U ovo vrijeme prije godinu dana činilo se da Roko Prkačin samo što nije posve pripremio svoju odskočnu dasku za skok preko Atlantika. I dotad jako dobru sezonu u ABA ligi sredinom travnja efikasno je zapečatio brutalnom izvedbom u hramu košarke na Višnjiku: Zadru je ubacio 38 poena i uhvatio 10 skokova, a ubacio je šest trica iz osam pokušaja. Konačna statistika bila je prilično uvjerljiva, osobito kada se uzme u obzir da je u pitanju bio dečko koji je dobar dio sezone odradio kao maloljetnik: u prosjeku je kroz 23 utakmice u ABA ligi bilježio 13,4 poena, 6,8 skokova i 1,6 asistencija, a osobito je stršio podatak o 40,3 posto uspješnosti vanjskog šuta, više nego dvostruko bolje od sezonu ranije.
Nakon završetka sezone otputovao je u Los Angeles kako bi dobar dojam iz natjecateljske godine još malo pojačao izvedbama na pripremnim kampovima za NBA draft. Izgledalo je kao da je njegova epizoda u Ciboni definitivno završena.
“Da se namjeravam povući s drafta, ne bih niti odlazio u SAD”, rezolutno je poručio uoči putovanja. Međutim, mjesec i pol dana kasnije upravo to se dogodilo — nakon odrađenih kampova nije dobio jamstva da će biti izabran u prvoj rundi (prema ESPN-ovim predviđanjima nalazio se na 36. mjestu), stoga se u posljednjem trenutku povukao iz izloga i odlučio odraditi još jednu sezonu pod Tornjem.
Otada kao da je sve pošlo nizbrdo. U mladoj i potentnoj momčadi očekivala se njegova potpuna eksplozija, odnosno da predstave poput one iz Zadra postanu uobičajena pojava. Umjesto toga Prkačin je odigrao bljedunjavu sezonu, k tome još na tri mjeseca prekinutu ozljedom tetive zbog koje je završio na operativnom zahvatu od kojeg se, srećom, u potpunosti oporavio.
Ostane li zaista u Ciboni, Uprava treba napraviti rekonstrukciju momčadi ako želi izvući maksimum iz njegovog potencijala
Ipak je uspio odigrati čak 17 utakmica ABA lige, ali je njegov status u NBA ligi posve je potonuo (po ESPN-u 62. mjesto), stoga je njegov agent Matej Mamić već sada obznanio da će Prkačin propustiti i ovaj NBA draft. Budući da je ugovorno vezan za Cibonu, a odšteta iznosi pola milijuna eura, to znači da će najvjerojatnije odigrati još jednu sezonu s Vukovima i pokušati dokazati da je ovaj zastoj u njegovoj karijeri samo splet nesretnih okolnosti.
Koliko god da je neugodna ozljeda prikočila Prkačina, jednako su neugodne bile neke utakmice koje je odigrao uoči nje. Konkretno, doista je neobjašnjivo kako je moguće da se na gostovanjima kod Studentskog centra i Borca u velikoj minutaži nije uspio upisati u rubriku strijelaca. Bilo je tu i dobrih izvedbi, ali daleko manje nego sezonu ranije: samo jedan double-double učinak (lani pet) i samo jedna utakmica preko 20 poena (lani četiri). Jasno, i ukupni prosjeci su opali (9,1 poen, 5,2 skoka, 1,5 asistencija, trice 32,4 posto).
Problemi unutar ekipe
Pored toga, prošle sezone bio je, ako se izuzme Darko Planinić koji je odigrao dvostruko manje utakmica, statistički najkorisniji pojedinac Vukova (prosječna valorizacija 13,5, odnosno 21. u ligi), dok su sada u tom segmentu ispred njega (9,9, 57. u ligi) Amar Gegić, Danko Branković i Nathan Reuvers. Dakle, dok je Prkačin lani nedvojbeno bio Cibonin najvažniji igrač, ove sezone to više nije. Štoviše, Vukovi su ove sezone najbolje izgledali tijekom njegova odsustva i pod novim trenerom Gašperom Okornom ostvarili niz od 12 pobjeda te osvojili Kup Krešimira Ćosića. Vruća serija zaustavljena je na ključnom gostovanju kod FMP-a, znakovito, upravo u Prkačinovu povratku na parket, a potom je ponovo uslijedio period Ciboninih lošijih igara.
