Zadnja izmjena: 14. prosinca 2020.

Zadnji i jedini put je Diego Simeone osvojio titulu španjolskog prvaka sad već pomalo davne 2013./14. Tada je na sami zadnji dan natjecanja remi protiv Barcelone bio dovoljan kako bi se poremetio ukalupljeni duopol u La Ligi i sada, šest i pol godina kasnije, Atlético Madrid ima najbolju šasnu ponoviti ono što je nekad bilo nezamislivo te se dočepati još jednog srebrnog grala.

No, čak i ako Rojiblancos jesu najbolja momčad u Španjolskoj u ovom trenutku, o čemu se u zadnje vrijeme često priča, sinoć to zasigurno nisu pokazali. A Real Madrid? Real je Real. U tjednu koji ga je mogao pokopati na svim mogućim frontama, on se uzdigao, obrisao prašinu s nakrivljene krune, Srušio je Sevillu, Borussiju iz Mönchengladbacha i Atlético Madrid kako bi ponovno zasjeo na tron.

Naravno, ne i doslovno, barem ne zasad. S nova tri boda Los Blancos su sada svega tri iza svojih susjeda iz centra grada i samo dva iza Real Sociedada. Valja napomenuti kako Simeoneova momčad ima još jednu utakmicu u rukavu tako da ta prednost može porasti, ali pobjeda u velikom derbiju bila joj je karta prema tituli. Zinedine Zidane je, s druge strane, bio na korak od propasti — kako u Europi, tako i u Španjolskoj. Na muci se poznaju junaci, a njegovi igrači ponovno su pokazali zube.

Znalo se da će jedna stvar odrediti ishod derbija — defenzivna struktura Zidaneove momčadi te njena uspješnost u presingu.

Luka Modrić, Toni Kroos i Casemiro još jednom su pokazali kako je klasa vječna i kao pravi motor ove momčadi kontrolirali su susret

Kroz cijelu sezonu, pa i duže od toga, Real Madrid se mučio u obrambenoj fazi igre i suparnici su mu često otkrivali rupe u sistemu, koje su ga koštale utakmica, golova i bodova. No, sinoć smo protiv Atlética vidjeli vrlo disciplinirani Real koji je pronašao ravnotežu između srednjeg bloka i visokog presinga. U fazi obrane domaćin se postavio u formaciju 4-1-4-1 i veliku pozornost pridao je prostoru između linija, gdje igrači kao što je João Félix najviše vole primiti loptu.

Simeone je momčad postavio na svoj klasični način, iako se to od favorita za krunu možda i nije očekivalo. Ipak, u posjedu smo vidjeli taj ‘novi Atlético’ koji želi držati loptu u svojim nogama i kroz pozicijsku igru doći do suparničke mreže. Sinoć do toga nije došlo, barem ne u mjeri u kojoj je to Cholo priželjkivao. Atlético je i dalje u prvoj fazi igre gradio napade s trojicom igrača u zadnjoj liniji i s dvojicom spuštajućih pivota. Cilj uvijek ostaje isti — pronaći čovjeka između linija u halfspaceu iz kojeg glavni kreatori mogu dalje napredovati prema kaznenom prostoru. No, tu je došlo do problema.

Svaka utakmica je finale

Prvi je bio sam izbor ljudi. Obično bi Héctor Herrera bio taj koji se spuštao dublje i slao tu loptu premu Felixu i društvu. No, iako Herrera ima svoje kvalitete, diktiranje tempa i distribucija iz dubine to nikako nisu. Imalo bi daleko više smisla da je Simeone tu ulogu dodijelio Saúlu Ñíguezu, Kokeu, pa čak i Geoffreyju Kondogbiji, čiji profili su daleko prikladniji opisu posla.

Drugi problem je bila izrazito disciplinirana Realova obrana. Tranzicija iz 4-1-4-1 u visoki presing čovjek-na-čovjeka bila je čista i koliko god se Atlético trudio pronaći put do suparničke polovice, tih kanala jednostavno nije bilo ili su bili potpuno zatvoreni. U prvih 45 minuta Atlético nije niti jednom šutirao po golu, što se u madridskom derbiju nije dogodilo još od davne 2003./04. Ne samo to, već je Felix loptu dotaknuo svega 34 puta, a Luis Suárez imao još mizernijih 15 dodira. Kao šećer na kraju dolazi činjenica da su obojica ostali bez dodira u kaznenom prostoru u cijelom prvom poluvremenu. Naravno, ovo bi možda izgledalo nešto drugačije da je Thomas Lemar zakucao onaj zicer u mrežu iza Thibauta Courtoisa. Ali nije, a drugih većih prilika nije niti bilo.

