Imati loš (ili grozan) omjer u NBA ligi jedan je od najpopularnijih načina za izgradnju momčadi. Naravno, razlog je jednostavan – loš omjer daje najbolje šanse za prvi pick na draftu i skupljanje vrhunskog talenta. Ipak, najbolje šanse nisu istovremeno i dobre šanse, jer najlošija momčad lige ima čak 75 posto da uopće ne dobije toliko željeni pick.
Najbolje to znaju u Charlotteu, momčadi koja je neko vrijeme bila poznata i kao Lolcats. Jer bila je očajna i ruglo čitave lige. U sezoni 2011./12. imala je samo sedam pobjeda, dovoljno za drugi pick i Michaela Kidd-Gilchrista. Anthonyja Davisa su u Charlotteu promašili, neki teoretičari zavjere kažu zbog toga što je njima NBA liga podizala vrijednost New Orleansa kojega je Liga upravo prodavala, a bekove nisu trebali.
Imali su ─ Kembu.
A Kemba nije imao lagan start u ligu. Nakon tri uspješne godine na sveučilištu UConn (odstupio je od one and done prakse, koja je postala svakodnevica majci za ljubav) u prvoj je sezoni skupio rečenih sedam pobjeda, u drugoj 21, ali u trećoj je uspješnost podignuta na 43 pobjede, dovoljno za sedmo mjesto Istoka i metlu u prvom krugu playoffa. I onda su od New Orleansa preuzeli ime Hornetsa, ali još bitnije, Kemba je od „smiješne mačke“ postao pravi stršljen.
Odrastao je u New Yorku, gdje rastu najbolji haklerski playmakeri, međutim njegova priča nije tipična. Majka je bila medicinska sestra, a otac građevinar i bili su prilično zaštitnički raspoloženi prema Kembi. Bez tetovaža i uličnog kredibiliteta, s iskustvom privatne škole i dobrog obrazovanja, Kemba je ipak igrao kao da je odgojen na najzloglasnijim betonskim terenima Bronxa. Imao je građu običnog smrtnika (visok je tek nešto više od 180 cm), nije skakao kao da ima opruge u tenisicama, ali je zato neustrašivo trčao pod obruč i punio ga loptama. Izluđivao je čuvare bolesno dobrim vještinama s loptom, crossoverima lomio obrane te jurišao na koš, gdje je završavao tako da su mu i gimnastičari zavidjeli. Ili striperice koje se izvijaju oko štange.
Transformacija Kembe Walkera pretvorila je Hornetse u ekipu koja je samo korak od statusa izazivača za naslov. Ili barem za finale Istoka
Ima odličan rad nogu, brz je kao munja, osjeća ritam čuvara i udara tako sexy stepback skok šut. Voli taj stepback skok šut više nego išta drugo. I prokleto mu dobro ide.
Demo verzija Curryja
Oduvijek je mogao napadati obruč, bio je zapravo undersized bek koji je konstantno imao koš u fokusu. Da je bio 15 centimetara viši, sigurno nitko nikad ne bi pomislio staviti ga na beka. Od rookie sezone varira između četiri i pet asistencija po sezoni, što za playmakera koji ima toliko loptu u rukama nije velik broj. Konstantno je igrao sasvim solidnu presing obranu na loptu i izgledao je kao još jedan srčani hakler koji će tavoriti u ligi na temelju talenta.
Međutim, preporod njegove igre vezan je za tricu koju je počeo gađati u elitnim postocima. U prve četiri sezone gađao je prosječno 31,2 posto, što je ispodprosječno za poziciju. Prošle sezone je postotak podigao na 37,1%, blago iznad prosjeka lige, a ove godine gađa uistinu elitnih 42,4% na ogromnih 6,9 pokušaja.
Suludi postotak trice uzrokovao je promjenu u tome kako ga čuvaju. Čuvari više ne mogu ići ispod bloka, zagušujući mu put do reketa.
Odjednom se sve otvorilo i njegova je igra postala nevjerojatno učinkovita – jer osim 42,4% za trice, s udaljenosti metar od koša od 49,2% prije tri sezone danas gađa nevjerojatnih 63,5%. Kemba za tricu gađa kao Steph Curry, a na obruču je učinkovit kao DeAndre Jordan, što ga čini elitnim volume scorerom.
Zapravo, Kemba se pretvorio u demo verziju Curryja.
Nevjerojatno je koliko je Kemba zanemarivan. Tip je doslovno nevidljivi čovjek, koji je preuzeo titulu najpodcjenjenijeg playmakera lige od Mikea Conleya. No, napredna statistika je iznimno blagonaklona prema njegovom učinku. Ne samo što 13. strijelac lige, ne samo da vodi Hornetse u kategoriji poena, asistencija i ukradenih lopti, nego je 11. igrač lige po pitanju win sharesa (ugrubo, statistički razlaže zasluge za timske pobjede i poraze na uzorku obrambene i napadačke statistike), deveti po VORP-u (value over replacement, dakle razlika vrijednosti između igrača i njegove zamjene) i deveti po RPM (real plus –minus, ukratko koliko je bolja momčad u napadu i obrani s dotičnim igračem u igri). Međutim, kad se sve to zbroji i učinkovitost se skalira na broj posjeda, Kemba Walker je definitivno Top 5 bekova i sigurno u najboljih 12 igrača NBA, iako ga rijetko tko stavlja u tu kategoriju. U šestoj se sezoni od limitiranog pretvorio u elitnog igrača.
