“Moramo biti gladni”, izjavio je pred sam početak turnira Sergio Scariolo, objašnjavajući novinarima kako će njegova Španjolska na EuroBasketu nadoknaditi manjak iskustva. Scariolo je na natjecanje odlučio povesti čak sedmoricu igrača koji nikad za seniorsku reprezentaciju nisu igrali veliki turnir. Jedini senator i posljednji Mohikanac one zlatne španjolske generacije predvođene braćom Gasol koji se našao na listi od 12 odabranih za Eurobasket bio je Rudy Fernández sa svojih 37 godina na leđima. Paua, Marca, Sergija Rodrígueza, Rickyja Rubija i ostale zamijenili su Jaime Fernández, Darío Brizuela, Alberto Díaz, Sebastian Saiz i ostali igrači prije EuroBasketa poznati vjerojatno samo fanovima ACB lige.
Kvragu, Španjolska je zbog Rubijeve ozljede ostala i bez poštenog playa pa su putovnicu dali Amerikancu Lorenzu Brownu. Pored Rudyja i Browna, najjača imena na rosteru bila su ona braće Hernangómez — Willyja koji je lani bio treći centar u Pelicansima i Juancha u zadnje vrijeme poznatijeg po glumačkim nego košarkaškim vještinama. Eh, da, tu je i Usman Garuba koji je prošle sezone u Rocketsima skupio ukupno 239 minuta.
Da sumiramo, Španjolci su na EuroBasket došli s rubnim NBA igračima, sa samo jednim igračem Real Madrida, bez igrača iz Barcelone, s Amerikancem koji se tek priključio reprezentaciji i igračima Joventuta, Unicaje, Valencije i jednim iz tokijskog Alvarka. Iako su aktualni svjetski prvaci, gotovo nitko od njih nije očekivao veliki rezultat. Kako nadoknaditi učinak Rubija i Sergija Llulla u napadu? Tko će zapovijedati obranom bez Marca Gasola? Rijetki su iskoristili argument da su to Španjolci, košarkaška velesila kojoj je ugraviran šampionski mentalitet i koja će pronaći način da uspije.
I bili su u pravu. La Roja je opet u zoni medalje, ovo joj je 11. put od 1999. da je u polufinalu i u njemu čeka okršaj s Nijemcima. Još jednom su Španjolci prezentirali svoju dominaciju i to baš onda kad su se svi ponadali da su ih se riješili.
Španjolci ništa ne poklanjaju; želiš li ih dobiti, moraš ih baš nadigrati
Rudy Fernández ima više utakmica na velikim natjecanjima za Španjolsku od svih ostalih igrača na rosteru zajedno. S te točke gledišta radi se o neiskusnoj reprezentaciji, ali se pritom podcjenjuju neki drugi faktori. Većina ovih igrača je odrastala zajedno u mlađim španjolskim reprezentativnim kategorijama i imaju iskustvo zajedničkog igranja. Nije zgorega spomenuti ni to da španjolski mlađi uzrasti već godinama dominiraju na europskim i svjetskim smotrama, što znači da većina ovih igrača ima barem nekakvo iskustvo igranja turnira i osvajanja medalja. Usto, većina ih igra ili je igrala u ACB ligi, a neki su (bili) i suigrači. I konačno, velika većina ovih igrača je odradila nekoliko seniorskih reprezentativnih ciklusa zajedno u takozvanim prozorima, pa su upoznati sa Scariolovim sistemom.
Usprkos tome što je ovo poimenično gledano najslabiji roster unazad oho-ho godina, prekaljeni Scariolo uspio je izgladnjeti svoje momke.
Španjolska puno toga nema
Da nije bilo poraza od Belgije u grupnoj fazi u Tbilisiju, mogli bismo reći da su Španjolci posao odradili na autopilotu, šamarajući Bugarsku s 27 razlike, Gruziju s 26, Crnu Goru sa 17 i Tursku tri poena razlike. U osmini finala dobili su Litvu, a u četvrtfinalu Finsku. U svim ovim utakmicama ne samo da su tehničko-taktički oduševljavali, nego su imali taj šampionski gard koji možda nije analitički provjerljiv ili dokaziv, ali vidiš da ga imaju. Španjolci igraju bez kompleksa kad im se s druge stranu nađu dva litavska NBA centra ili Finac koji je trostruko talentiraniji od njihova najboljeg igrača. Njih to ne zanima, jer oni su naprosto Španjolska i gladni su novih uspjeha.
Da ne ostane sve u sferi metafizike, valja reći da postoje i dobri košarkaški razlozi zašto je La Roja dogurala tako daleko na turniru.
