Celticsi su na početku sezone izgledali kao skup igrača koji mrze igrati zajedno. Obrana i napad bili su ispodprosječno učinkoviti, a pristup utakmicama često ne nonšalantan, nego neprofesionalan. U prvih desetak dana sezone u kojoj se od njih očekivao rezultatski iskorak na kontu su imali dvije pobjede, pet poraza i jedan krizni sastanak igrača. O čemu se razgovaralo na tom sastanku ne znamo, ali Marcus Smart je bio vrlo direktan u adresiranju problema početkom studenog nakon što su Celticsi doživjeli treći poraz u nizu: “Sve ekipe znaju da su Jayson i Jaylen naši glavni igrači”, rekao je pa još dodao: “Sve su ekipe fokusirane na to da ih zaustave. Mislim da u svačijem scouting reportu stoji da ih treba natjerati da dodaju loptu. Oni ne žele dodati loptu.”
Jayson i Jaylen su, naravno, Tatum i Brown, a Smartova kritika o njihovu stilu igre bila je vrlo opravdana. Njih dvojica su na početku sezone odavali dojam kao da vode privatnu bitku za ulogu alfa-mužjaka i glavnog potrošača lopti. Taj duel na parketu, prezentiran kroz festival loših šutova, niske realizacije i nesposobnosti da se uključi suigrače u napad, prelamao se preko leđa momčadi i frustrirao većinu suigrača.
Frustrirao je i trenera. Nezadovoljan nekonzistentnim predstavama ekipe, Ime Udoka ju je početkom siječnja javno bacio pod vlak. Vrlo neuobičajena metoda u NBA ligi, gdje su igrači bogovi, a izjavama upravlja PR služba. Još čudnija znamo li da je Udoka u prvoj sezoni kao glavni trener i nema osobito veliki autoritet ni kod igrača ni javnosti. Naglasio je nedostatak mentalne čvrstoće i pravog lidera u ekipi: “Treba nam netko tko će nas smiriti kada stvari krenu nizbrdo”, rekao je.
Slučajno ili ne, spas je došao od onih koji su bili meta kritike.
Ovakav Tatum može stati na crtu bilo kojem igraču u ligi, što je vrlo važno saznanje za Celticse pred skorašnji playoff
Jayson Tatum u zadnja dva mjeseca igra najbolju košarku u karijeri; igra kao jedan od najboljih igrača u ligi. Nije slučajno da su Celticsi u prvom mjesecu sezone izgledali kao play-in ekipa dok je on šutirao 39 posto iz igre. Nije slučajnost ni to da Boston od početka siječnja s njim u superstar izdanju izgleda kao contender, par pobjeda udaljen od vrha Istoka s daleko najboljom obranom u ligi u tom periodu i sedmim napadom.
Smart je od Tatuma tražio da igru podredi kolektivu i dobio je to. Udoka je tražio lidera koji će preuzeti komande momčadi kada je tonula i pojavio se on. Možemo samo nagađati jesu li te kritike pozitivno utjecale na njega ili su njegova recentna izdanja plod dobre forme, ali činjenica je da izgleda kao zreo igrač. S tek nedavno navršene 24, morao je odrasti da bi dao šansu i sebi i Bostonu ispuniti sve potencijale.
Ova sezona je prekretnica
Tatum je još od srednjoškolskih dana znao tko i što želi postati. Od početka je igru modelirao prema svom idolu Kobeju Bryantu. Nije ga trebalo puno puta gledati na Dukeu da bi se čovjek zaljubio u taj scorerski mentalitet, šuterski repertoar i nevjerojatnu fluidnost kojom i danas odiše njegov stil. Kad su ga Celticsi na draftu 2017. odabrali trećim pickom, očekivanja navijača su bila ogromna. Ipak, kasnije se ispostavilo, dolazak u Boston mu je kao mladom igraču donio par problema.
Kelti nisu bili klasična rebuilding ekipa koja će mu predati ključeve ekipe u ruke i postati njegov poligon za usavršavanje i brušenje igre. U njegovoj rookie sezoni Boston je igrao finale konferencije, a u ekipi su bili veterani poput Kyrieja Irvinga, Gordona Haywarda i Marcusa Morrisa. Upravo su ti veterani sve ove godine bili drugi problem za Tatuma. Ovi koji su trebali biti nositelji igre i pomoći mu u odrastanju uglavnom su podbacili. Irving je nakon samo dvije sezone napustio ekipu, Hayward je bio više ozlijeđen nego zdrav, baš kao i Kemba Walker kasnije. I treći problem, po dolasku u Boston u momčadi ga je dočekao Brown, mladi igrač na istoj poziciji koji je tražio svoj prostor za razvoj. Od starta se vidjelo da dvojac nije idealno komplementaran, dok je njihova zajednička budućnost u Celticsima i danas predmet rasprave među navijačima.
