Ljubičićem i Bornom Ćorićem, a u čiju je akademiju u Bordigheri Sinner stigao s 13 godina. “Htio sam mu pokazati da se starijim igračima jebe za njega”, rekao je doslovno tim riječima pa se dotaknuo te 2018.: “Išao je po turnirima i gubio je s po 6-1, 6-0, ali bi drugi dan došao u Akademiju i trenirao bi s istim stavom.”
U veljači 2019. taj isti žgoljavi dječak na kojem su se stariji, nerijetko iskompleksirani kolege sve donedavno iživljavali osvojio je Challenger u Bergamu, i to na način da se on sada na njima iživljavao, prepustivši posljednjoj trojici suparnika zajedno svega 14 gemova. Osvojio je potom i dva Futuresa, ubrzo je upisao prvu ATP pobjedu, a godinu je završio kao 78. igrač na svijetu.
Stvar je bila u tome što je Sinner već kao klinac vjerovao u proces, zbog čega je u konačnici uspio istrpjeti ono što mnogi ne bi uspjeli; ne radi se, dakle, ni o nekom univerzalnom putu koji bi trebao vrijediti za sve, već o mentalitetu kakav velika većina njegovih vršnjaka ne posjeduje. Dok bi drugi potonuli u malodušje i grizodušje, dok bi kopnjeli sa samopouzdanjem i premotavali u glavi mečeve ili poene koje nisu smjeli izgubiti, Sinner je već bio u akademiji i trenirao je s istim stavom.
“Mislim da nije bitno hoću li sada pobjeđivati jer cilj je postati veliki igrač tek s 23-24”
“On ima jak karakter i, za razliku od mnogih igrača koje sam trenirao, umjesto da čekam idući dan, s njim mogu otvoreno razgovarati pola sata nakon poraza”, reći će Piatti, pa oduševljeno dodati da će njegov pulen radije gledati snimke mečeva Rogera Federera i Rafaela Nadala nego ići u kino…
Tekst o Sinneru realno je već dosad trebao biti napisan, iako sad više nije ni bitno zašto nije; Talijan je u ponedjeljak došao do career-higha, 11. mjesta na ATP ljestvici, i trenutno je u formi s kojom može pobijediti apsolutno svakoga na Touru. U zadnjih mjesec dana osvojio je dvije 250-ice, treći i četvrti turnir ove sezone, a ima i dobre izglede plasirati se na završni Masters. Naslov u Antwerpenu od prije koji dan inače mu je peta titula u karijeri, što će reći da su isto toliko turnira mlađi osvajali jedino Nadal i Novak Đoković.
Strelovit uspon
Nije loše za dečka koji se do svoje 12. godine nije ozbiljno bavio tenisom.
Sinner je rođen na sjeveru Italije, u južnom Tirolu, a još je 2008. u svojoj dobnoj kategoriji osvojio prvenstvo Italije u skijanju, dok je četiri godine kasnije bio drugi. Tenis je do 2013., kad ga je Piatti primijetio i vrbovao, igrao tek dvaput tjedno. To što na terenu djeluje poprilično staloženo i fokusirano, kao odrasli čovjek koji dobro kontrolira emocije, neki će možda pripisati tim njegovim germanskim korijenima, a vidimo i da se prije tenisa bavio sportom u kojem su potrebni visoka koncentracija i debeli živci, to jest sportom u kojem jedna jedina greškica odnosi dragocjene stotinke.
U igračkom smislu Sinner je škola Andrea Agassija i Đokovića, što će reći da igra blizu osnovne linije te vas pokušava gaziti tempom, s tom razlikom da je ipak za nijansu agresivniji od spomenutog dvojca, zbog čega ponekad i frcaju neforsirane pogreške na sve strane. Najveći problem u igri predstavlja mu prvi servis na kojem pokazuje velike oscilacije; od toga da će u finalu Miamija protiv Huberta Hurkacza, čovjeka koji se nikako ne može okaraterizirati kao dobar reterner, imati svega 55 posto osvojenih poena, do toga da će neki dan protiv Diega Schwartzmana, jednog od najboljih reternera na Touru, osvojiti njih 91 posto.
Problem predstavlja i činjenica da ima poprilično nizak postotak ubačenih prvih servisa, odnosno ove je sezone 115. na Touru (59,75 posto), a od toga u konačnici osvaja ipak niskih 70 posto (78. na Touru). Iako to kompenzira dobrom igrom na drugom servisu i reternu, dojam je da to neće biti dovoljno da bi postao višestruki GS osvajač i broj 1, a upravo je to krajnji cilj Sinnerova procesa.