Tranzicijom lome protivnike
A Hornetsi na Kembi grade svoj progres. U predsezoni su prosuli 230 milijuna dolara na nove dugoročne ugovore za Nicolasa Batuma i Marvina Williamsa. Prateći trendove u ligi pretvorili su se u mini-Warriorse. U Kembi imaju demo Curryja, a u Codyju Zelleru imaju nešto nalik bijeloj, sporijoj i manje prgavoj verziji Draymonda Greena. U akcijama gdje obrana duplira Walkera, hvatajući ga u zamku poslije pick and rolla, on se pretvara u sekundarnog playmakera koji može napasti obruč s loptom u rukama, ispucati šut s poludistance ili iz tog prostora odigrati dodavanje. Naravno, on taj posao radi na mnogo manjoj razini od Greena, ali ipak sasvim dosta da se napad Hornetsa kotrlja.
Ključ za njegovo oslobađanje u pick and roll situacijama je elitni Kemba, ali i Marvin Williams, koji je dokaz koliko se liga promijenila u njegovih 12 godina karijere. Prije rubni rotacijski igrač, danas je ključ igre. Stretch element igre na poziciji krilnog centra je nužnost, vatrena moć s perimetra je temelj širenja reketa, tako da Williams gotovo 60 posto šuteva uzima s perimetra. Sa Zellerom, Kembom i Willimsom imaju plus od 12,5 poena, što ulazi u najbolje tri kombinacije od tri igrača u ligi koji su odigrali 150 minuta, a to je u eri supermomčadi zbilja dojmljiv podatak.
Batum i Kidd-Gilchrist, zajedno s Royom Hibbertom koji igra ograničene minute, ovoj momčadi daju ono što joj kronično nedostaje ─ mišiće. Njih dvojica spadaju među više igrače na krilnim pozicijama, čvrsti su i skočni, te daju nužni balans u skupljanju skokova. Samo još Boston Celticsi uz Hornetse imaju dva igrača koji počinju na perimetru i skupljaju preko 10 posto dostupnih skokova. Obojica su atletični i njihov skok je idealan okidač za kontru, brzu i ubojitu. Tranzicijom lome protivnike, podižu ritam i sakrivaju manjak visina na centru i na playu.
Batum, osim skakačkog i tranzicijskog dijela, ogroman doprinos daje i kao sekundarni playmaker u postavljanim setovima, dok je Kemba ili izvan igre ili ga je obrana iz nje isključila, dok je MKG, osim elitne obrane i natprosječnog broja skokova, radeći s Markom Priceom počeo dodavati i šut u svoju igru.
Ubada kao stršljen
Zasad u karijeri uvelike podsjeća na Tonyja Allena. Ipak, ako rad nastavi davati ovakve rezultate dodaje dimenziju više u igru, pa iako nikad neće opravdati očekivanja od drugog picka drafta, može postati novi Trevor Ariza – najbolji obrambeni stoper, vrhunski atleta na krilu koji hvata skokove i pokreće tranziciju, ali i ventil na postavljenim napadima koji može pogoditi spot up tricu. Još jedan samozatajan igrač, koji pomaže unutarnjoj liniji sa skokovima i blokovima, a olakšava Kembin i Batumov posao na perimetru.
Na papiru, centar Frank Kaminsky rješava dosta problema; međutim, igrač druge godine ne potvrđuje svoju sveučilišnu kvalitetu na profesionalnoj razini. Nije ni čudno, s obzirom da je u NCAA mogao jačeg krilnog centra napasti iz driblinga, a slabije maltretirati u postu.
Ipak, Frank The Tank nema fizičku dominaciju na ovoj razini igre. Labilan u obrani i sa samo 33,2% trice, još je daleko od startne role i podizanja kvalitete ove momčadi, ali posjeduje bolji pregled igre od Zellera i Williamsa. Možda je iduća razina napretka Hornetsa vezana uz njegov streloviti razvoj jednako kao što je bila vezana za Kembin, ali problem je što nemaju baš šest godina vremena da pričekaju vidjeti hoće li se to dogoditi. Za konačni iskorak na vrh istoka potreban im je izniman visoki igrač i veća dubina rostera, jer trenutno izostanak Kembe urušava napad, izostanak MKG-a obranu, a bez Zellera i Batuma i jedan i drugi segment igre ostaje bez pomoćne radne snage i jako ─ predvidljiv. Izvučemo li samo jednu ciglu, čitav zid se ruši.
Hornetsi su napravili zanimljiv kostur momčadi. Skupili su nekoliko podcijenjenih igrača, zanimljivog trenera i koncept igre koji je moderan i učinkovit. Ipak, sigurnom playoff ekipom čini ih Kemba Walker i njegova suluda učinkovitost. Zapravo, njegova transformacija iz limitiranog igrača u podcijenjenu zvijezdu transformirala je Charlotte Hornetse u podcijenjenu momčad, ekipu samo korak od statusa izazivača za naslov. Ili barem za finale Istoka. Kad je Kemba počeo trpati sexy stepbackove i ubadati kao stršljen, Lolcatsi su postali opasni Hornetsi.
