Od svih nabrojenih, samo Nkunku nije bio siguran starter, iako je i on imao bitnu ulogu u Deschampsovim planovima. Svi ostali su bili ključni igrači. Benzema je vraćen u momčad s namjerom da mu se prepusti uloga lidera. Čovjek je Zlatna lopta i čim je ponovo obukao reprezentativni dres, Deschamps je njemu prilagodio igru cijele momčadi te napad je počeo graditi oko njega. Kimpembe je trebao biti prvi stoper, Hernandezovo mjesto na lijevom beku je garantirano, a Pogba i Kanté su zajedno držali sredinu terena u 40 od 53 Kantéova nastupa u reprezentaciji i uvijek su izvlačili najbolje jedan od drugoga.

Pričamo o momčadi kojoj nedostaju petorica sigurnih prvotimaca i momčadi koja je u zadnje dvije godine izgledala vrlo neuvjerljivo.

Hoće li ova Francuska biti lepršava i zabavna za gledanje? Neće. Nije bila ni ona 2018. Ali ovo je Francuska u kojoj su stvari sjele na svoje mjesto

Na Europskom prvenstvu Francuzi su ispali u osmini finala od Švicarske. To bi bio manji problem da u grupnoj fazi nisu dobili samo jednu utakmicu, što jasno upućuje na to da ispadanje u osmini finala nije slučajnost nego kulminacija loše igre. Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo započeli su remijima protiv Ukrajine i Bosne i Hercegovine, a u Ligi nacija su pobijedili smo Austriju, i to jednom; od Danske su dvaput izgubili, a protiv Hrvatske su upisali poraz i remi.

Skepsa s kojom je francuska javnost ispratila Deschampsa i njegovu momčad bila je sasvim logična. Nisu igrali nešto pretjerano dobro, ostali su bez dvojice ključnih veznjaka, a onda su važni igrači nastavili otpadati jedan za drugim. Nijedna druga reprezentacija na Svjetskom prvenstvu nema ni blizu toliko ključnih igrača izvan stroja, a L’Équipe se serijom intervjua prije samog odlaska u Katar dotaknuo suštine. Jednostavno, ova generacija je već osvojila naslov svjetskog prvaka i to je promijenilo razinu posvećenosti cilju. Igrači su dokazali svoju vrijednost kao momčad i često su odavali dojam zasićenosti ili potrebe da sada dokažu svoju vrijednost kao pojedinci. A to je garancija puta u katastrofu.

Problem s Benzemom

Ironično je to da je Francuskoj trebala još samo jedna ozljeda da skrene s tog puta i da sve sjedne na svoje mjesto. Deschamps više nije imao izbora i vratio je Francusku na početne postavke. Momčad se posložila sama od sebe prema onome što je ostalo zdravo, a onda se i taktika nametnula sama od sebe.

Bez Lucasa priliku na lijevom beku je dobio Theo Hernandez, koji ipak donosi cijelu dimenziju više prema naprijed. Dimenziju na koju bi se Deschamps — s obzirom na to da je s konačnog popisa izostavio Ferlanda Mendyja i da je preferirao Lucasa, koji u Bayernu igra stopera — teško odlučio da je svjesno donosio odluku. Ovako nema izbora; na desnom beku može ostaviti Benjamina Pavarda ili Julesa Koundéa i dobiti trećeg stopera koji će donijeti obrambenu stabilnost, a Theo može otići u naprijed.

To Francusku dovodi u situaciju da u fazi napada ima Ousmanea Dembéléa desno, Thea Hernandeza lijevo, Adriena Rabiota i Auréliena Tchouaménija u sredini terena, a to oslobađa Kyliana Mbappéa. On sada može lutati terenom i tražiti slobodne prostore bez da lijevo krilo ostane prazno ili da ga mora popunjavati Rabiot podizanjem iz vezne linije. Aktivnijim lijevim bekom Francuska je naprosto dobila puno logičniju strukturu u napadu; Deschamps sada ima opcije na obje aut linije kojima razvlači suparničku obranu po širini, što Mbappéu daje slobodu za ulaske u centralne zone, a za to nije potrošio figuru iz veznog reda.

Ipak, baza povratka Francuske na osnovne postavke su Olivier Giroud i Antoine Griezmann. Odnosno, Benzemina ozljeda.

L’Équipeova izvješća iz francuske baze u Kataru govore o tome da je atmosfera u momčadi opuštenija i mirnija kad nema Benzeme, a ni sami igrači nisu opovrgnuli te tvrdnje, nego su ostali bez konkretnih komentara. Ali čak i ako zanemarimo taj socijalni moment i koncentriramo se isključivo na taktiku, onog trenutka kada se Benzema ozlijedio, Giroud i Griezmann dobili su puno veću važnost. Giroud se vratio u prvu postavu, a Griezmann je dobio neusporedivo veću ulogu u momčadi i sve je sjelo na svoje mjesto.