U takvom se kontekstu Tatumov status talenta nije mogao puno tolerirati. Od igrača koji je u ligu došao s 19 godina tražilo se da momentalno kreira vrhunske rezultate, nadomjesti promašena pojačanja i pronađe kemiju s Brownom. Ukratko, trebao je odrasti odmah. Kada je postalo jasno da to tako ne ide, njegove su se mane, tako karakteristične za mlade igrače, počele žestoko potencirati. Znajući tko mu je idol, spočitavana mu je selekcija šuta, pretjerana ovisnost o poludistanci, nedostatak agresivnosti na ulazima, nesnalaženje u clutch situacijama i obrambeni feleri.
Tijekom godina je ipak napredovao i potvrđivao klasu. Uostalom, ovo mu je već treća sezona da je izabran za All-Star utakmicu, bio je i član treće All-NBA petorke 2020., dio je muške reprezentacije SAD-a i već je imao dosta upečatljivih playoff nastupa, poput onih u bubbleu u Orlandu 2020., kad je Boston došao do finala konferencije.
Ipak, ova je sezona prekretnica za Tatuma, a možda i za Celticse.
Ovo je godina u kojoj je odrastao, bez raznih veterana oko sebe preuzeo ključeve momčadi i postao toliko ‘pismen’ igrač da mu čak ni poslovično zahtjevni navijači Kelta nemaju što prigovoriti. Najveći iskorak napravio je u selekciji šuta. Istina, i dalje uzima puno šutova s poludistance i među vodećim je igračima u ligi po broju neasistiranih trica, ali ovaj novi Tatum, osim što šutira, i napada. Značajno je podignuo agresivnost na ulazima i napadanju obruča. Napokon, reći će mnogi koji su ga sve ove godine pratili. Možda će se zapitati i zašto ranije nije mogao više ići u kost, inicirati kontakt, finiširati na obruču i iznuđivati slobodna bacanja. Nije da nije htio, nego naprosto nije mogao jer nije bio spreman za to.
Two-way priroda
Sa svojim osobnim trenerom Drewom Hanlenom — inače jednim od najboljih stručnjaka za razvoj igrača čiju trening dvoranu u Los Angelesu tijekom ljetne pauze posjećuju brojne NBA zvijezde — Tatum već dva ljeta radi na finiširanju oko obruča. Dakle, njegov se napredak nije dogodio slučajno. Kad ga danas vidimo kako napada obruč u niskom stavu, radi svoja karakteristična dva duga dvokoraka i ramenom separaciju od čuvara, pa onda još kada podigne loptu i inicira kontakt da iznudi bacanja, onda znamo da su na to potrošena dva ljeta u Hanlenovoj dvorani.
Drugi važan iskorak u igri vezan je uz donošenje odluka. U izolaciji jedan-na-jedan, 24-godišnji Tatum nije isti igrač koji je bio četiri godine ranije. Iako se radi o istoj akciji, njegovo shvaćanje i doživljaj situacije su bitno drugačiji. Kao 20-godišnjak je izolacije shvaćao haklerski; cilj je bio nadmudrivati se s čuvarom i nadigrati ga skok-šutom. Kod današnjeg Tatuma plan u izolaciji nije dobiti individualni matchup nego kompletnu obranu. I tu do izražaja dolaze dobre odluke koje donosi: pronaći će suigrača kada ga udvoje, bacit će pravovremeno dodavanje ako se obrana skupi, pozvat će visokog u pick ili će napasti sredinu pa kroz slash and kick pronaći otvorenog šutera na perimetru.
Ova je verzija Tatuma puno bolja u playmakingu i uključivanju suigrača u napad. Ranije je predugo držao loptu u svojim rukama i ubijao napadački ritam ekipe. Samo dva mjeseca nakon Smartove kritike da ne želi dodati loptu, imamo situaciju da se pretvorio u vrlo dobrog playmakera, a nesebičnost je zarazna, posebno kada dolazi od najboljeg igrača momčadi, pa je tako i kompletan napad Kelta puno dinamičniji i protočniji nego u prvim mjesecima sezone.
