Kada se sredinom 1960-ih na američkim sudovima povelo pitanje spada li pornografija u sferu slobode govora te gdje bi se točno trebala povući crta između erotskih elemenata i hard core pornografije koja se ne bi smjela reklamirati, sudac Potter Stewart je u svojoj presudi naveo ono što je nazvao “Casablanca testom”.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Stewart je bio mornarički časnik. Jedna od zadaća koju je imao bila je nadzor onoga što mornari unose na brod. Dok je bio privezan u Casablanci mornari su iz grada — osim, za te uvjete, standardnog šverca alkohola — sve češće počeli donositi lokalne novine. Naravno da ih nisu donosili da bi učili arapski ili francuski nego zbog golotinje koja je u njima redovito objavljivana. Gole slike nisu bile zabranjene same po sebi, ali pornografija je bila i Stewart je u svojim pregledima na licu mjesta morao donositi odluku što spada u koji koš.
Za razliku od svojih kolega koji su pokušali mjeriti erekcije i penetracije kako bi odredili preciznu granicu između erotike i pornografije, Stewart je 20-ak godina kasnije iskoristio svoje iskustvo iz Casablance i u presudi Vrhovnog suda iz 1964. je definirao pornografiju kao nešto nema jasnu definiciju, ali što ćete prepoznati čim vidite.
Otprilike je slična stvar u nogometu. Teško je definirati što znači da momčad ne igra kao kolektiv, ali ćete to sigurno prepoznati kad vidite.
Thiagov povratak na teren znači bolji Liverpool koji definitivno neće izgledati kao momčad na rubu raspada. Ali Mané se neće vratiti
Gotovo je nemoguće definirati statistički podatak kojim biste izmjerili ‘raspad’ igre. Recimo, Liverpool ove sezone u Premier ligi ima nešto veći prosjek posjeda lopte nego lani, nešto manje točnih dodavanja i nešto manje udaraca, što daje naslutiti da ove sezone igra sporije nego što je igrao prošle. Liverpool ima i manje oduzetih lopti, manje osvojenih duela, a cijele prošle sezone u Premier ligi nije napravio niti jedan jedini kazneni udarac. Ove sezone ima jedan skrivljeni u Premier ligi, a protiv Napolija je u prvih 20 minuta dvaput slao suparnika na bijelu točku. To je jasan indikator da obrana naprosto nije na prijašnjoj razini.
Problem je u tome što tu pričamo o manje od 10 dodavanja po utakmici, par postotaka slabijim duelima i jednoj oduzetoj lopti manje nego prošle sezone. Ukratko, pričamo o sitnicama koje izvan konteksta vrlo lako mogu ući pod egidu blage regresije ili nedovoljno velikog uzorka na početku sezone. I Manchester City ima manje dodavanja nego prošle sezone, pa nitko to ne koristi kao indikator da nešto nije u redu. Međutim, kada pogledate kako momčad izgleda na terenu, onda shvaćate da je Liverpool u problemima. To je zapravo jedini kriterij. Nema smisla tražiti preciznu granicu između blage regresije i šetnje po rubu raspada; čim to vidite na terenu, prepoznat ćete.
Thiagov faktor
Utakmica protiv Napolija bila je ogledni primjer takve situacije.
Remiji s Fulhamom i Crystal Palaceom, pa poraz od Manchester Uniteda i remi s Evertonom bili su upozorenja da nešto nije u redu. Liverpool je loše otvorio sezonu i jedino je utakmica protiv Bournemoutha bila na razini koju smo od Liverpoola navikli gledati. Čak je i pobjeda protiv Newcastlea bila drugačija od standarda koje je Liverpool prethodnih sezona postavio. Pobjeda je zaslužena puno prije 98. minute u kojoj je Fabio Carvalho napokon ugurao loptu u mrežu, jer Liverpool je dominirao utakmicom i bio je puno bolji suparnik, ali je to bio bolji na drugačiji način. Lomio je utakmicu na inerciju kvalitete kadra, a ne onim intenzitetom koji je bio duša ove momčadi. Liverpool je još uvijek vrhunska momčad sa sjajnim igračima, ali mu nedostaje onaj intenzitet kojim je lomio suparnike i zbog kojeg je bio više od zbroja vrhunskih individualaca.
“Ovo večeras je teško prihvatiti, ali nije teško objasniti. Napoli je igrao jako dobro, a mi nismo”, rekao je Jürgen Klopp nakon utakmice. “Nakon kaznenih udaraca smo im servirali dva gola na pladnju. Dok Thiago Alcântara nije ušao na travnjak, nisam vidio nijednu kontrapresing situaciju. Svi znamo što se dogodilo, sada moramo razumjeti zašto se dogodilo. Moramo ponovo izmisliti sami sebe jer nam nedostaje mnogo stvari. Ne radimo kao momčad. Ne igramo dovoljno dobro, to je očito. I zato gubimo utakmice.”
Činjenica je da je Liverpool lošija momčad kad Thiago nije u sastavu. S njim na travnjaku, Liverpool u protekle dvije sezone ima veću efikasnost prijenosa lopte u suparničku polovicu i suparničku trećinu terena. On je faktor koji omogućava da igra u posjedu bude tečnija i da se Liverpool može postaviti kao favorit koji će dominirati sredinom terena. Ali isto tako, kad je Thiago na travnjaku, broj suparničkih napada koji dolaze na Liverpoolovu polovicu je za gotovo pet posto niži nego kad ga nema.
