Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Sljedeći broj 1

Alexander Zverev ima sve predispozicije postati novi vladar muškog tenisa

Zadnja izmjena: 16. kolovoza 2017. Profimedia

Još tamo 2. veljače 2004. počela je nova era tenisa, era u kojoj će se na poziciji broja 1 izmjenjivati ‘Velika četvorka’. Zapravo, ‘Velika trojka’ – jer do 7. studenog 2016. izmjenjivala su se samo tri imena (Roger Federer, Rafael Nadal i Novak Đoković), da bi se pridružio i Andy Murray, te tako zaokružio priču o Velikoj četvorci. Ta era još uvijek traje i trajat će još neko vrijeme.

U zadnjih 13 godina bilo je nekoliko pretendenata za detronizaciju, ali koliko je itko od njih zaista bio blizu tog podviga? Sistem bodovanja u zadnjih je 10 godina onemogućio da, za razliku od ženskog tenisa, netko dođe do broja 1 bez osvajanja Grand Slama. U istih tih 10 godina bilo je nekoliko pobjednika ili finalista Grand Slamova izvan Velike četvorke koji su s tim rezultatom uspjeli doći na samo dva-tri mjesta od vrha. Najbliži je zapravo bio Stanislas Wawrinka, koji je s tri Grand Slam naslova došao do broja 3, ali u nedostatku konstante tijekom sezone nije došao u pravu priliku lova na sam vrh. Iza njega jakim Grand Slam rezultatima su dolazili, ali bez prave šanse raskinuti dominaciju teniske aristokracije, Robin Soderling (#4 ATP), David Ferrer (#3 ATP), Andy Roddick (2007. je bio #3 i skoro se vratio na #1, gdje je bio 2003.), Tomaš Berdych (#4 ATP), Milos Raonic (#3 ATP), Juan Martin Del Potro (#4 ATP) i Kei Nishikori (#4 ATP).

Već godinama se nagađa tko će biti taj koji će prekinuti eru vladavinu Velike četvorke. Najavljivali su se razni klinci i nove generacije, jer sport treba nove junake, ali još nitko nije došao u ozbiljnu priliku zasjesti na tron.

Sašin uspon

Alexander Zverev, od milja Sascha, rođen je 1997. u teniskoj obitelji ruskog porijekla koja se 1991. preselila u Njemačku. Oba roditelja su bila duboko u teniskom svijetu – otac profesionalni igrač (najbolji renking #175 ATP), a majka trenerica. Brat Mischa, rođen dok su Zverevi još bili u Rusiji, 29-godišnjak je koji se već 12 godina natječe na Touru i dogurao je do 25. mjesta na ATP ljestvici. Dakle, Sascha ima sve genetske predispozicije postati velikim igračem, a te predispozicije su se pretočile u enormnu količinu talenta. Tenis je počeo igrati kao petogodišnjak, priča engleski, njemački i ruski, a teniski idol mu je Roger Federer.

I baš je njega u nedjelju pobijedio u finalu Montreala za svoju drugu titulu u Masters seriji.

Kao junior je bilježio vrlo zapažene rezultate – s 16 godina je dosegao juniorski broj 1, a neposredno prije 17. rođendana osvojio juniorski Australian Open i time zatvorio juniorsku karijeru. Bilo je priča kako se loše ponašao, provocirao protivnike, u mlađim danima kad se igralo bez sudaca čak i potkradao suparnike. Je li bila riječ o zlim jezicima ili je zaista bilo tako, pa je s godinama kanalizirao taj mentalitet u pobjede – ne znam, ali priče koje nisu uobičajene za buduće mlade zvijezde su itekako postojale.