Na kraju krajeva, kada se od Atlético očekivala inicijativa i pokazivanje karakteristika favorita, njegovi igrači ih nisu mogli pokazati. Slično se dogodilo i protiv Barcelona nekoliko utakmica ranije. Istina je da je Atlético tu utakmicu dobio 1-0, ali Katalonci su usprkos malom milijunu problema koji ih muče ove sezone ipak veći dio vremena kontrolirali susret. Pobjede, ili barem remija ako ništa drugo, koštala ih je amaterska greška vratara i nekoliko tragičnih promašaja u šesnaestercu. Naravno, prvenstvo se često osvaja na malim utakmicama, što Rojiblancos odlično odrađuju, ali suparnici većeg kalibra im i dalje zadaju ozbiljne probleme. Ne moramo se vraćati dalje od Bayerna, koji im je hladno utrpao četiri komada u vrijeme kada ih je španjolska publika već bila proglasila najboljom momčadi u zemlji.

Možda to na kraju ipak nije toliko stvar taktike i sposobnosti, već samog mentaliteta.

“Ova momčad može doći na svoje kada stvari krenu nizbrdo”, rekao je Zidane nešto ranije ovog tjedna i upravo se to na kraju dogodilo. Voda jest bila došla do grla i mediji će reći kako je slavni Francuz bio na korak od otkaza, ali on je jednostavno nastavio govoriti kako je “svaka utakmica finale” i tako je postavljati.

Zna se tko je kralj

Prije jučerašnjeg susreta Atlético je primio svega dva gola u 10 ligaških utakmica, što na kraju dođe u dva pogotka u 900 minuta. Također je bio jedina momčad u ligama Petice koja još niti jednom nije pala u deficit u domaćem prvenstvu; s inicijalnih šest bodova razlike ispred gradskih rivala, pobjeda bi joj dala jak vjetar u leđa. No, sinoć nije bili niti blizu tog postignuća. Real je od prve minute preuzeo inicijativu i loptu te zagospodario terenom.

Utakmicu je vrlo vjerojatno prelomila razlika u kvaliteti veznog reda. Luka Modrić, Toni Kroos i Casemiro još jednom su pokazali kako je klasa vječna i kao pravi motor ove momčadi kontrolirali su susret. U posjedu bi Real često spuštao Kroosa u zadnji red, gdje bi imao pregled cijelog terena te tako mogao na najbolji način iskoristiti dalekometne lopte iz dubine. Atlético je već tu napravio ogromnu pogrešku — iako je ekipa koja iznimno cijeni kompaktnost i doziranu agresiju, Kroosa je jednostavno previše ostavljala samog.

Upravo u tim situacijama kada bi se Nijemac našao na lopti oko sredine terena, a oko njega niti žive duše, Real bi u napadu radio što ga god volja. Ferland Mendy često bi prodirao naprijed kroz lijevi halfspace, dok bi Vinícius Júnior držao širinu blizu ruba igrališta. Kada se toj kombinaciji pridoda i nevjerojatni Karim Benzema koji se spušta kao spona između srednje i prve linije napada, silina Realova napada je impresivna.

Jest da su golovi na kraju pali iz udarca iz kuta te nevjerojatnog šuta Danija Carvajala koji čak niti veliki Jan Oblak nije uspio obraniti, ali Los Blancos su svejedno dominirali. Prema službenim zapisima, gol ipak nije pripisan Realovu desnom beku već je zabilježen kao Oblakov autogol, čime je Slovenac postao prvi Atléticov golman koji je zabio sam sebi još od 2013. Tada je to isto napravio čovjek koji je sinoć stajao preko puta igrališta — Courtois protiv Espanyola. Zanimljivo je također kako se nešto takvo u madridskom derbiju nije dogodilo još od daleke 1974., kada je isto napravio Atléticov Miguel Reina Santos.

No, daleko od toga da je Oblakov nesretni autogol odlučio susret.

Atlético i dalje može — i mora — konkurirati za taj naslov. Nažalost, sinoć je ponovno pokazao da nema mentalitet favorita niti se tako postavlja na terenu protiv velikih ekipa. A u Madridu, i u Španjolskoj, još uvijek se zna tko je kralj.

Real Madrid i dalje ima najbolju ekipu u La Ligi i to pokazuje kad su svi usredotočeni na isti cilj, ali problem je u tome što se to ne događa dovoljno redovito. Sinoć se dogodilo. Zidane je opet stavio svoju magiju u pogon. Kažu da su u Španjolskoj tri stvari neizbježne: smrt, porez i Zidaneova crna (ili bijela?) magija; to zapravo i nije sasvim točno, barem kad je porez u pitanju, ali možete računati na to da će čarolija velikog Zizoua izaći na vidjelo onda kad je najpotrebnije.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.