Ne znači to da su Giroud i Griezmann bolji igrači od Benzeme. Dapače, Benzema je nogometni genijalac i kada ga izoliramo od konteksta vjerojatno je najbolji igrač ove momčadi ili je barem rame uz rame s Mbappéom.

Uostalom, Deschamps je prilagodio igru i oslonio je napadački sustav na Benzemu čim se ovaj vratio u reprezentaciju. Problem je u tome što je to francuski izbornik napravio nedovoljno dobro. Da bi Benzema dao svoju punu vrijednost, on traži loptu u noge, spušta se prema sredini i razigrava suigrače. Uostalom, Real Madrid kao jedna od najboljih momčadi na svijetu već godinama prenosi loptu u završnicu napada preko Benzeme kao pomoćnog playmakera. Ali Real Madrid ima Luku Modrića i Tonija Kroosa koji će graditi igru i bočne igrače koji će dolaziti naprijed, a Francuska nije razvila nikakav napadački sustav.

Perfektni Griezmann

To nas dovodi do Girouda. On može primiti loptu leđima okrenut suparničkim vratima i ostaviti je suigračima prije nego napadne dubinu, ali ne pokušava se okrenuti s njom i podvaliti je krilima kao što to radi Benzema. On ovisi o tome da to napravi Griezmann. Griezmann koji nije bio potreban dok je na travnjaku bio Benzema i čija je uloga od protagonista osvajanja Svjetskog prvenstva dovedena do razine statista.

U suštini, Giroud i Griezmann u fazi prijenosa lopte zajedno rade ono što je Benzema radio sam. Giroud će je primiti i ostaviti Griezmannu, a on će razigrati dalje u napadačkoj trećini terena. Dakle, Francuska neće puno izgubiti jer nema Benzeme s obzirom na to da ova dvojica mogu donekle kompenzirati element igre koji donosi čak i bez napadačkog sustava, ali Deschamps s Giroudom i Griezmannom na travnjaku Deschamps ima bolje kretanje bez lopte i, što je za njega najvažnije, igrače koji igraju obranu. Ako odemo još malo dublje, ima dvojicu igrača koji su svojom važnošću u napadu motivirani dati sve od sebe u obrani.

Utakmica protiv Danske je najbolji primjer toga. Benzema je najčešće neaktivan u obrani, a onda su to — jer i Mbappé segmente utakmice u kojima je lopta kod suparnika u pravilu koristi za odmor – dvojica igrača manje. Giroud odlično zatvara linije dodavanja prema sredini terena i ima ogromnu radnu etiku, a Griezmann je protiv Danaca u fazi obrane igrao centralnog veznog. Mbappé se pozicionirao oko Girouda, Rabiot je preuzeo lijevo krilo i Francuska se branila u 4-4-2 s Griezmannom i Tchouaménijem u sredini.

Griezmann je taj dio posla odradio perfektno. Presjekao je dvije lopte i oduzeo još četiri. Potpuno je zatvorio prostor u kojem je Christian Eriksen u prvih 10-ak minuta radio probleme i savršeno je čitao igru, a to je Francusku vratilo na početne postavke.

Hoće li ova Francuska biti lepršava, atraktivna i zabavna za gledanje? Neće. Nije bila ni ona 2016. ni ona 2018. Ali ovo je Francuska u kojoj su stvari sjele na svoje mjesto. Deschamps je u protekle dvije godine pokušao podrediti igru Benzemi, ali nije mogao stvorio funkcionalan napadački sustav u kojem je Benzema mogao demonstrirati svoje kvalitete. Sve što je uspio je to da Francuska izgubi onu čvrstinu koja ju je dovela do naslova Svjetskog prvaka.

Giroud, a pogotovo Griezmann, tu su čvrstinu vratili natrag. Francuska nakon ove dvije utakmice podsjeća na Atlético Madrid iz Griezmannova prvog mandata ondje; na momčad čija obrana u 4-4-2 obrana od nevjerojatnog voljnog momenta svojih napadača i koja neće dati slobodan prostor između linija. Teška za gledanje, često preduboko postavljena i bez ambicija da napadne, ali dovoljno talentirana da napravi nešto naprijed. Podsjeća na veliku momčad koja igra kao mala i protiv koje ne možete računati da će presuditi vaša individualna kvaliteta kao protiv prave male momčadi koja ima deficit kvalitete, jer i za nju igraju vrhunski individualci.

Zapravo, podsjeća na Francusku iz 2018.