Stršljenove vrijedi gledati

Oživjeli su Haywarda, LaMelo igra kao Rookie godine, imaju kreativnog trenera...

Zadnja izmjena: 29. siječnja 2021. Vizual: Vladimir Šagadin/Telesport

Kada su Charlotte Hornets u posljednjem free agencyju potpisali Gordona Haywarda na četverogodišnji ugovor težak 120 milijuna dolara, i franšiza, i igrač i GM izvrgnuti su sveopćoj kritici. Uzevši u obzir sve uključene aktere i njihovu prošlost, posao je bio osuđen na propast. Hornetsi su jedna od onih franšiza koje desetljećima ne uspijevaju pobjeći od sebe samih, zarobljene u osrednjosti i začaranom krugu loših odluka na relaciji malo tržište — loši draft izbori — još gori ugovori. Da bi potpisali Haywarda, odnosno odradili trade s Boston Celticsima, prvo su morali napraviti mjesta za njegov ugovor.

To su napravili tako što su otpustili Nicolasa Batuma kojem su 2015., kakve li slučajnosti, dali petogodišnji ugovor težak 120 milijuna dolara. Batum nije jedini primjer preplaćivanja igrača u bližoj prošlosti Hornetsa — Ttu je još Terry Rozier iz 2019. (tri godine, 57 milijuna) i Marvin Williams iz 2016. (četiri godine, 55 milijuna). Također, ne treba smetnuti s uma da se dovođenjem Haywarda bavio GM Mitch Kupchak, nekadašnji glavni operativac LA Lakersa, koji se u svojoj završnoj fazi u LA-u 2016. proslavio potpisivanjem Luola Denga i Timofeja Mozgova na po četiri godine za 72, odnosno 64 milijuna.

Ugovor za Haywarda tako je u startu bio predodređen na neuspjeh, posebno još kada se uzme u obzir da igračeva prošlost isto nije oslikana pretjerano svijetlim tonovima. All-Star igrač iz 2017., dok je nosio dres Utah Jazza, u Hornetse je došao na pragu svoje 31. i s podebljim liječničkim dosjeom. Već u prvoj utakmici za Celticse 2017. doživio je stravični lom noge koji ga je udaljio s parketa na cijelu sezonu. U idućoj je odigrao 72 utakmice uglavnom ulazeći s kupe u limitiranoj minutaži i ulozi. Prošle godine je na početku sezone imao lom ruke i dosta sitnih ozljedica zbog kojih je odradio 52 utakmice, a u playoffu se u bubbleu pojavio samo pet puta zbog ozljede gležnja u prvoj rundi.

Onda, doista, što bi se loše moglo dogoditi u suradnji između 120 milijuna dolara teškog igrača koji se pretvorio u hodajuću ozljedu i franšize poput Hornetsa?

Nećete zažaliti ako iza ponoći naiđete na njihovu utakmicu. Veća je vjerojatnost da ćete i za dva dana doći po novu dozu Hornets košarke

Pa, zasad ništa. Iako je iza nas tek četvrtina sezone i još dosta toga tek treba biti odlučeno, Charlotte i Hayward izgledaju kao pravi spoj. Iz osobnog iskustva potpisnika ovih redova, oblak skepse zamijenio je optimizam i uzbuđenje dok se gledaju Hornetsi, a umjesto podrugljivog podsmijeha tu je divljenje nad košarkaškim umijećem igrača koji ubacuje 44 poena Hawksima, 39 Magicu i 25 Raptorsima.

Hayward opet igra kao All-Star.

Gomila načina za unerediti obranu

Glavni preduvjet za vrhunske predstave zasad je ostvaren: igrač je zdrav i zaliječen. Izgleda i kreće se parketom puno više kao Hayward iz Jazza nego Hayward iz Celticsa. Propustio je samo jednu utakmicu, a prosječno igra 35 minuta po večeri, što je najviše od 2017. Kad je u optimalnom stanju, njegovo košarkaško umijeće nikada nije bilo sporno, a ozljede ga nisu usporile jer Hayward nikad i nije igrao na kartu atleticizma i eksplozivnosti, nego na košarkaški IQ, raznovrsnost u igri i tehničku superiornost naspram konkurencije.

To je igrač kakvog danas gledamo. Swingman koji može braniti pozicije od 2 do 4, a u napadu razigrava kao play, šutira iz bloka kao bek šuter, prodire u reket kao krilo, igra leđima ili čeka povratnu u korneru kao četvorka.