Španjolska nema napadačku ekstraklasu u vidu talentiranog pojedinca, što je izjavio i sam Scariolo, usput notirajući kako je pao u depresiju gledajući prijateljsku utakmicu Slovenije i Srbije pred početak EuroBasketa. I ne samo to, nego ova momčad nema ni puno playmakera, kretora ili kvalitetnih šutera i low post prijetnji. Zato, da bi si dali šansu dogurati daleko, nisu smjeli sebi pucati u nogu. Scariolo je u njih ugradio disciplinu besprijekornog izvršavanja osnovnih košarkaških zadaća koje podižu šanse za pobjedu. Ova momčad kontrolira defenzivnu tranziciju, ne gubi lopte, dominira u defenzivnom skoku i pogađa slobodna bacanja. Španjolci ništa ne poklanjaju; želiš li ih dobiti, moraš ih baš nadigrati.
Ekipa s ovakvim identitetom i stilom s razlogom je u svoje redove dovela Amerikanca Browna. Iako je ta odluka izazvala velike polemike u španjolskoj javnosti, Scariolo je znao što radi.
Zo je sve ono što on želi od svog prvog beka: igra obranu, nesebičan je, donosi dobre odluke, diktira ritam i ne gubi lopte te može na sebe preuzeti scorersku rolu. U dvije eliminacijske utakmice na turniru Brown je dokazao klasu dominirajući u različitim aspektima igre. Litvu je uništio s 28 poena, koristeći prostor koji su mu litavski centri ostavljali na trici i poludistanci. Protiv Finske je drugima prepustio zabijanje, a posvetio se razigravanju, okončavši utakmicu s 11 asistencija.
Uz Browna, najvažniji igrač za napad Španjolske je Willy Hernangómez, koji je napokon dočekao mjesto startnog reprezentativnog centra. On je sila u sredini jer vrlo efikasno zabija iz pick and rolla ili post-up akcija, odličan je skakač i većina centara ima problema mečirati njegovu kombinaciju fizičke snage i finišerskih vještina. Ostali su igrači pomoćno osoblje, ali moramo istaknuti Díaza i Garubu, i to zbog njihovih defenzivnih uloga. Prvi je terijer koji može 40 minuta preko cijelog parketa naganjati suparničkog ball-handlera i sijati paniku pritiskom na loptu. Drugi pod koš donosi atleticizam i pokretljivost pa ga Scariolo koristi u različitim defenzivnim ulogama i obranama.
Scariolo je najveća zvijezda
Posebno mjesto u ovoj reprezentaciji ima Rudy Fernández. Zbog svojih prljavih nekošarkaških trikova i poteza kojima je ranije često pribjegavao, on je više iritantni nego zločesti dečko europske košarke kojeg svi fanovi izvan Španjolske obožavaju mrziti, iako je neosporno igračka legenda.
U ovoj ekipi on je mentor, trenerova produžena ruka, ali i most koji omogućuje da se smjena generacija odradi bezbolno. On se dere na suigrače na poluvremenu s Finskom jer su odigrali ispod standarda, nakon čega preokrenu rezultat. On krade lopte, igra obranu i postavlja tijelo da iznudi faul u napadu. On se baca po lopte u reklame kako bi ih spasio. On stavlja ključne trice koje lome finski otpor u četvrtfinalu. Ovaj čovjek je u zadnje dvije utakmice imao toliko briljantnih poteza i odigrao je tako važnu ulogu da su mu se i najveći hejteri morali nakloniti.
Nitko od ovih spomenutih važnijih igrača Španjolske nije zvijezda u rangu Luke Dončića ili Nikole Jokića. Rekli smo da Španjolci nemaju takvih. Realno, Scariolo je njihova najveća zvijezda. U sportu općenito malo je trenera kojima ćemo pripisivati zasluge kad njihove momčadi pobjeđuju; na trenere se prve gleda uglavnom onda kad se gubi. E pa, Scariolo nije takav: njegov je utjecaj na pobjede španjolske reprezentacije ogroman. On je maksimalno pripremljen za svakog suparnika s planom za napad i obranu; jedan je od najboljih taktičara u Europi koji je s razlogom odrađivao posao prvog pomoćnika Nicka Nursea u Raptorsima. Frontanje litavskih centara, box-and-one obrana protiv Litve ili usporavanje Laurija Markkanena kombinacijom različitih taktika samo su neki od poteza s očitim potpisom señora Scariola.
Talijanski stručnjak provodi 10. godinu na klupi španjolske reprezentacije i skoro je nemoguće nabrojiti što je sve u tom periodu s njom osvojio. Pritom je dokazao da je izrazito prilagodljiv. Španjolska je znala igrati izrazito napadački i lepršavo, ali i izrazito sporo i ružno s naglaskom na defenzivu. Gradio je igru i oko bekova i oko visokih, igrao je s jednim od braće Gasol na rosteru i s obojicom, a evo ga sada, piše doktorsku disertaciju dokazujući tezu da se može pobjeđivati i bez velikih imena ako je ekipa dovoljno gladna. Osvoji li zlato, teško će biti poreći da je jedan od najvećih košarkaških izbornika ikad, ako to već i bez njega nije.
