O neizvjesnosti i nedoumicama u vezi Formule 1 već smo u više navrata razglabali, ali trenutna globalna situacija nadvila je Damoklov mač nad ovim sportom u mjeri koja je vjerojatno čak i veća nego kod većine drugih. Govorimo li o usporedivim, dakle popularnim i obilno financiranim sportovima, naravno; to kako će preživjeti mali i sponzorima neatraktivni sportovi, koji su i do sada dobivali samo mrvice, posve je druga priča.
Kako je pandemija koronavirusa utjecala na Formulu 1?
Počnimo s opipljivim stvarima: prvih devet planiranih utrka već je otkazano ili odgođeno — Velika nagrada Monaka neće se uopće održati 2020., u Kneževini ne mogu osloboditi drugi termin. Australija je formalno također otkazana, ali uz neslužbenu najavu da će se ipak pokušati pronaći novi termin, dok su ostale utrke samo odgođene do još neodređenog datuma. Sezona bi trebala početi 23. lipnja u Francuskoj, ali čini se da je samo pitanje vremena kada će i tamošnji organizatori, kao i oni u Austriji i Engleskoj gdje su datumi predviđeni u srpnju, donijeti neminovnu odluku o otkazivanju ili odgodi.
Naravno, nitko ne zna kako će se razvijati situacija s pandemijom i s njom vezanim dozvolama i ograničenjima globalnih putovanja, ali u ovom trenutku optimistična prognoza je da bi prve utrke, vjerojatno bez gledatelja, mogle biti u kolovozu. Glavni direktor Formule 1 Ross Brawn već je naglasio kako je deadline za početak regularne sezone zapravo listopad — po regulativi sporta, kako bi sezona bila valjana i mogla nositi naziv Svjetskog prvenstva, mora biti održano najmanje osam utrka, na najmanje tri različita kontinenta.
Dugoročno, najveći je problem Formule 1 njezina ekskluzivnost i ograničenost. Sport je postao preskup i presofisticiran, dotok svježe krvi i svježih ideja minimalan
Problem je u tome što, čak i s praznim tribinama, za organizaciju jedne utrke treba nekoliko tisuća ljudi, a vrlo je upitno kada će to biti moguće i dopušteno: ako strategija izlaska iz kućne izolacije bude uključivala postupno povećanje gornjeg limita broja ljudi koji smiju biti okupljeni na jednom mjestu, kao što najvjerojatnije hoće, drugi će sportovi moći iznova krenuti osjetno prije F1.
Drugi, veliki problem je gubitak novca od televizijskih prava. Razlike po ugovorima od zemlje do zemlje nisu javno dostupne, ali smatra se kako u većini njih postoji klauzula o minimalnom broju od 15 utrka po sezoni, te se, ako Formula 1 to ne ispoštuje, aktiviraju penali — odnosno, u kasu stiže osjetno manje novca. To je glavni razlog zašto FIA i F1 očajnički pokušavaju smisliti rješenje koje će vjerojatno uključivati, bude li to moguće, utrke gotovo svakog jesenskog vikenda, sve kako bi se dostigao taj broj. Kako god, problemi tu ne prestaju — značajan broj televizijskih ugovora, uključujući i one najlukrativnije, istječe na kraju ove ili sljedeće sezone te je realno za očekivati da će novi, u svijetu pogođenom neminovnom postpandemijskom recesijom, morati biti osjetno niži, dodatno utjecati na ukupni budžet i vrijednost sporta.
Pitanje korporativnog identiteta
A ta je već u ovom trenutku prepolovljena spram one prije izbijanja krize. S tendencijom daljnjeg pada.
Hoće li Liberty Media moći to izdržati, tek ćemo vidjeti — jedna od opcija je svakako prodaja prava po trenutnoj cijeni, procijene li u kompaniji da su šanse za oporavak slabe. Naravno da nitko ne želi jeftino prodati ono što bilo skupo plaćeno, ali pitanje je procjene investitora je li to manji gubitak od nastavka borbe. Pitanje je i same financijske strukture fonda, za koju znamo da je bazirana na kreditima, ali ne i kakva je financijska stabilnost tih kreditora. U to da bi se mogao naći zainteresirani kupac uopće ne sumnjam, ali veliko je pitanje tko bi to bio i kako bi ta promjena utjecala na budućnost Formule 1.
