Kada su Phoenix Suns u zadnjem finalu poveli 2:0 u seriji protiv Milwaukee Bucksa, izgledali su kao apsolutni gospodari serije. Znamo kako je na kraju ta priča završila. Milwaukee je dobio iduće četiri. Dobiti četiri zaredom u finalu playoffa znači biti dominantan, ali serija je bila puno bliža nego što to rezultat ukazuje. Osim treće koju su dobili 20 razlike, preostale tri utakmice su bile na nož, a Bucksi su u njima pobjeđivali s prosječno 5,6 poena razlike. I ne samo to, nego su Bucksima trebala i pojedinačna herojstva njihovih igrača u završnicama, pa smo u četvrtoj imali blokadu Giannisa Antetokounmpa na Deandreu Aytonu. U petoj je Jrue Holiday u ključnom posjedu ukrao loptu Devinu Bookeru. U šestoj je Giannis, jebiga, zabio 50.
Poanta priče je da su Sunsi bili jako blizu i da su kroz cijeli playoff pokazivali karakteristike contendera. Ipak, pred početak nove sezone, iako su zadržali kompletnu momčad na okupu, nitko ih nije svrstavao u krug favorita za osvajanje titule. Možda zato jer je Chrisu Paulu sad već 37 godina. Možda zato jer su do finala imali dosta sreće, s obzirom na to da su skinuli Lakerse kojima je Anthony Davis odigrao tri i pol utakmice od šest u seriji, Nuggetse bez Jamala Murrayja i Clipperse bez Kawhija Leonarda. Možda zato jer se Buckse, Netse, pa i Lakerse i Warriorse smatralo boljima.
Sezonu su otvorili s tri poraza u prve četiri utakmice. Nakon toga su dobili pet zaredom, ali nikoga nije bilo briga. Poslije toga nanizali su još pet, pa su svi bili kao: “Evo Sunsi 10 pobjeda u nizu, ali Warriorsi”. Kada su dodali još šest i ukupno 16 pobjeda zaredom, svi su bili kao: “Sunsi su opet dobri, ali jesi vidio što Steph Curry radi?”. Kada su napokon 17. pobjedom u nizu skinuli i te Warriorse i tog Curryja ostavili na 12 poena, svi su bili kao: “Sunsi mogu uzeti naslov”.
Phoenixov je niz zaustavljen u petak na 18 pobjeda u nizu. Na drugoj večeri back-to-backa, bez Bookera i s načetim Mikalom Bridgesom, nisu imali puno šanse u revanšu protiv Warriorsa. Ali oni su svoje napravili. Dobili su Golden State u utakmici koja je imala ozbiljan playoff intenzitet, a s 18 vezanih pobjeda poslali su poruku ligi koja glasi: Sunsi i dalje prže.
Ako Sunsi ne mogu zabiti, mogu se obraniti. Ako se ne mogu obraniti, mogu zabiti. Rijetko kada će se dogoditi da ih obje stvari izdaju, a najčešće će funkcionirati obje
Osim na talentu kojeg ovaj roster ima, njihov uspjeh iz prošle sezone te dominacija u ovoj počivaju na četiri stvari.
Prvo, sistem igre je pogođen i u skladu s igračkim personalom. Drugo, uigrani su do perfekcije. Treće, nisu atraktivni kao Warriorsi koji mogu za tri minute okrenuti rezultat iz -10 u +15, nemaju te momente eksplozije, ali savršeno kontroliraju ritam utakmice i profesionalno odrađuju posao, bez puno rupa u igri tijekom 48 minuta. Četvrto i najvažnije, elitna su družina u oba smjera.
Warriorsima paralizirali protok lopte
Ovo zadnje upravo se dobro vidjelo u prvoj utakmici protiv Warriorsa ove sezone, utakmici koju su obje ekipe željele pošto-poto dobiti i tako nam priredile vrhunski dvoboj.
U toj je utakmici Booker je zbog ozljede koljena za Sunse odigrao samo 16 minuta. Book je prvi strijelac ekipe, četvrti najbolji tricaš, drugi asistent i igrač koji izvodi najviše slobodnih bacanja u momčadi. Jasno je što njegov izostanak znači za ekipu, a posebno kada igra protiv Warriorsa. Od momenta kada je izašao iz igre, Sunsima je postalo jasno da utakmicu mogu dobiti samo obranom.
I prije nego je Booker izašao iz igre, Phoenixova je obrana protiv Warriorsa bila sjajna i dobro planirana. Opet, bilo je to vrhunsko odrađivanje posla, sigurna vožnja od točke A do točke B. Bookerov izlazak samo je mobilizirao Sunse da još jače zagrizu na tom dijelu terena. Curryja su limitirali na spomenutih 12 poena uz šut iz igre 4/21, što je najlošija Curryjeva predstava u karijeri u utakmicama u kojima je uzeo više od 20 šutova. Doduše, treba priznati i da je Steph sam sebe usporio, promašivši puno šutova koje inače pogađa.
Za usporiti Stepha u prvoj liniji obrane Sunsi su koristili Bridgesa kao inicijalnog čuvara. Bridges je visok 198 cm i ima raspon ruku 215 cm, pa ga trener Monty Williams iz večeri u večer može šaltati da brani različite tipove igrača i pozicije. Protiv Netsa je branio i Kevina Duranta i Jamesa Hardena. Protiv Knicksa Juliusa Randlea. Protiv Warriorsa Curryja. I sve to vrlo uspješno, toliko da mu je trenutno samo Draymond Green konkurencija u utrci za titulu najboljeg obrambenog igrača lige.