Hayward je trenutno na prosjeku od 24,1 poena, 5,4 skokova i 3,6 asistencija, uz efektivni šut iz igre 58 posto i za tricu 43 posto na 5,3 pokušaja. Više nije alergičan na kontakt, puno je odlučniji na ulazima i osjeti se da je nadvladao strah od ozljede. To se odlično vidi po slobodnim bacanjima i njegovu šuterskom profilu. Izvodi pet penala po utakmici (najviše od 2017.), a 30 posto svojih pokušaja uzima na obruču (najviše od 2015.). Visoki broj pokušaja na obruču prati i odlična realizacija od 67 posto, iznadprosječna za poziciju forwarda.

Zahvaljujući ponovno pronađenom samopouzdanju i napadanju obruča Hayward se opet pretvorio u three-level strijelca. U svom stilu je zadržao šutove s poludistance kao dominantne i na njih se najviše oslanja u utakmicama. I to je zapravo pametno rješenje u eri kada sve obrane ostavljaju taj šut nebranjenim, a Hayward je odličan realizator s duže i kraće distance. Spomenutih 43 posto za tricu je najbolji učinak od njegove rookie sezone, ali posebno valja naglasiti da mu je korner-trica na nestvarnih 61 posto.

Šuterske brojke sa sve tri pozicije na parketu su izvrsne, ali detalji koji možda još i više impresioniraju kod Haywarda i pokazuju koliko je raznovrstan strijelac su najrazličitije situacije iz kojih zabija. Nije samo spot-up šuter, izolacijski strijelac ili strijelac iz pick and rolla. Hayward na gomilu načina može unerediti svaku obranu. Pa je tako jedan od najefikasnijih strijelaca u tranziciji, kao pick and roll ball-handler, spot-up šuter, cutter i off-screen šuter.

Sudbina neuglednih franšiza

Odlaskom iz Bostona, gdje je bio samo jedni od napadačkih rješenja i dijelio loptu s Jaysonom Tatumom, Jaylenom Brownom i Kembom Walkerom, u Charlotteu je postao prva opcija u napadu. S 20 posto potrošenih Bostonovih napada dok je na parketu skočio je na 26 posto potrošenih napada u Hornetsima.

Osim toga, odlazak iz Bostona indirektno je učinio uslugu upravo Keltima. Da je potpisao player opciju koju je imao u ugovoru, pitanje je bi li došlo do novog Tatumova iskoraka u ovoj sezoni, a posebno je upitno kako bi se razvijao Brown, koji ove sezone također izrasta u All-Stara i vrlo vjerojatno mu se smiješi nagrada za igrača koji je najviše napredovao. Hayward se — što zbog ozljeda, što zbog puno usta koje je trebalo hraniti loptama — nikada nije do kraja uklopio u Boston, usprkos tome što ga je trenirao Brad Stevens, njegov nekadašnji koledž trener s Butlera. Vjerojatno je i sam osjećao da je vrijeme za rastanak.

Ovih 120 milijuna dolara koje će dobiti od Hornetsa nisu samo gomila novca. Taj ugovor nam govori još dvije stvari: što se očekuje od njega i u kakvom je stanju franšiza.

Hayward je, realno, dobio ugovor kakvog dobivaju otprilike 10 najboljih igrača lige, franšizni talenti. On ne pripada toj najvišoj kasti. Sam po sebi nije garancija ni playoffa, još manje garancija prolaska prve runde playoffa, i zato će jako teško ikada opravdati taj astronomski iznos. Međutim, Hayward je jamac da će Hornetsi, dok je on zdrav, biti konkurentna momčad koja će se boriti za playoff. Iako su ga preplatili, što je naprosto sudbina malih tržišta i neuglednih franšiza, njegov ugovor nije kao prijašnji kakve su dijelili igračima koji su prvenstveno bili igrači zadatka. Hayward je u ovakvoj formi All-Star i to je bitna razlika, razlika koja jamči da će Hornetsi iz večeri u večer nuditi kvalitetan proizvod na parketu i potencijalno sebi dizati ligašku reputaciju.

Hornetsi su se zbog ozljeda i godina malo i kockali s Haywardom, pa čak je i vlasnik — Njegovo Veličanstvo Michael Jordan — telefonskim pozivima urgirao da dođe kod njih. Zasad se to čini kao pun pogodak. Umjesto da bude još jedan igrač koji ide u Charlotte igrački umrijeti, Hayward je svoju karijeru oživio.

Free flow napad

Trener James Borrego dobrim je dijelom zaslužan za Haywardove igre, ali i igre Hornetsa općenito. Bivši dugogodišnji asistent — a koga drugog — Gregga Popovicha oduševljava kreativnim i modernim pristupom košarci, razvoju igrača i načinom kako po uzoru na Spurse želi izgraditi prepoznatljivu kulturu u Hornetsima.