U procjeni koliko je toga dosad postigao nije loše usporediti njegovu karijeru s onom Alexandera Zvereva, još jednog čovjeka koji je imao strelovit uspon, iako bi ih obojicu lagano mogao prešišati dječak od milijun dolara…
Tablica pokazuje što su na ATP Touru postigli s 20 godina i dva mjeseca, koliko je trenutno star Sinner. Otprilike je to tu negdje, ali s jednom bitnom razlikom: Sinner je imao manje vremena za postići gotovo iste rezultate — što zbog činjenice da je ipak nešto stariji kročio u profesionalizam, što zbog stanke koju je izazvala pandemija.
Postoji, međutim, još jedan bitan faktor, a to je kontekst u kojem su igrali ili igraju, odnosno činjenica da se Zverev probijao na Tour dok je konkurencija bila znatno jača; ako to već samo po sebi nije jasno, postoje brojni dokazi.
Prva ATP titula za Zvereva došla je 2016. u St. Petersburgu, kad je u polufinalu morao svladati Tomáša Berdycha, a u finalu Stana Wawrinku, što će je svrstati na deveto mjesto najteže osvojenih 250-ica po ELO ratingu, računajući samo aktivne igrače. I ATP 250 u Montpellieru je bila nadprosječno teška titula (15.), a Masters u Rimu morao je uzeti preko Đokovića (15. najteži Masters) koji je, doduše, tad već polako dolazio do zida, ali je opet puno teži protivnik nego Hurkacz u finalu Miamija… Zverev je gubio i finale Hallea od Federera, a Nice od Dominica Thiema… Sinner je, s druge strane, Washington (ATP 500) osvojio preko Stevea Johnsona, Jensona Brooksbyja i Mackenzieja McDonalda, u finalu Melbournea svladao je Stefana Travagliju i, shvaćate već…
Iako, dakle, sada stvarno igra dobro, treba ipak ostati realan.
Plima očekivanja
I ja bih volio da već na Australian Openu dođe do polufinala i izgubi u pet setova od, recimo, Đokovića, i to u epskom meču koji na kraju neće izgubiti zato jer se stisnuo… Međutim, većina mladih igrača jednostavno nije tako ‘programirana’, iako nikad ne možete znati… Na kraju krajeva, da su vas 2017. pitali hoće li Zverev 2021. na kontu imati barem jedan Grand Slam, stavili biste ruku u vatru da hoće. Što se na kraju dogodi? Čovjek u 25 GS nastupa još uvijek nema top 10 pobjedu, iako postoje naznake da će se to vrlo brzo dogoditi.
Da je Sinner još uvijek zelen, pokazao je na US Openu upravo u meču protiv Zvereva kad se stisnuo u tie-breaku trećeg seta kojim je mogao zakomplicirati meč; još je kolo prije protiv Gaëla Monfilsa vodio 2-0 u setovima, pa 2-1 i 4-0 u četvrtom, samo da bi se otišlo u peti… Međutim, za razliku od godinu dana ranije, kad je protiv Karena Hačanova na US Openu izgubio meč nakon vodstva 2-0 u setovima, ovaj put se uspio iskobeljati. Trust the Process.
“Kako uspijevam ostati pozitivan?”, započeo je nakon niza od četiri poraza sredinom ove sezone, samo da bi osvojio spomenuti Washington. “Vrlo lako. Devetnaest mi je godina, navršavam 20 za nekoliko dana, što mnogi zaboravljaju. Mislim da nije bitno hoću li sada pobjeđivati jer naš je cilj postati veliki igrač tek s 23-24 godine.”
Zvuči jako jednostavno, ali uopće nije; i tek sad kad je na korak do ulaska u top 10 stvari postaju najteže. Tek sad dolazi plima očekivanja koja nerijetko gazi sve pred sobom; tek sad kreće zaglušujuća buka površnih hvalospjeva i nesuvislih kritika; tek sad će se vidjeti ima li on to u sebi ili je samo još jedan u nizu običnih chokera…
I tek sad, kad nakon poraza dolaziš na press konferenciju, a hrpetinu besprizornih novinara zanima kako se osjećaš i kako je moguće takvo što izgubiti — tek sad treba ostati normalan.
