Iz današnje perspektive zvuči nevjerojatno da je veliko NBA finale trebalo početi 4. lipnja. Umjesto uživanja u ispisivanju nove stranice NBA povijesti, fanovi su 3. lipnja dobili utješnu nagradu u vidu obavijesti da se zbog pandemije koronavirusa prekinuta sezona nastavlja, i to 31. srpnja. Dvadeset i dvije franšize će se okupiti u Orlandu, u Walt Disney Worldu, i u strogo kontroliranim uvjetima završiti sezonu. Pred tim odabranim momčadima opet su trening kampovi, dostizanje idealne fizičke spreme i utakmice. Onih osam preostalih franšiza koje neće igrati u Orlandu počinje razmišljati o budućnosti i pripremati se za novu sezonu.
New York Knicks su jedna od tih osam momčadi.
Jasno, to da Knicksi imaju bilo kakve planove, pripreme pa i budućnost, reći će zlobnici, zvuči jednako nadrealno kao i to da smo dosad trebali odgledati dvije finalne utakmice. Ipak, valja podsjetiti da su prije prekida sezone odlučili razdrmati stvari smjenjivanjem čelnih ljudi u upravi. Na nesreću navijača, vlasnik James Dolan nikako da smijeni sam sebe, ali novi glavni operativac i bivši superagent Leon Rose zaslužuje šansu. On je već počeo čistku na nižim levelima u franšizi, a prvu veću odluku donijet će uskoro. Sad kad su Knicksi svoju sezonu završili, Rose može početi potragu za glavnim trenerom; odradit će intervjue s Mikeom Millerom, Kennyjem Atkinsonom i Mikeom Woodsonom da zadovolji formu, iako je posve izvjesno da će novi trener Knicksa postati Tom Thibodeau.
Thibs je sasvim logičan izbor ispred spomenute konkurencije čak i ako se samo letimično baci pogled na njegov CV kojim dominiraju godine šegrtovanja pod odličnim trenerima, potom i rezultati i njegovo iskustvo kao glavnog trenera. Dakako, pomaže i to što je upravo Rose njegov bivši agent. Nekadašnji trener Bullsa i Timberwolvesa vraća se tako u sedlo nakon jednogodišnje pauze i postaje šesti trener u Knicksima u isto toliko godina.
Koliko će uspjeti obuzdati svoj karakter control freaka i šerifa u Knicksima gdje ga čeka iznimno mlada jezgra? U 2020. autoritativni tip trenera ne prolazi
A upravo je u Knicksima Thibodeau proveo sedam sezona kao pomoćni trener u mandatu Jeffa Van Gundyja, kojeg je pratio još četiri sezone u Rocketsima; nakon toga je postao prvi pomoćnik Docu Riversu u Celticsima i ondje je Thibs izgradio ime, prvenstveno na tituli iz 2008. i defenzivnim shemama s njegovim potpisom kojima je usporio Lakerse i Kobeja Bryanta. Postao je jedan od najpriznatijih asistenata u ligi predoređen za ulogu glavnog trenera.
Nije dugo trebalo da s reputacijom perspektivnog defenzivnog gurua nakon Bostona dobije posao. Bullsi su nakon godina osrednjosti tražili put do izvrsnosti i u njemu prepoznali čovjeka s kojim to mogu ostvariti. Odmah u prvoj sezoni Bullsi ostvaruju omjer 62-20 i igraju finale konferencije u kojem gube od tada premoćnog Miami Heata. U svih pet sezona Bullsi su pod Thibsom igrali playoff i nikada nisu ostvarili manje od 45 pobjeda. Afirmirao je brojne igrače, pod njim je Derrick Rose postao MVP, a i sam se 2011. okitio nagradom za Trenera godine.
Defenzivni mastermind
Ipak, iz Chicaga je 2015. otišao neobavljena posla. Barem on tako kaže danas, kada tvrdi da su njegove Bullse prvenstveno ozljede zaustavile u pohodu na titulu. Nakon Bullsa 2016. preuzima mladu Minnesotinu momčad i s njom se zadržava dvije i pol sezone u dualnoj ulozi trenera i GM-a. S velikom moći dolazi i velika odgovornost, a GM Thibs je doslovno ubio trenera Thibsa lošim potezima oko slaganja momčadi. Ipak, 2018. je uveo Minnesotu u playoff i to nakon 14 sušnih godina. Promatrajući ga isključivo iz faktografskog kuta teško je pronaći razloge zašto taj trener ne bi bio dobar izbor za Knickse, za neku drugu franšizu i zašto je uopće nezaposlen.