Pa, gdje se krije uzrok njegovih poteškoća u ovoj ekipi?
Budući da je proljetos pod Vladimirom Jovanovićem igrao odlično, očito da nije bilo do trenera, barem ne u najvećoj mjeri. Problemi su nastali u ljetnom prijelaznom roku, kada su među Vukove stigla tri ozbiljna pojačanja s kojima, pokazalo se, Prkačin nije uspio kliknuti.
Za početak, José Vildoza. Argentinac nije tip razigravača s kojim bi igrač Prkačinova profila obožavao igrati. On, osim šuterske kvalitete, posjeduje stanovite sposobnosti u dijeljenju lopte, ali ipak je play koji, poput Roka Lenija Ukića, dva-tri puta razmisli prije nego što odluči proslijediti pas. Svojim usporavanjem igre nedvojbeno je Prkačinu oduzeo mnoštvo prilika da traži poene protiv nepotpuno postavljenih obrana, što mu je jedna od najvećih kvaliteta.
Nadalje, Amar Gegić. Ovaj prodorni krilni igrač potpuno je procvjetao dok je Prkačin izbivao s parketa, što nije nimalo slučajno. Gegićeva je najslabija točka, naime, ista kao i Prkačinova: vanjski šut. U praksi to znači da suparničke obrane imaju olakšan posao kada su njih dvojica istovremeno na pozicijama 3 i 4. Recept je skupljati, skupljati i samo skupljati u reket, stoga i Amar i Roko osjećaju da im je teren tijesan dok dijele minutažu te im je kao partner na krilnim pozicijama jamačno draži Toni Nakić, najbolji tricaš u ekipi.
Na koncu, tu je i Nathan Reuvers. Prkačin se s njim u principu dobro nadopunjava dok čine izrazito mobilni tandem u reketu, ali iako je mladi Amerikanac itekako sposoban odigrati na petici, on također svoj profesionalni put planira krčiti prvenstveno kao četvorka. To znači da jedan drugome predstavljaju konkurenciju, što se osobito osjećalo dok je uz Brankovića peticu pokrivao i Antonio Vranković. Prošle sezone Prkačin nije imao pravu konkurenciju na svojoj poziciji, već samo veteransku podršku u Damiru Markoti i Ivanu Novačiću, stoga ga je dolazak mladog i gladnog Reuversa možda i psihološki uzdrmao, a svakako mu je oduzeo stanoviti broj lopti za potrošnju.
Naći optimalnu ulogu
Svi su oni na zaseban način utjecali na pad Prkačinove produktivnosti, a oči posebno bode kemija koju su postigli za vrijeme njegova izostanka — riječ je o perspektivnim momcima koji su pokazali da su sposobni odvesti Cibonu do trofeja. Prisjetimo se, lani je Cibona, dok je Prkačin bio u prvom planu, odigrala za nijansu slabiju regionalnu sezonu, dok je u domaćim natjecanjima ostala bez ijednog finala.
I gdje to ostavlja Prkačina u ovom trenutku?
Prije svega, zbog nastalog zastoja u karijeri on ne smije i mentalno pasti. “Svatko o sebi vodi brigu, a najveselije živi onaj tko zna najbolje obmanuti samog sebe.”, napisao je Fjodor Mihajlovič Dostojevski; Roko treba čim prije prestati razmišljati o još jednoj propaloj priči s draftom, ma koliko god da ga je ona pogodila. Nužno je da shvati kako njegov pad u produkciji ne znači da je lošiji igrač nego što je bio lani i onda se više ne bi trebao dizati na šut sa samopouzdanjem na razini iz doba kada je trice šutirao 18 posto. Potrebno je da sav fokus usmjeri na završnicu domaćeg prvenstva te u momčadi koja nije složena po njegovoj mjeri pronađe optimalnu ulogu kako bi došao do svog prvog aktivnog seniorskog trofeja i barem to breme skinuo s leđa.
A na ljeto, ostane li zaista u Ciboni, Uprava treba napraviti rekonstrukciju momčadi. Ako se želi izvući maksimum iz njegova potencijala, i onaj financijski i onaj na parketu, Prkačinu je potrebno idealno okruženje za igrača njegovih karakteristika.
