Problem Diega Simeonea je očigledan, baš kao i potreba da o njemu govori pred susret s gradskim rivalom: “Nismo više radnički klub, ali rastemo iz istih radničkih korijena koji se ne mijenjaju bez obzira na ekonomski rast kluba”, izjavio je uoči madridskog derbija.
Novi stadion i transfer Joãa Félixa vrijedan 126 milijuna eura promijenili su sliku o Atléticu. Narativ o potlačenosti i potrebi za gerilskom borbom koju je tako vjerno preslikao na stil igre svoje momčadi odjednom je pao u vodu. S bazukom u rukama, Simeone ne može nastaviti koristiti luk i strijelu. Pretvorila ga je u velikog igrača i istjerala izvan zone komfora. To je razlog zbog čega nastoji smanjiti očekivanja javnosti pričom o duboko utkanom identitetu.
No, iako je promjena neminovnost, do nje sigurno neće doći naglo.
Ako je Simeone daleko od onoga što želi vidjeti od svoje momčadi, Zidane je još dalje
Argentinac će pažljivo odmjeriti svaki korak u neistraženi teritorij i tek kad bude sasvim siguran da cijena nije previsoka, odlučit će prihvatiti novitete. Njemu je jasnije od bilo koga drugog da ne može istovremeno biti na dvije različite strane nogometnog spektra. Ne može u istom trenutku biti i Diego i Pep Guardiola. Uostalom, to je rekao i Pepu u lice kada je na početku karijere, prisustvovujući treninzima španjolskog stručnjaka oblikovao svoju trenersku viziju.
Simeoneovu odluku o laganoj promjeni svoje momčadi najbolje je sažeo njen kapetan: “Želimo malo više igrati, malo bolje igrati, malo se promijeniti. Možda to možete vidjeti po tome što malo češće imamo loptu u svojim nogama”, objasnio je Koke.
Malo pomalo, Atleti će u konačnici možda i izrasti u ekipu koja će zadovoljiti apetite javnosti, ali derbi protiv Real Madrida u ranoj fazi sezone nije mjesto za eksperimente. I s Félixom, koji izrasta u glavnu napadačku polugu, momčada je uspjela još jednom pronaći ekstremnu verziju sebe. To se najbolje vidjelo u trenucima kad je imala loptu u posjedu.
Zidaneov ključ na krilima
Atlético se u izgradnji napada vjerojatno najmanje od svih vrhunskih ekipa koristi širinom terena. Formacija 4-4-2 se podizanjem bekova i uvlačenjem krila u sredinu terena pretvara u 4-2-2-2, pri čemu su za Simeonea od krucijalnog značaja četiri tandema raspoređena u četiri različite horizontalne linije koji predstavljaju četiri linije obrane po gubitku lopte, što ih čini savršeno pripremljenim za kontrapresing. Njegovo insistiranje na vertikalnoj igri s loptom u nogama, pri čemu se obično pasom iz zadnje linije traži Diego Costa, prilike za suparničku tranziciju svodi na minimum.
Atleti i sami zbog toga postaju siromašna napadačka momčad s tek par napadačkih mehanizama u svojoj igri.
Protiv Reala bilo je to spuštanje Félixa u vezni red, čime su pokušali stvoriti brojčanu nadmoć na tom dijelu terena i izvući Sergija Ramosa iz zadnje linije, čime bi se između Raphaëla Varanea i Nacha otvorio kanal koji bi napadao Costa. Problem za domaću momčad je bio u tome što je Ramos vjerojatno najbolji stoper na svijetu kada se radi o kontroli prostora između linija. Bez mogućnosti za ulazak u završnicu napada kroz sredinu terena, Atleti su izvlačili loptu na bok gdje bi Kieran Trippier akciju završavao centaršutom. Završivši utakmicu bez gola i sa tek 0,8 xG (expected goals) po modelu Michaela Caleya jasno je da je pred domaćom momčadi dug put do željene promjene.
Dio krivice za takav razvoj situacije definitivno pripada Zinedineu Zidaneu.
Njegov nevjerojatni uspjeh u Ligi prvaka tijekom prvog mandata pripisivao se širokom dijapazonu razloga, od Cristiana Ronalda do crne magije, ali su stvarni razlozi zapravo mnogo jednostavniji za shvatiti. Zidane derbije priprema iz perspektive autsajdera, što je idealan pristup za kup natjecanja. Poput Simeonea, i on naglasak stavlja na obrambenu stabilnost. U Realovu slučaju to obično znači duboki blok 4-1-4-1 s izrazito odgovornom igrom krilnih igrača.
Izbor Federica Valverdea ispred Luke Modrića i Jamesa Rodrígueza u početnu postavu otkrio je namjere francuskog stručnjaka za ovaj susret. Jedna ili dvije napadačke akcije kojima napada suparnički meki trbuh, kombinirane s individualnom kvalitetom kojom raspolaže, obično garantiraju trijumf.
Protiv Atlética je napadima s krila pokušao iskoristiti horizontalnu kompaktnost njihova obrambenog bloka.
Real Madrid podizanjem Nacha i izvlačenjem Karima Benzeme ka lijevoj aut-liniji pokušava doći do brojčanog viška na boku. Ideja je navući blok domaće momčadi na jednu stranu da bi se onda korištenjem vrhunskog dijagonalog pasa Tonija Kroosa Garethu Baleu i Daniju Carvajalu omogućila igra dva-protiv-dva s Renanom Lodijem i Vitolom.
Adut na klupi?
U drugom poluvremenu Zidane će na teren poslati i Modrića i Jamesa, što će fokus igre s lijeve strane Realova napada prebaciti na desnu. Za razliku od prvog poluvremena, kada su okretanjem strana pokušavali ući u suparničku trećinu terena, u nastavku utakmice su kombinatorikom rezervista uz desnu aut-liniju pokušavali otvoriti prostor za Carvajalov centaršut. Real je utakmicu završio s 14 šutova koji ukupno ‘vrijede’ 0,3 xG.
Ako je Simeone daleko od onoga što želi vidjeti od svoje momčadi, Zidane je još dalje.
Tijekom ljeta propustio je riješiti njen gorući problem zbog kojeg je, između ostalog, prvi put i podnio ostavku. Real Madrid je i dalje kratak za Ronaldovih 50 golova po sezoni. Koncept igre poput sinoćnjeg u kojem Benzema igra na 30 metara od gola, a Bale treba u par mjeseci izrasti iz prekriženog igrača u prvo ime ekipe već je viđen i osuđen na propast. Zidane nije trener poput Simeonea ili Guardiole koji će do besvijesti drilati svoje igrače. Zapravo, on javno priznaje da njegovoj momčadi nedostaje principa u igri, ali da ih ne smatra ključnim za uspjeh.
To znači da u Realu ne mogu računati na to da će sistem izdvojiti pojedince koji će potom generirati uspjeh. Moraju se osloniti na individualnu kvalitetu i moguće je da se njihova karta za izlazak iz zatvora krije na klupi, gdje sjedi njihov najbolji golgeter. Luka Jović se još uvijek nije dokazao na najvišoj razini, ali ako Zidane ne vidi Benzemu kao fokalnu točku napada i strijelca 30-ak golova, morat će pružiti šansu Joviću i igru graditi oko njegovih kvaliteta. Jedino takav rizik može spasiti Real Madrid od još jedne kataklizmične sezone.