Ali zašto onda veliki dio medija i samih navijača negoduje na spomen Thibodeaua?
Thibodeau nisu samo pozitivni omjeri pobjeda i poraza, moćni defenzivni rejtinzi, maksimiziranje individualnog talenta i njegov radoholičarski pristup koji se preslikavao na većinu njegovih momčadi. Thibodeau nije za svakoga, jer u miraz donosi konfliktni karakter, raubanje igrača prevelikom minutažom, danas upitne defenzivne postavke i zastarjeli napadački sistem. Najveći problem Thibsa kao trenera na njegovom posljednjem trenerskom poslu 2018. bilo je to što je vodio momčad kao da je 2010. Odbio se prilagoditi današnjim košarkaškim zahtjevima. Jer trenerima je, kao i igračima, rad na sebi nužnost. Kolike su šanse da se nešto kroz dvije godine promijenilo u njegovoj trenerskoj filozofiji? Može li se starog psa naučiti novim trikovima?
Thibodeaua se nekoć bez dvojbe moglo smatrati defenzivnim mastermindom jer je prvi počeo sustavno iskorištavati prednosti legalizirane zonske obrane. U košarkaškoj terminologiji je njegov tip obrane poznat je kao Strong Side obrana.
Pojednostavljeno rečeno, radi se gomilanju svih pet obrambenih igrača na stranu gdje se lopta nalazi. Time se prvenstveno zatvaraju koridori za ulaz kroz sredinu i štiti obruč. Strong Side obrana je izluđivala izolacijske strijelce poput Kobeja i drugih, koji su odjednom ispred sebe imali ne jednog nego čak petoricu obrambenih igrača. Osim toga, Thibodeau je popularizirao i takozvanu Ice obranu pick and rolla u kojoj se igraču zatvara sredina i položajem tijela ga se usmjerava u stranu, odnosno, smanjuje mu se manevarski prostor i broj opcija na raspolaganju za odigravanje.
Raubanje igrača
Bullsi su s Joakimom Noahom, Luolom Dengom, Jimmyjem Butlerom, Tajom Gibsonom, Ronniejem Brewerom i drugima takav tip obrane doveli do savršenstva. U pet sezona pod Thibsom triput su imali prvi ili drugi najbolji defenzivni rejting u ligi, jednom šesti, jednom 11. Ipak, u Wolvesima je Thibodeau u obje pune sezone koje je odradio imao tek 27. obrambeni učinak. Ne samo zato jer su mu nedostajali Noah, Deng i drugi nego zato jer se košarka promijenila.
Ice obrana pick and rolla danas je puno ranjivija zbog centara koji šutiraju trice, baš kao i obrambeni sistem Strong Side, zato jer ekipe danas imaju puno bolji protok lopte s ‘jake’ na ‘slabu’ stranu odakle prijeti opasnost od trica iz kuta. Također, igra se manje na izolacije i post-upove i puno je više šutera na parketu. Kada se Thibodeau 2010. pojavio u Bullsima, ekipe su prosječno šutirale 18 trica po utakmici, danas ih šutiraju 33 po susretu. Jednostavno, ono što je nekoć bio recept za uspjeh, danas više nije.
Slična je stvar i s Thibsovom napadačkom idejom. Napad mu je šabloniziran, lagan za skautiranje, a on stojeći uz aut liniju poziva većinu akcija. Glavni igrači imaju slobodu, ali ostali se moraju striktno držati svoje role i ukalupljeni su.
U Wolvesima je Karla-Anthonyja Townsa sveo na post-up igrača, a Butlera na iso strijelca. Njegove momčadi nikada nisu završile među 15 ekipa u ligi po broju ispaljenih trica, igraju sporim tempom, napadaju na postavljene obrane i dosta se oslanjaju na poludistancu, što su sve karakteristike neke druge košarkaške ere. Triput su njegove momčadi završavale u top 5 po napadačkom učinku, dvaput su bile na rubu top 10, ali kolike su realno šanse da to s ovakvim pristupom može ponoviti danas?