Dobar dio razloga zašto Liverpool na početku sezone ima loše rezultate može se svesti na to da je Thiago izašao u 51. minuti utakmice prvog kola Premier lige i da je propustio točno mjesec dana sezone prije nego što ga je Klopp uveo u 62. minuti utakmice protiv Napolija. Thiago je faktor koji Liverpoolov napad čini tečnijim i sposobnim nagurati suparnika u kazneni prostor, a samim time olakšava posao obrani i čim se on vrati u sastav Liverpool će biti bolji, a igra će se približiti onom kolektivu na koji nas je Liverpool navikao proteklih godina.
Problemi u napadu
Međutim, Klopp je u pravu što se tiče jedne vrlo teške stvari: Liverpool će morati ponovo izmisliti sam sebe.
Thiago je najviše konekcija u zadnjoj trećini ostvarivao sa Sadiom Manéom, koji je bio dragocjen element Kloppova sustava. Odlično je razigravao suigrače, bio je sjajan dribler, odrađivao je odličan posao u presingu, a svake je godine zabijao minimalno dvoznamenkasti broj golova. Ukratko, ono što je Thiago u veznoj liniji, to je Mané bio u napadu. Uvijek nekako u sjeni i s gomilom odrađenog posla koji se ne vidi na prvi pogled, ali je bio faktor koji suigrače čini boljima i radi one stvari koje momčad konstantno dovode u situacije u kakvima Klopp želi biti.
Mané više nije u momčadi i Klopp nema nekoga tko ga može zamijeniti. Luis Díaz je, barem u ovom periodu kada nije bilo Thiaga, bio najkonkretniji Liverpoolov napadač. Međutim, Mané je bio sekundarni playmaker, netko tko je razigravao suigrače i stvarao višak ispred suparničkog gola. Díaz je drugačiji, njegov idealni kontekst je primanje lopte široko uz liniju i izolacije u kojima driblingom može probiti suparnika. U uskim prostorima se ne snalazi, a kad napada prostor, traži nekoga oko koga će se obrana skupiti. Darwin Núñez trenutno nije ta figura. On je fantastičan tranzicijski napadač, ali još uvijek je samo tranzicijski napadač i realizator. Kombinatorika iz uskih prostora mu nije jača strana, muči se s tehnikom i brzinom reakcije u tim uvjetima, a Liverpool s njim gubi opciju za dodavanje kad treba napadati postavljenu zonu.
Zbog toga se Klopp odlučio koristiti Roberta Firmina više nego u prethodne dvije sezone. Firmino je sjajan kad se treba spustiti duboko prema veznoj liniji i povezati napad, ali Liverpool nema potrebu za tako dubokim spuštanjima. Ova momčad bez problema prenosi loptu do zadnje trećine i ondje treba nekoga tko će stvoriti višak, a u takvim je okvirima lako kontrolirati Firminovo kretanje. Nije brz, nema dribling i teško će stvoriti višak na način na koji ga je stvarao Mané kada je preuzeo ulogu devetke.
Napoli je zapravo dobar znak
Sve to utječe na Mohameda Salaha.
Čovjek je vrhunski realizator, više se puta dokazao kao jedan od najubojitijih napadača u povijesti Premier lige i njegove su kvalitete jasne. Međutim, usprkos tome što će ostati upamćen kao jedan od najvećih igrača, ironično je to da Salah nikad nije bio fokalna točka napada. Prvo su sve lopte išle na Firmina, a kasnije na Manéa. Salah je tu demonstrirao svoje realizatorske vještine i kretanje bez lopte, ali netko je drugi nosio kombinatoriku i stvaranje viška, što je okretalo kontekst u Salahovu korist.
Sada Salah pokušava preuzeti taj dio tereta na sebe i muči se jer jednostavno nije takav igrač. Prosječan je dribler, a kad forsira — ove sezone, zbog manjka drugih opcija, mora forsirati — efikasnost mu pada na ispodprosječnu razinu. Recimo, ove sezone ima samo 36 posto uspješnosti driblinga na gotovo pet pokušaja po utakmici. Troši se kao prva opcija, pokušava spojiti napade igrom između linija, a to jednostavno ne prolazi i jedini je rezultat to da su mu pale sve realizatorske brojke; od golova do broja udaraca po utakmici, dodira lopte u kaznenom prostoru i očekivanih golova.
Koliko god bio sjajan realizator, Salah nije ono što je bio Mané i teško može preuzeti ulogu sekundarnog kreatora s kojim se Thiago spaja kada prenese loptu pred suparnički gol. Klopp će tu morati pronaći novu opciju jer sistemski bolji napad s više kolektivnih rješenja znači manje izgubljenih lopti i manje individualnih duela, a to automatski znači bolju obranu i veći intenzitet, što je trenutno temeljni Liverpoolov problem i zbog čega izgleda vrlo loše.
Utakmica protiv Napolija, koliko god loša bila, zapravo je dobar znak jer je pokazala da će Thiago sigurno popraviti dio problema. Njegov povratak na teren znači bolji Liverpool koji definitivno neće izgledati kao momčad na rubu raspada. Thiago je toliko dobar organizator da individualnim rješenjima može podignuti kolektivnu igru na puno višu razinu. To je jedna od onih stvari koje znate kada vidite, a vidjela se velika razlika kada je Thiago ušao. Problem je u tome što se Mané neće vratiti i Klopp treba smisliti nešto čime će Liverpoolov napad ponovo izmisliti sam sebe te dovesti Salaha i Díaza u pozitivni kontekst. Ne pokaže li se Diogo Jota kao ta opcija, posao bi mogao biti puno teži.