Bridges je em dugonja, em se sjajno kreće lateralno, em ima aktivne ruke pored kojih nije lako ni driblati, a ni preko koji se ne šutira tek tako. Osjetio je to i Curry koji ga se trudio serijama driblinga izbaciti iz ravnoteže i kreirati šut, ali nije išlo. Prvi dio posla protiv Stepha bio je obavljen. U drugom, kada su Curry i Green u small-ball postavi Dubsa pokušavali igrati pick and roll, pomogao je Ayton. On bi preuzeo Curryja, Bridges Greena i Warriorsi opet nisu uspijevali kreirati nikakvu prednost.
Ayton je imao još jednu ključnu zadaću u timskoj obrani Sunsa. Dok je Kevon Looney bio na parketu za Warriorse, on ga je ignorirao i praktički igrao libera u obrani kako bi zaštitio obruč od Golden Stateovih cutova, čime su kretnje bez lopte Curryja i društva bile osujećene. Isto je bilo i s kretnjama kroz blokove. Na prste jedne ruke se može izbrojiti koliko su puta igrači Warriorsa pobjegli Sunsima kroz blok. Sunsi su i to preuzimali, što je taktika koja je uvijek dobro funkcionirala protiv Golden Statea, ali koju je jako zahtjevno sprovesti u djelo. E, pa, Sunsi su tu bili fantastični. Bili su vrlo precizni na off-screen preuzimanjima, igrali su u dres s dosta kontakta i totalno paralizirali protok lopte Warriorsima, koji su morali raditi za svaki poen pa su večer završili s 41 posto šutom iz igre i s čak 22 izgubljene lopte.
Elitna ofenziva i defenziva
Phoenixova obrambena snaga leži u tome što nema slabog obrambenog igrača u petorci. Booker je možda najlošiji obrambeni igrač, ali pored Bridgesa, Jaea Crowdera, Paula i Aytona uvijek ga se može negdje sakriti. Također, specifičnost ove momčadi je ta što je dobro opremljena da se suprotstavi svakom napadačkom stilu. Ako igra protiv Curryja ili Duranta, imaju Bridgesa. Ako je glavna prijetnja Nikola Jokić, tu je Ayton. Treba li braniti Randlea ili Davisa, Sunsi imaju Crowdera. Neovisno o tome igra li suparnik pick and roll, izolacijski ili pokretni napad, Phoenix ima odgovor na sve ili skoro sve, s obzirom na iskustva protiv Giannisa.
Ista stvar vrijedi i za napad, koji je s CP3-jem za komandama očekivano dominantno oslonjen na pick and roll. Nitko u ligi ne vrti više picka od Sunsa, a samo su tri ekipe u ligi efikasnije.
Playoff serija protiv Nuggetsa pokazala je koliko Williamsova ekipa može biti napadački neumoljiva. Nuggetsi su dio serije proveli braneći pick s centrom u zoni. To je problematično kada igraš protiv Paula i Bookera, dvojice ponajboljih šutera s poludistance koju takav tip obrane ostavlja. Očekivano, Paul i Booker su zabili sve s poludistance. Kada su u drugom dijelu serije Nuggetsi počeli udvajati Paula i Bookera na picku, Sunsi su koristili Aytonov short roll ili direktna dodavanja za korner, pa su onda Bridges i Crowder imali švedski stol, svaki u svom korneru. Ni switch koji su Warriorsi koristili u ove dvije utakmice nije idealno rješenje jer su i Booker i Paul dobri izolacijski strijelci, a Ayton može kazniti svaki mismatch u postu.
Novitet ove sezone u napadu je tempo kojim Sunsi igraju. Poznato je kako Paulove ekipe preferiraju sporiji ritam i postavljene napade u kojima se onda CP3 zabavlja seciranjem obrana. Lani su Sunsi igrali sedmim najsporijim ritmom u ligi. Ove godine igraju četvrtim najbržim. Čak 16 posto njihovih poena dolazi iz tranzicije iz koje zabijaju 1,18 poena po posjedu. Samo su Bullsi s 1,21 postignutim poenom po posjedu efikasniji od njih.
Brži tempo igre dio je identiteta Sunsa kao franšize i lijepo je vidjeti da su ga opet djelomično prigrlili, iako se ovdje ne radi o nekoj bezglavoj jurnjavi niti Williams i njegov ofenzivni koordinator Kevin Young, koji ima puno zasluga za uspjeh ovog napada, žele imitirati Mikea D’Antonija. Radi se o benefitima koji rani ulazak u akciju donosi napadu, a za te potrebe Sunsi ove sezone najviše koriste step-up pick and roll Paula i Aytona koji im otvara dosta mogućnosti.
Elitna defenziva i ofenziva od Sunsa su i ove godine, kao i prošle, napravili istu takvu momčad u clutchu. Ekipa je lani pobijedila u 67 posto utakmica koje su odlučivane u posljednjih pet minuta i samo su 76ersi bili bolji od njih. Ove je godine Phoenix na omjeru 10-1 u clutchu. Pritom ima: najbolji šut iz igre, najbolji postotak s trice, drugi najbolji napad, treću obranu i najbolju koš razliku na 100 poena.
I tu opet dolazimo na početak priče o tome zašto je ova momčad posebna.
Zato jer odrađuje posao, a odrađuje ga jer se uvijek može na nešto osloniti. Ako Sunsi ne mogu zabiti, mogu se obraniti. Ako se ne mogu obraniti, mogu zabiti. Rijetko kada će se dogoditi da ih obje stvari izdaju, a najčešće će funkcionirati obje. To im daje nadu da možda mogu i nadmašiti lanjski rezultat u playoffu.
