Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Mini analiza: Liverpool kad mu se uskrati prostor, na konkretnom primjeru

Sistemski i kadrovski problemi u momčadi Jürgena Kloppa

Liverpool je odigrao već četvrtu utakmicu u Premier ligi u kojoj nije upisao pobjedu. Podjela bodova s Chelseajem sama po sebi nije loš rezultat, ali Liverpool je odigrao devet utakmica u siječnju, a ostvario je samo jednu pobjedu – onu u ponovljenoj utakmici FA Cupa protiv Plymoutha. Niz koji ne veseli i niz koji je ozbiljno doveo u pitanje ne samo utrku za naslov, nego čak i mjesto u Ligi prvaka.

U utakmici protiv Chelseaja ekipa Jürgena Kloppa demonstrirala je neke od sistemskih nedostataka koji je već duže vrijeme muče.

Antonio Conte postavio je momčad u formaciju 3-4-3, koja mu je već postala zaštitni znak. Iz njegove perspektive nije bilo potrebe za riskiranjem, tako da je veći dio utakmice proveden u dubokom bloku gdje je momčad često imala plitku formaciju 5-3-2 ili 5-4-1 s usko postavljenim veznim redom. Traženje šansi kroz kontre nakon gola Davida Luiza iz slobodnog udarca pretvorilo se u rutinsku kontrolu utakmice kompaktnim linijama, gdje je Conte oduzeo Kloppu dvije osnovne stvari koje Liverpool čine ubojitim.

Kloppove momčadi žive od prostora. Duboka postavka Chelseaja spriječila je Liverpool da iskoristi prostor iza leđa zadnje linije, onemogućen je tranzicijski napad i Liverpool je morao svoje napade odigravati u širinu, bez okomitog aspekta kojemu inače teži. U takvim situacijama do izražaja dolazi drugi segment napada koji je svojstven Kloppovom Liverpoolu – igra između linija.

Međutim, taj segment ima jako očite probleme – kako sistemske, tako i kadrovske.

Philippe Coutinho, Roberto Firmino i Adam Lallana su najubojitiji kada igraju između suparničkih linija. U međuprostorima mogu primiti loptu i napasti šutom, driblingom ili proigravanjem. No, javlja se prvi problem, a on je prije svega kadrovske naravi – Liverpool nema igrača koji može vezati obranu na sebe. Ljudi obično vole govoriti o napadačima, kao da igra s dva špica znači da će momčad automatski biti opasnija u napadu. Naravno da neće, jer učinkovitost ovisi o ispunjavanju zadataka čitave momčadi, a ne samo o brojnosti čistih napadača. Međutim, ako imate napadača sposobnog vezati stopere kupujete mjesto i vrijeme kreativnim igračima koji igraju između linija.

Na grafici je jasno kako Klopp pokušava improvizirati koristeći Emrea Cana, koji je nominalno veznjak, u vrhu napada. Međutim, njegove navike ne odgovaraju ulozi. Niti ima fizičku snagu da može odigrati leđima prema golu niti se specijalno dobro kreće, a pogotovo nema eksplozivnost kojom bi napao prostor iza linije. Zbog toga ga zadnja linija Chelseaja jako jednostavno kontrolira, ne donosi joj toliku opasnost i bez problema nastavlja vršiti pritisak na prednju trojku, oduzimajući joj vrijeme i prostor za igru. Klasni napadač, važnije od postignutih golova, donio bi koji metar više za Firmina-Coutinha-Lallanu i to je jedan od prioriteta za Jürgena Kloppa u pojačavanju momčadi.

Drugi je problem je sistemski i tu Klopp hitno mora tražiti rješenja.

Bekovi su visoko, Can je napadač, Georginio Wijnaldum se povlači osigurati tranziciju, a Jordan Henderson stoji svega par metara od Dejana Lovrena koji se u ovoj situaciji odlučuje za udarac s 40 metara. Liverpoolu nedostaje asimetričnosti, kretanja i kombinatorike kojom bi navukli Chelsea na jednu stranu i onda preko dobro pozicioniranih igrača prenijeli loptu do onoga gdje su najjači – Coutinha, Firmina i Lallane između linija u poziciji u kojoj mogu primiti loptu. Pomicanje Wijnalduma skroz lijevo, spuštanje Coutinha i zatvaranje trokuta s Jamesom Milnerom uz približavanje Lallane kao pas opcije i pozicioniranje Cana otvorili bi Lovrenu opcije, a igrači Chelseaja bi morali reagirati. U toj bi situaciji Liverpool preko Lallane ili Hendersona mogao izolirati Firmina i osloboditi mu prostor. Ovako je jednostavno previše linearan i predvidljiv.

A to što je predvidljiv rezultira izostankom pobjede u posljednje četiri ligaške utakmice, samo jednom pobjedom u siječnju i činjenicom da je Liga prvaka ozbiljno dovedena u pitanje.

Ne propusti top članke