Andy Murray došao je u London kao broj jedan, ali Andy Murray nikada nije bio glavni lik ove priče. Taj 29-godišnji Britanac jest od Pariza do Pariza dobio pomalo nevjerojatnih 46 mečeva i izgubio tek dva, jest na Mastersu okrunio sjajnu sezonu, jest ušao u povijest… Ali glavna uloga ide Novaku Đokoviću.
Prije pet mjeseci Murray je zabio backhand u mrežu na Chatrieru, a Novak Đoković se srušio u njegovu šljaku. Bio je to možda i najveći trenutak u Srbinovoj karijeri – bio je to njegov četvrti uzastopni Grand Slam, još jedan korak u tenisku i sportsku vječnost i potvrda gotovo pa neobjašnjive dominacije na Touru. Novak Đoković je u tom trenutku bio prvi igrač svijeta ne samo s više od 8.000 bodova prednosti – što je ekvivalent četiri Grand Slama – u odnosu na Murraya, nego i svjetlosnu godinu ispred kada su u pitanju samopouzdanje, kontrola igre i – ako hoćete – kvaliteta.
Nitko, međutim, nije očekivao da će se Novak nakon toga ispuhati. Istina, u petak se u Londonu Đoković obrecnuo i ljutito reagirao na konstataciju novinara da u posljednjih šest mjeseci fizički i emocionalno nije na svojoj razini (“Zašto to mislite?“, upitao je. Možda zbog ispuštenih 8000 poena?), ali činjenica je da Novak u ovih pet mjeseci nije onaj kakvog smo gledali posljednjih godina i da njegov tenis nije na razini na kojoj bi trebao i mogao biti.
Novak Đoković je i dalje najbolji tenisač na svijetu. On je taj koji ima glavnu ulogu, samo je pitanje kako će je odigrati
Zašto je tako? Mnogo toga je napisano posljednjih mjeseci i možda je istina, kao i obično, negdje između. Nema sumnje da ga je osvajanje French Opena psihološki iscrpilo; Đoković je trijumfom u Parizu napravio apsolutno sve što se moglo napraviti u teniskoj karijeri. OK, jasno je da osvajanje četiri velika u jednoj sezoni i dalje ostao nedosanjan san, no 29 mu je na leđima. Đoković se trošio i trošio; fizički i emocionalno – gotovo desetljeće se borio sa dvojicom vrhunskih tenisača, Rogerom Federerom i Rafaelom Nadalom, i još imao čitav čopor gladnih pasa za leđima.
Sve je i dalje otvoreno
Pariz je bio okidač. On je htio jedno, ali tijelo više nije moglo.
U intervjuu za Telesport Ivo Karlović djelomično je objasnio Đokovićev problem. On je oduvijek bio savršen: najteže utakmice igrao je s osmjehom, a zdravlje ga je slušalo. Kada su počele dolaziti ozljede, a ove sezone ih je itekako bilo, Novak kao da se nije znao nositi s njima. Kada naviknete da ste zdravi, rane sporije i teže zarastaju; ovakve stvari znaju biti frustrirajuće. Mijenjaju raspoloženje, vode k nesuvislim odlukama. Ispao je Đoković iz rutine, morao mijenjati planove, pala je koncentracija. Bol se vraćala, palo je samopouzdanje, nestao je i voljni moment. Naravno da ga je individualna kvaliteta i dalje držala daleko od gomile – uostalom, uzeo je i Toronto i igrao finale US Opena.
I on je samo čovjek.
To što je nakon poraza od od Stana Wawrinke javno poručio da ima “osobnih problema” bila je samo inicijalna kapsula za priče o guruu, nepravilnoj ishrani, ljubavnim aferama i svemu onome što nas zabavlja kada pobjednik počne gubiti. Cipelarenje najvećih dok su na podu omiljena je zabava plebsa.
I koliko god da je toga o razlozima Novakovog posrnuća – ako se tako može nazvati pad s prvog na drugo mjesto – napisano posljednjih tjedana, za njega sve to u ovom trenutku nije pretjerano važno. Uostalom, dva puta je gubio prvo mjesto – od Nadala i od Federera – dva puta ga je i vraćao; zašto ne bi i od Murraya?
Britanac ima tek 130 bodova prednosti (275, ali otpadaju zarađeni u finalu Davis kupa), što u praksi znači da će broj jedan na kraju sezone ovisiti o jednoj utakmici. Murray možda ima sjajnu sezonu, ali u onih 46 mečeva samo je šest puta dobivao igrača iz TOP 10 u tom trenutku. Od tih šest, tri je puta dobio Miloša Raonića.
Novak je, s druge strane, bez poraza protiv suparnika iz svoje skupine. Dakle, sve je i dalje otvoreno i Đokovićeva bi se “katastrofa” ustvari preko noći mogla pretvoriti u potvrdu dominacije.
Uživanje u igri
U biti, za srpskog tenisača konačan je ishod Londona i sezone najmanje važan. Poraz ne bi bio ugodan, ali već za mjesec dana sezona će biti nova, stvari će krenuti ispočetka. Ono što Đoković, želi li ostati na vrhu, mora pronaći u narednih dva mjeseca – uključujući i ovaj tjedan – jest užitak u igri. Danas ne izgleda kao da voli tenis, da ga igra s uživanjem. Ne izgleda kao da igra s željom da dobije. Bez toga se gubi i motivacija; nema u Đokovićevoj igri odlučnosti, bira poene, nema agresivnosti i drskosti kojom je održavao dominaciju.
Novak Đoković je i dalje najbolji tenisač na svijetu. Od njega zavisi tko će biti broj jedan i kako će izgledati bliska budućnost svjetskog tenisa. On je taj koji ima glavnu ulogu, samo je pitanje kako će je odigrati.