Biznis jest važna komponenta, ali u ganjanju profita ipak je apsolutno neophodno da upravlja onaj tko razumije utrkivanje i ima interesa i za sportski aspekt priče. Može li to neki saudijski investicijski fond, primjerice… Pa, recimo da sam vrlo skeptičan.
No, ipak manje skeptičan nego po pitanju nastavka sudjelovanja proizvođača automobila u sportu.
Četiri proizvođača motora — Daimler, Honda, Ferrari i Renault su od izbijanja krize izgubili 30-ak milijardi dolara tržišne vrijednosti. Trenutne procjene govore o padu prodaje automobila od 15-ak posto na globalnoj razini, a više od 20 posto u Europskoj uniji. Renault, proporcionalno najmanje pogođen od četvorke, već je objavio odluku o neisplaćivanju dividendi za 2019., a ostale čekaju mnogo drastičnije mjere. Prisjetimo se, nakon izbijanja posljednje globalne recesije 2008., Toyota i Honda su se na prvu naznaku krize promptno povukle iz Formule 1, a BMW i Renault nešto kasnije. Dakako, Honda i Renault su se u međuvremenu vratili (Renault realno nikada ni nije u potpunosti otišao, jer je nastavio biti aktivan kao proizvođač motora), smatrajući F1 dio svog korporativnog identiteta.
Bizarno, usprkos dominaciji, smatram da je u Mercedesovu slučaju, odnosno u slučaju korporacije Daimler, iznimno teško pogođene ovom krizom, Formula 1 u najmanjoj mjeri dio tog korporativnog identiteta. I da će se ondje najlakše odreći sudjelovanja, o čemu se nagađa već godinama, a sada bi moglo eskalirati.
Jedna od prvih mjera štednje usvojenih nakon odgode početka sezone bilo je prebacivanje uvođenja novih pravila za 2022. i zamrzavanje tehnološkog razvoja bolida do sljedeće sezone. To najvjerojatnije daje određenu tampon-zonu odluci o povlačenju — bez tih troškova vjerojatno je jednostavnije ostati do kraja 2021. nego se naprečac povući ranije. No, osobno, bit ću ugodno iznenađen vidimo li Mercedesovu, ali i Renaultovu tvorničku momčad, na gridu 2022. Ako uopće ostanu u Formuli 1, to će biti u ulozi proizvođača motora.
Na koju će nogu ustati Mateschitz?
S Hondom i Ferrarijem je situacija osjetno kompliciranija.
Japanski proizvođač je 2008. prvi reagirao i izašao iz natjecanja — ali tada je imalo izrazito neuspješnu tvorničku momčad, pretplaćenu na mjesta na začelju, pa nije bilo teško donijeti takvu odluku. Sada je Honda u uzlaznoj putanji i, eventualnim Mercedesovim povlačenjem, mogla bi se s Red Bullom prometnuti u prvog favorita nadolazećih sezona — a i u svojstvu dobavljača motora ipak je manje izložena nego tada. Tako da vjerujem u ostanak — baš kao i u slučaju Ferrarija, kojem je F1 smisao postojanja i osnovni marketinški alat.
Ferrari je, mada na prvoj liniji antivirusne fronte, u Italiji, ujedno i momčad koja je najbrže reagirala na krizu. Promptno se prebacio na proizvodnju prijeko potrebnih respiratora i, bez obzira na neminovni gubitak tržišne vrijednosti, najvjerojatnije će izaći iz ove priče s ojačanim statusom i ugledom. Visokotehnološka orijentacija Formule 1 učinila je kompaniju sjajnim kandidatom za uključenje u borbu protiv širenja pošasti, ali britanske momčadi (sedam od ukupno njih 10 u F1) su se u priču uključile mnogo sporije i tek nakon što je inicijativa pokrenuta od strane državnih vlasti. Ovdje vrijedi napomenuti kako je, osim već svugdje publicirane idiotarije Helmuta Marka o namjernom izlaganju Red Bullovih vozača virusu, čitava F1 zajednica kvalitetno i odgovorno reagirala na novu situaciju te nema povlačenja repova, kao u nekim drugim sportovima.