Najveća zamjerka na njegov trenerski stil danas nisu ni obrana ni napad, nego raubanje igrača kroz minutažu na utakmicama.
Thibs je old school trener zbog kojeg odlazak u američke marince ponekad izgleda kao piknik u odnosu na njegove treninge i raspodjelu minuta na utakmicama. Bez pardona će sazvati trening jutro pred utakmicu iako mu je ekipa možda na gostovanju i drugoj večeri back-to-backa. A onda će na istoj toj utakmici nekolicinu igrača nagraditi s 40 minuta u igri ili će pri blowout rezultatu najbolje igrače držati na parketu do minutu prije kraja. Thibodeau je direktni krivac što su Deng i Noah prerano ostarjeli i postali podložni ozljedama. Snosi svoj dio krivice i zbog silnih Roseovih ozljeda. Igrajući za Thibsa Deng je dvaput bio igrač s najvećom prosječnom minutažom u ligi, baš kao i Butler. Igrali su prosječno po 38 i 39 minuta. Kao glavni trener Thibodeau je u čak sedam sezona uvijek imao igrača u top 5 po prosječnoj minutaži.
Posljednja slamka
Što god osobno mislili o toj temi, liga više ne funkcionira na taj način. Ja Morant danas igra 30 minuta prosječno, Giannis Antetokounmpo 30,9. Pazi se na opterećenost igrača na treninzima i utakmicama kako bi se produžio njihov rok trajanja i prevenirale ozljede.
Kad danas priča o ovoj temi, Thibodeau spominje load managment, znanost u sportu, posebne metode treninga i ističe važnost odmora. No, pitanje je koliko on doista vjeruje u to što govori. Odbijanje prilagodbe na nove trendove u košarci pokazuje njegov my way or the highway karakter koji ga često dovodi u sukob s upravom i igračima. Nije slučajno da je u Wolvesima zahtijevao dualnu rolu trenera GM-a. U Bullsima je konstantno bio na rubu sukoba s upravom (možda opravdano), a u Minnesoti mlade igrače nije uspio pridobiti na svoju stranu kao u Bullsima.
Koliko će uspjeti obuzdati svoj karakter control freaka i šerifa u Knicksima gdje ga čeka iznimno mlada jezgra?
U 2020. i vremenu u kojem igrači imaju sve veću moć i izvan parketa, autoritativni tip trenera ne prolazi. Dovoljno je pogledati kako je prošao Jim Boylen u Bullsima ove i prošle sezone ili John Beilein u Cavsima.
Thibodeau od siječnja 2019. nije bio glavni trener. U seriji intervjua koje je dao u tom periodu ističe kako je vrijeme proveo učeći i posjećujući druge trenere, upijajući od njih neke drugačije trenerske metode i filozofije. Prošlog ljeta se nije spominjao kao ozbiljna opcija niti za jedno od pet trenerskih mjesta koja su bila upražnjena, a danas je glavni kandidat za klupu Knicksa. Govori li nam i to nešto o njegovoj trenutnoj reputaciji?
U đavolju rabotu s Knicksima upustio bi se jedino stručnjak koji se ne boji izazova ili pak onaj koji se hvata za posljednju slamku. Knicksi su njegova prekretnica. Ili će vratiti ugled vrhunskog stručnjaka, ili će se dovesti do toga da će mu sljedeći posao biti uloga defenzivnog koordinatora u Charlotte Hornetsima.
Što ga čeka u budućnosti ovisi isključivo o njemu i tome koliko je doista u ovoj pauzi od treniranja radio na sebi i širenju svojih pogleda. Hoćemo li u novoj sredini gledati Thibsa koji će zaposliti dva dobra asistenta, smanjiti opterećenost igrača minutama te modificirati obranu i napad prateći suvremene zahtjeve? Teško je trenutno vjerovati u to nakon što smo sedam i pol sezona gledali neki drugi film.
Želi li uspjeti, Thibs da će morati pobijediti ne samo vlasnika, upravu, medije i povijesno naslijeđe Knicksa, nego i samog sebe.
