Nije to izgledalo suviše impresivno, a kamoli superiorno, ali Španjolci su sinoć i službeno postali prvi polufinalisti ovogodišnjeg Eura. Nakon što ih je Švicarska odvukla do izvođenja jedanaesteraca, izgledalo je kao da nam je na pomolu još jedan veliki šok. Do toga, nažalost po Vladimira Petkovića i njegovu ekipu, na kraju nije došlo, ali pokazali su kako se može protiv nedvojbeno talentirane, ali također i dalje vrlo klimave momčadi Luisa Enriquea.
Prije nego što je večer uopće i pravo počela, izgledalo je kao da su sve zvijezde poravnale za novu španjolsku pobjedu. Švicarska je utakmicu morala startati bez Granita Xhake, kapetana kojeg profilom nije mogli izravno zamijeniti u momčadi, a onda je njegova zamjena, Denis Zakaria, vrlo rano u susretu postigao i autogol. Kao da niti to nije bilo dovoljno, Petković je sredinom prvog dijela morao izvaditi Breela Embola, jednog od svojih glavnih kotačića u ovom sistemu, koji je zadobio ozljedu mišića, a kasnije je i ostao samo s desetoricom na terenu.
Kada se to sve zbroji i oduzme, od Španjolaca se nije očekivalo ništa drugo osim pobjede — do koje su oni, teškom mukom, na kraju i došli. Jedini pogodak koji su postigli u regularnom vremenu bila je zapravo odbijena lopta Jordija Albe koja je nekako našla svoj put pored Yanna Sommera, ali pomalo ironično, to je bio upravo onaj trenutak u kojem se utakmica prvi put prelomila.
Do tog pogotka, Švicarska je imala vrlo konzervativan pristup susretu uz težak man-marking u uskom i zbijenom rasporedu 4-4-2 bez lopte. Naravno, sistem se mijenjao ovisno i tome kako je Španjolska pokušavala probijati taj blok, ali glavna ideja bila je onemogućiti protok lopte i zatvoriti kanale prema glavnim kreatorima, odnosno Sergiju Busquetsu i Pedriju. Xherdan Shaqiri i Haris Seferović izmijenjivali su se u zadaći čuvanja Busquetsa, dok je Zakaria često usko stajao uz Pedrija i pratio svaki njegov pokret. Pa ipak, u samom otvaranju utakmice, Švicarska je teško pratila rotacije svog suparnika i Španjolci su uživali u relativno laganom ritmu i gotovo osiguranom posjedu lopte.
Iako ju je u nekoliko navrata spašavao sjajni Sommer, Švicarska je pokazala kako se nositi sa Španjolskom
No, onda je pao pogodak i Petković je znao da Plan A pada u vodu. Morao je reagirati brzo i efikasno, a upravo to je i napravio.
Neke od glavnih promjena koje je Švicarska napravila nakon primljenog gola tiču se igre bez lopte. Iako je neka varijacija bloka u 4-4-2 i dalje postojala, momčad u crvenom sada je zadnju liniju podignula mnogo više i u kombinaciji između zonalnog i man-markinga pritisnula Španjolce duboko na njihovoj strani terena.
Stare boljke
Formacija je nalikovala na 4-2-3-1 ili 4-1-3-2, pri čemu su Švicarci veliku važnost pridodavali markiranju igrača u veznom redu — svaki veznjak imao je svog čovjeka na sebi i, unatoč nekim trzavicama u početku, presing je postajao sve bolji, a Španjolska sve teže iznosila loptu na drugu stranu terena.
Naravno, Španjolska je i dalje pronalazila načine probijanja tog bloka.
Neke od najčešćih rotacija i dalje su se temeljile na dobroj lopti Busquetsa ili nevjerojatnom potezu Pedrija. Španjoska je dobro preopterećivala švicarske veznjake u prvoj fazi izgradnje napada. Busquets se relativno lako oslabađao Shaqirija, a kada se to dogodilo, napad je tekao mnogo lakše i bolje. Koke bi se pritom spustio dublje, a bijeli napravili situaciju dva-na-jedan protiv jednog od švicarskih veznih igrača. Slična se sekvenca također događala i kad se Álvaro Morata spuštao dublje i onda lopte slao prema bokovima. Na taj je način Španjolska tražila superiornost u veznom redu i često ga nalazila. Zanimljivo je to kako je cijela struktura bila posložena u čistom sistemu 4-3-3, ali Enrique se nakon postignutog pogotka odlučio za pragmatičniji pristup.
Bekovi su ostajali mnogo dublje i olakšavali progresiju, dok su se dva krila, Ferrán Torres i Pablo Sarabia, držali linije i tako širili švicarsku obranu. Njihova pozicija i konstantna utrčavanja otvarali su prostor za osmice, Kokea i Pedrija, da primaju loptu s više vremena i prostora, što je bilo ključno.
No, Švicarska također nije popuštala. Sommer i gotovo cijeli zadnji red — posebice stoperski tandem Nico Elvedi i Manuel Akanji — nosio je momčad na svojim ramenima. Sommer je zabilježio 10 obrana, srušivši pritom rekorde na ovogodišnjem izdanju Eura, a utakmica se sve više selila na španjolsku stranu i sredinom drugog poluvremena došlo je do izjednačenja. Ta tvrda i kompaktna struktura izgledala je sve bolje, a Švicarska je defenzivnu tranziciju odrađivala besprijekorno, uz glatki prijelaz iz visokog u niski blok.
Ipak, nakon što je Remo Feuler devet minuta nakon poravanjanja dobio crveni karton, utakmica se prelomila po drugi put, sada u korist Španjolaca. Ulaskom u produžetke oni su bili ti koji su izgledali bolje i opasnije, a Švicarska se s organizirane i kompaktne obrambene strukture prebacila na izbijanje lopte iz kaznenog prostora. Izdržali su svih 120 minuta, ali ne i raspucavanje jedanaesteraca.
Iako ju je u nekoliko navrata spašavao sjajni Sommer, Švicarska je pokazala kako se nositi sa Španjolskom. Agresivni pristup obrani i gušenje svakog pokušaja mirnog iznošenja lopte uvelike su Španjolcima otežali igru, a direktnim i brzim prijenosom lopte s jedne polovice terena na drugu iskoristili su suparničku izrazito ravnu i riskantno visoko postavljenu obrambenu liniju. Nakon što su Slovacima i Hrvatima zabili po pet komada, Španjolci su opet iskazali stare boljke, prije svega nesigurnost pred suparničkim vratima, ali i obrambene pogreške i manjak komunikacije u stoperskom tandemu Pau Torres i Aymeric Laporte, kojemu nedostaje iskustva zajedničke igre.
Elementi za dominaciju i dalje su tu, ali ovo definitivno nije onakva Španjolska kakva je prije desetak godina dominirala europskim i svjetskim nogometom.