Preživljavanje je teško svima, gotovo 70 posto budžeta momčadi dolazi od startnina i nagrada kojih nema kada nema ni utrka. Na Otoku su djelatnici McLarena, Williamsa, Racing Pointa, Renaulta i Haasa na državno osiguranom minimalcu, ali neki će teže podnijeti situaciju od ostalih. Williams je uzeo veliki zajam od Michaela Latifija i u slučaju da ga neće moći vratiti (što nije baš nezamisliv scenarij), kanadski će milijarder preuzeti kontrolu. Haas je bio pod velikim upitnicima i prije ovoga, te se čini vrlo izglednim kako nakon sljedeće sezone neće produljiti sudjelovanje u F1, a ne bi uopće iznenadilo da se povuče i mnogo ranije. Mnogo dvojbi vežemo i za Alfa Romeo; s obzirom na nimalo impresivne prodajne brojke cestovnih automobila, pitanje je opravdanosti marketinga kroz Formulu 1.
Red Bull i Alpha Tauri su u čitavoj priči možda i najveća nepoznanica. Austrijska korporacija marketinški je snažno povezana upravo s onim čega, po svemu sudeći, barem ove godine neće smjeti biti — partijanjem i opuštenim pristupom životu. Nisam u pripremi ovog članka išao tako daleko da istražujem situaciju na tržištu bezalkoholnih napitaka, ali nije neosnovano pretpostaviti da dobar dio prodaje Red Bull ostvaruje u sada zatvorenim kafićima i klubovima te na glazbenim i inim festivalima koji će biti ili već jesu otkazani. Ako to jako naruši financijsku stabilnost korporacije, marketinške bi aktivnosti poput Formule 1 lako mogle prve nastradati. Realno, sudbina petine F1 grida ovisi o tome koliko će dugo svakog jutra pri ustajanju iz kreveta Dietrich Mateschitz tlo prvo dotaknuti desnom nogom… A to nije nimalo dobra situacija.
Izvjestan kraći format
Dok smo u kućama, kratimo vrijeme na različite načine. Virtualne utrke postale su velika stvar, sve je više vozača i fanova uključeno u to. Neću komentirati ništa po tom pitanju, jer se osobno nisam uspio zaintrigirati tim konceptom i vrlo ga sporadično pratim.
Posebno me veseli što je mnogo fanova odlučilo prekratiti čekanje na početak nove sezone gledanjem starih utrka. Ne zato što mislim da će tako otkriti nekakva bolja, stara vremena — naprotiv, ne mislim da je postojala neka suštinski veća zanimljivost utrka u prošlosti, osim ne baš dobrodošle prijetnje fatalnih nesreća. U većini sezona postojala je jedna ili nekoliko dominantnih momčadi, utrke s malo ili nimalo pretjecanja postojale su uvijek, a i u slučajevima kada se događalo nešto zanimljivo na stazi, zbog malog broja kamera i tehničke limitiranosti prijenosa to uglavnom ne bismo vidjeli u televizijskim prijenosima. Veseli me to što će otkrivanjem interesa za povijest porasti svijest o korijenima i temeljnim vrijednostima ovog sporta, o tome što ga čini tako neodoljivim i zanimljivim već najmanje 70 godina — a ako mene pitate, i mnogo duže.
Što Formula 1 može učiniti da bi osigurala budućnost? I što će od toga učiniti već ove sezone, bude li je uopće?
Izvjestan je kraći format, dvodnevni vikendi. Subota za trening i kvalifikacije, nedjelja za utrku, bilo na njoj gledatelja ili ne. Razmatra se i mogućnost održavanja više utrka na istoj stazi, s danom ili dva razmaka. Zbog logistike bit će manje seljenja s kontinenta na kontinent, vjerojatno će većina ranih utrka biti održana u Europi.
Indikativno je da je neki dan portugalska staza Algarve dobila licencu za održavanje F1 utrka — vrlo je upitno tko će ih željeti organizirati, budemo li morali biti bez publike. Organizatori, osim Monaka, skupo plaćaju pravo da njihove utrke budu u kalendaru, a bez publike nemaju nikakvog opravdanja za njihovo održavanje. Osim u slučaju onih koji svjesno ulaze u gubitke zbog turističke ili političke promocije, što je slučaj s dobrim dijelom azijskih i istočnoeuropskih utrka. Liberty Media je već najavila pomoć organizatorima, ima neki fond, ali i dalje će to biti individualna odluka svakog od njih.