Iako je prijelaz na seniorski Tour bio težak za njega u prvih nekoliko mjeseci, tu 2014. je uspio zatvoriti na 135. mjestu ATP liste. Tijekom njegova uspona u juniorskim danima, bio je u istom košu s nekolicinom ekstremnih talenata svjetske klase. Nick Kyrgios, Karen Hačanov, Hyeon Chung, Borna Ćorić, Andrej Rubljov, Francis Tiafoe i Stefan Kozlov – svi su redom najavljivani kao nova generacija s potencijalom uspona na broj 1. Svi su bili rođeni između 1995. i 1998. i svi su redom radili enormne rezultate u juniorskoj konkurenciji. Zverev je bio jedan u tom nizu i rezultatima nije iskakao – dapače, neka od ovih imena su imala brži proboj u top 100 i skalpove nad legendama tenisa. Sve do ove godine!

Ove je godine Saša osvojio dva turnira Masters serije i ostvario pobjede nad Federerom, Đokovićem i Wawrinkom. U svibnju je ušao u top 10 i pokazao da je definitivno preskočio svoje konkurente iz juniorskih dana ostavivši ih sve daleko iza sebe. Svejedno, što mu daje pravo da cilja na broj 1?

Njegovo vrijeme moglo bi vrlo brzo doći

Ove godine Saša stvarno izgleda zrelije i kompletnije nego ikad dosad, što je i logično jer mu je samo 20 i još se razvija kao igrač. Iako je u prvom kolu Montreala zamalo ispao od Richarda Gasqueta (spektakularno spasio meč loptu), u sljedeća je četiri meča nanizao pobjede bez izgubljenog seta.

Nemoguće ne primijetiti Sašinu odlučnost i svijest da mu je ovdje mjesto

Servira odlično – u pet mečeva je imao postotak prvog servisa 63,8 posto; postotak dobivenih poena nakon ubačenog prvog servisa 72,8 posto; šest je puta gubio servis tijekom cijelog turnira, a dva meča zatvorio bez izgubljenog servisa. Podjednako je dobar s oba osnovna udarca i s oba može potegnuti winner u bilo kojem smjeru. Podjednako je dobar u ofenzivnom i u defenzivnom djelu poena. Pokušava igrati agresivno i biti taj koji diktira tempo, stoji blizu osnovne crte, igra u penjanju, a svaku loptu bez dubine ili brzine momentalno kažnjava i ulazi u teren. Kad se nađe u defenzivi, odlično se brani i kreće za svoju visinu, a čim uspije odgurnuti protivnika od terena, približava se liniji i vrhunskom tranzicijom prelazi u fazu napada, gdje opet on diktira poen. Svoja oružja konstantno razvija i postaje sve opasniji – kako na servisu, tako i na riternu. Mentalno je spreman pobjeđivati najbolje bez da mu to predstavlja nekakve posebne skalpove, a za tako mladog igrača je jako konstantan i pun je samopouzdanja.

Bez obzira što jučerašnja Federerova predstava bila daleko od ovosezonskih turnira gdje je osvajao turnire, naprosto je nemoguće ne primijetiti Sašinu odlučnost i svijest da mu je ovdje mjesto. Na Grand Slamovima nije dosad dolazio dalje od osmine finala, ali vjerujem da je samo pitanje vremena kada će postati konstantan sudionik drugih tjedana Grand Slamova.

Ove su se godine u vrhu ponovo isprofilirali članovi stare garde – Nadal i Federer, a Zverev je pokazao da se s njima itekako može nositi. S Nadalom ima omjer 0:3, iako mu je dva puta opasno zapaprio, dok s Federerom ima 2:2. Također mu ide u prilog da trenutno nitko nema potpuno suverenu dominaciju u kojoj se broju 1 nije moglo niti približiti.

S obzirom da mu do broja 1 fali još punih 3.000 poena, suludo je očekivati da će se uskoro boriti za vrh ljestvice. Era tenisa koja je započela 2. veljače 2004. još traje i teniska aristokracija Velike četvorke nema pravih izazivača. Međutim, u idućoj se sezoni zaista može dogoditi da o Zverevu počnemo pričati kao o legitimnoj novoj generaciji koja može napraviti smjenu na broju 1 – jer sve predispozicije zaista ima.

Ne propusti top članke