Hornetsi su ekipa kojoj je čak 70 posto svih postignutih poena asistirano, i to je daleko najviše u ligi. To nam dosta govori o njihovu nesebičnom stilu igre koji prate free flow napadački koncept, kretanje i lopte i igrača te ekstra dodavanja. Iako je Hayward prva opcija u napadu, nije igrač koji u svakom posjedu mora dobiti loptu niti od njega sve počinje i završava. Hornetsi su ove sezone dobili utakmice protiv Hawksa i Mavericksa u kojima je on ubacio 13, odnosno 11 poena.

Borrego se pokazuje i kao vrlo fleksibilan stručnjak koji se ne boji pola utakmice provesti u small-ball postavci ili čak 27 posto svojih defenzivnih posjeda (daleko najviše u ligi) provesti igrajući različite zonske obrane. Čovjek ima sedam različitih varijanti vrlo popularne košarkaške akcije i Haywarda povremeno koristi kao centra rollera, što je ove sezone jedan od boljih detalja u igri Hornetsa.

Igranje za takvog trenera i u takvom sistemu puno olakšava igračima jer mogu igrati slobodno i stavljeni su u dobre role. Borrego je lani otkrio i promovirao u startnu petorku Devonte’a Grahama i rookieja P.J. Washingtona, koji su i ove sezone starteri i važni dijelovi rotacije. Od Roziera je učinio vrlo dobrog šutera i rasteretio ga kreacije napada. Miles Bridges igra najbolju košarku u karijeri, kao i braća Cody i Caleb Martin.

A koliko dobar posao Borrego radi vidi se i na primjeru LaMela Balla, trećeg picka na zadnjem draftu. Ball je zasad glavni kandidat za nagradu Rookie godine i razvija se možda i brže nego što se očekivalo. Oduševljava u stvarima za koje smo znali da će biti dobar čim dođe u ligu: tranzicija, kreacija napada iz pick and rolla i dodavanja koja samo rijetki mogu baciti. Ono što možda i najviše impresionira kod njega je to koliko je zapravo nesebičan. Nije play koji davi loptu i mora svaki put namjestiti napad, nego odlično kontrolira ritam i brzo donosi odluke, brzo prosljeđuje loptu, kreira zicere suigračima i čini ih boljima.

Dobar proizvod na parketu

Za što je sposoban već sad Ball je pokazao 9. siječnja u utakmici protiv Atlante kada je skupio 22 poena, 12 skokova i 11 asistencija i tako postao najmlađi igrač s triple-doubleom u povijesti NBA lige. Iako će vjerojatno do kraja karijere biti pass-first razigravač, u toj utakmici je dokazao da može i zabijati. Postotci šuta iz igre i za tricu zasad nisu sjajni, ali su popravljivi i svako malo od njega možemo vidjeti kako ne zabija samo zicere u tranziciji, nego i trice iz spot-upa, floatere i agresivno napada zatvaranja, što mu je možda i najbolji dio scoring igre.

Borrego se, dakako, pobrinuo da mu olakša prilagodbu na NBA i da Ballovi doprinosi momčadi budu u skladu s njegovim prirodnim razvojem. Zato ulazi s klupe i uvijek igra uz još jednog kreatora pored sebe. Borrego je tu i kada mu treba dati do znanja da nešto nije bilo dobro. U nedavnoj utakmici protiv Bullsa igrao je samo 17 minuta, a kada su novinari nakon toga zabrinuto pitali Borrega što se dogodilo, on je vrlo izravno objasnio: “Ako izgubiš loptu pet puta u 16 minuta, to neće dobro proći kod mene. Ako igraš na takav način u napadu, bolje budi spreman donijeti nešto u obrani.”

Hornetsi su trenutno na omjeru 7-11 i njihove igre dosta osciliraju. Pokazali su već da su u stanju nanizati četiri pobjede zaredom, a odmah nakon toga i četiri uzastopna poraza. To je nešto što će vjerojatno biti slučaj kroz cijelu sezonu, jer, generalno gledano, usprkos Borregovim čarolijama, Haywardovim igrama i Ballovu potencijalu, ovo ipak nije pretjerano kvalitetan roster da bi mirno plovio sezonom.

Ali Hornetsi su zasad ispunili prvi dio plana.

Iz večeri u večer nude dobar proizvod na parketu, ne sramote se i nećete zažaliti ako iza ponoći naiđete na njihovu utakmicu. Veća je vjerojatnost da ćete i za dva dana doći po novu dozu Hornets košarke. Možda je to znak da su pred franšizom bolja vremena. S Haywardovim zvjezdanim statusom danas i Ballom koji drži ključeve budućnosti, perspektiva uopće nije loša.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.