Dugoročno, najveći je problem Formule 1 njezina ekskluzivnost i ograničenost. Male, nove momčadi koje su pokušale ući u sport prije desetak godina su propale, a većina dobrih vozača, pa i prvaka manjih kategorija, danas naprosto nema šanse dobiti priliku u F1, jer je mnogo jednostavnije na gridu i u ulozi testnih vozača držati one koji su već prošli složenu obuku i razumiju funkcioniranje sustava. Sport je postao preskup i presofisticiran, dotok svježe krvi i svježih ideja minimalan. Vječni dogovori o limitiranju budžeta nikako da dovedu do rezultata, opstruirani od velikih momčadi koje troše po gotovo pola milijarde eura godišnje, te se plaše gubitka time stečene prednosti. Zanimljivo, u tom opstruiranju prednjače Ferrari i Red Bull, dok stvarno dominantni Mercedes nije toliko nesklon radikalnim rezovima…
Reforma u kojem smjeru?
Limitiranje godišnjeg budžeta na 100 do 150 milijuna dolara po momčadi, o čemu se priča, otvorilo bi donekle realnu mogućnost ulaska novih momčadi, što je po mom mišljenju glavni preduvjet dugoročnog opstanka natjecanja. U ovom trenutku nitko nije osobito zadovoljan situacijom, prigovara se broju utrka, skupoći natjecanja, nepravednoj raspodjeli nagrada… S koronom ili bez nje, potrebna je radikalna reforma.
Osobno već godinama imam jednu — možda suludu, možda utemeljenu — ideju o tome kako bi to trebalo izgledati.
Razumljivo, gledam to sa sportske, a ne s financijske strane, te je vjerojatno ideja iz mnogo razloga neostvarljiva. No tko zna… Organizirao bih Formulu 1 u dobroj mjeri prema modelu koji imamo u tenisu, na ATP ili WTA natjecanjima. U svijetu postoji mnogo više od trenutne 22 staze/zemlje koje žele organizirati F1 utrku. Ne vidim nikakav razlog zašto im to ne omogućiti. Dakle, udvostručiti, učetverostručiti… Povećati broj utrka za koliko god da ima interesa.
Organizatori se svojim sponzorima i nagradnim fondovima bore za privlačenje najboljih vozača i momčadi — a momčadi, dakako, mora biti osjetno više nego danas, što znači da i one s mnogo manjim budžetom mogu moći sudjelovati. Neka nastupaju na manje uglednim utrkama, ondje zarade novce potrebne za razvoj konkurentnijeg bolida i polako se probijaju prema vrhu, tradicionalnim, velikim utrkama koje donose najviše bodova za ljestvicu. Pobjeda na Spa ili u Monzi donosi više bodova nego ona u Sočiju ili, zašto ne, na Grobniku. Naravno, za ljestvicu Svjetskog prvenstva računa se određeni broj nastupa, momčadi same određuju koliko će i na kojim utrkama nastupati, a isto vrijedi i za vozače.
Zapravo, uz određene promjene, zagovaram povratak na situaciju koju smo imali 1950-ih i 1960-ih. Tada je vožen niz neprvenstvenih utrka, a na mnogima od njih sudjelovali su najbolji vozači i momčadi. Nažalost, praksa prodavanja novih ili godinu dana starih bolida privatnicima danas vjerojatno više nije moguća — ali standardizacijom velikog broja komponenti bolida moglo bi se postići da se novi, manji proizvođači uključe u sport i da postane lakše doći do Formule 1.
No, sve to i dalje ne odgovara na suštinsko pitanje. Obzirom na relativnu neizvjesnost oko budućnosti automobilske industrije i uloge električnih, hibridnih, benzinskih, dizelskih, vodikovih i inih pogonskih sklopova u desetljećima koja dolaze, ključno je pitanje kojem se od tih rješenja F1 treba dugoročno prikloniti, želi li ostati najznačajnija grana automobilizma i ogledno poprište automobilske industrije, što je vjerojatno conditio sine qua non njenog postojanja.
A na to, iskreno, ne znam odgovor.