“Čita igru na pravi način”, nedavno je za njega rekao upravo Smart i nastavio: “Pušta igru da dođe k njemu i bira svoje lokacije na parketu. Ne pokušava više zabiti kada ga udvoje nego čuva energiju.”
O Tatumu kao igraču ćemo uvijek suditi na temelju podataka koliko je zabio, s kojim postotcima i koliko je asista podijelio. Međutim, podcijenjeni aspekt njegove igre i ono što ga čini baš posebnim je njegova two-way priroda i sve što donosi u obrani. To što nosi ogroman teret u napadu nije izgovor da bi se štedio i malo prikočio u obrani. A nije da ne bi mogao. Pored sebe u ekipi ima još četvoricu iznadprosječnih defenzivaca koji bi ga mogli sakriti, ali on nema problema s odrađivanjem i tog, manje glamuroznog posla.
Detalj koji puno govori
Startna postava Kelta prima samo nevjerojatnih 92 poena na 100 posjeda zato što sva petorica igrača odrađuju posao. Udoka je defenzivni sistem posložio oko switch obrane u kojoj svaki igrač može čuvati svaku poziciju, ali i odrađivati svaku rolu u obrani. S 203 cm visine, 95 kg i rasponom ruku od 211 cm, Tatum se tu snalazi odlično: može pratiti bekove, čuvati krila u izolacijama ili se gurati s visokima u postu. Njegova visina, dužina i čitanje igre najviše dolaze od izražaja kada je pozicioniran na strani pomoći i kada može raditi od svega pomalo: štititi obruč, presijecati lopte, zatvarati koridore do obruča postavljanjem na vrh reketa i izlaziti na closeoute.
U pet utakmica u ožujku zabija nevjerojatnih 39,8 poena uz 4,8 asista, 42 posto šuta za tricu i sjajnih 67 posto true shooting percentagea. Hawksima je zabio 33, Grizzliesima 37, Netsima 54, Hornetsima 44 i Pistonsima 31. Boston je dobio svih pet utakmica, ali posebno je odjeknula ova protiv Netsa. Ipak se ne zabija svaki dan +50 poena, a još rjeđe se događa da netko u izravnom okršaju nadigra Kevina Duranta koji je zabio efikasnih 37 poena, ali ipak nije mogao pratiti Tatuma.
U utakmici koja je imala playoff vibru vjerno je demonstrirao svoje novo ruho. Zabijao je sa svih djelova parketa, uključujući 8/15 realizaciju trice, 5/7 na obruču, a stigao je izvesti i čak 17 slobodnih bacanja. Netsi su pokušali na njemu rotirati nekoliko igrača — visokih, niskih, bržih i sporijih, ali ništa nije upalilo. Tatum se nije dao smesti. Napadao je Setha Curryja i Kyrieja Irvinga u mismatch situacijama, lakoćom šutirao preko Duranta i Brucea Browna, a stigao je podijeliti i tri asista. U četvrtoj četvrtini zabio je 18 poena, od čega devet u zadnjih pet minuta kad se utakmica lomila. Eh, da, većinu vremena u obrani je proveo protiv Duranta, koji je protiv njega kao primarnog čuvara šutirao 3/7 iz igre uz tri izgubljene lopte.
Ključni detalj utakmice koji plastično oslikava njegovo odrastanje i sazrijevanje dogodio se na 45 sekundi do kraja utakmice.
Boston je imao šest sekundi do kraja napada. Tatum je dobio loptu na vrhu trice, a protiv sebe u izolaciji imao Curryja, kojeg je cijelu večer maltretirao. Svjesni opasnosti, Netsi su poslali Irvinga s prvog dodavanja na udvajanje, a Tatum je u maniri rutinera pročitao situaciju, proslijedio loptu slobodnom Smartu, Smart ekstra dodavanjem u korner Brownu, koji je stavio tricu i riješio utakmicu.
Nigdje u box-scoreu taj potez nije upisan, ali se dogodio i postoji kao jedan od argumenata tvrdnji da se Tatum ove sezone pretvorio u kompletnog igrača. Prije nekoliko bi godina odmah potegao šut preko Curryja — ili čak Curryja i Irvinga — i ne biste ga mogli kriviti, jer je bio istek napada. Odrasli Tatum je pričekao, pročitao obranu, dodao loptu i u konačnici donio dobru odluku.
Takav može stati na crtu bilo kojem igraču u ligi, što je vrlo važno saznanje za Celticse pred skorašnji playoff.
